Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trošarinama (akcize) u BiH trebao je u utorak biti usvojen na Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH po hitnoj proceduri da bi se tako ispunio i posljednji uvjet za pozitivno zaključenje šestog pregleda stand by aranžmana BiH sa MMF-om.
Nakon toga, na ranije zakazanoj sjednici Borda direktora MMF za 09. svibanj trebalo je da se odobri isplata tranše od oko 95 milijuna KM, od čega za Federaciju BiH dvije trećine, a za RS jedna trećina.
- Iako je ovaj zakon prethodno usvojen na sjednici Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, bez njegovog usvajanja u istom tekstu na Domu naroda nije se mogao postići uvjet da se usklade trošarine na cigarete i na duhan za pušenje - objasnio je u razgovoru za Agenciju Fena zastupnik u Parlamentarnoj skupštini BiH Anto Domazet.
Ističe da je sama suština predloženog zakona da se povećaju trošarine na duhan za pušenje, uvođenjem trošarine od 78 KM na 1 kg duhana sa sadašnjeg nivoa od 24 KM /kg jer je uočeno da se zbog niže cijene i rastuće nelegalne prodaje povećava njegova potrošnja, a da istovremeno pada prodaja cigareta što dovodi do smanjenja prihoda po osnovu neizravnih poreza na nivou BiH.
- To su sasvim razumni razlozi koje su vlasti u BiH trebalo da poduzmu i bez obavezivanja u Pismu namjere uz stand by aranžman sa MMF - naglasio je Domazet. Predloženi zakon, podsjeća, nije dobio podršku za hitnu proceduru, pa je ostalo da se razmatra u nekoj od alternativnih procedura - skraćena ili redovna što svakako odlaže njegovo usvajanje na neodređeni rok.
- Sasvim sigurno se može tvrditi da šesta tranša neće biti doznačena u skoro vrijeme - naglasio je Domazet. Ističe da sada u odnosima s MMF vlasti BiH treba da rade na ispunjavanju uvjeta koji se tiču sedmog pregleda, među kojima je najodređenija obaveza da se entitetski zakoni o radu pripreme na vladama u formi nacrta.
Domazet dalje objašnjava da taj pregled u najboljem slučaju može biti završen u lipnju ili srpnju ove godine i onda bi se moglo govoriti o doznaci dvije tranše, naravno pod uvjetom da spomenuti zakon bude usvojen na oba doma parlamenta BiH.
Inače, tekući dvogodišnji stand by aranžman s MMF-om je zaključen u rujnu 2012. s kreditom od 384 milijuna eura. Do sada je iskorišteno oko 288 milijuna kredita, a sa zaustavljenom šestom tranšom taj iznos bi dostigao 336 milijuna eura, tako da bi sa sedmom tranšom od oko 48 milijuna eura, predviđenom još za lipanj-srpanj 2014. godine čitav iznos predviđenog kredita bio iskorišten.
Kako je poznato, MMF je odobrio dodatno produženje stand by aranžmana na devet mjeseci s dodatnim kreditom od 154 milijuna eura i u 2014. godini se očekuje da bi od tog iznosa moglo biti iskorišteno dvije trećine.
- Izostanak šeste tranše svakako će imati posljedice u ugrožavanju likvidnosti proračuna entiteta i županija. U Federaciji BiH su sredstva MMF planirana za financiranje proračunskog deficita u iznosu od 299 milijuna KM, pa će izostanak planirane tranše značiti potrebu privremeno većeg zaduživanja na tržištu novca ili iznalaženje nekih drugih izvora financiranja - naglasio je Domazet.
U vezi sa tekućim stand by aranžmanom, naglašava, potrebno je poduzeti sve mjere da se on uspješno okonča.
- Naime, aktivan odnos prema tom aranžmanu je dokaz da vlasti BiH pokazuju spremnost provođenja reformi koje su usmjerene na poticanje ekonomskog rasta i zaposlenosti i za eliminaciju uzroka proračunskih deficita, odnosno stabilizaciju javnih financija. U odsustvu drugih važnih reformskih aktivnosti, ova aktivnost bi mogla da podrži toliko potrebni i traženi kredibilitet domaćih vlasti koji se na očit način izražava i u održavanju kreditnog rejtinga BiH i u izgledima da se ubrza ekonomski rast u ovoj i narednim godinama - kazao je Domazet.
Objašnjava da bez stand by aranžmana međunarodna pozicija BiH bi se dodatno pogoršala, što bi umanjilo i izglede za brži ekonomski i socijalni oporavak. Posljedice takvog stanja bi svakako prvo osjetio poslovni sektor, a onda i građani BiH, dodaje on.
- Dakle, aranžman s MMF-om ne treba promatrati samo kroz kredit koji ga prati, jer krediti se mogu naći i bez MMF-a. Za sve nivoe vlasti od posebnog značenja moraju biti reforme koje se pod okriljem tog aranžmana postižu i koje nužno ne moraju biti nametnute od MMF, nego ih i domaća javnost, poslovna zajednica i vlasti osjećaju kao potrebu za unapređenje i ozdravljenje ekonomske situacije - navodi Domazet.
Zaključuje da je aranžman s MMF-om dvosmjerna ulica - njime se osiguravaju sredstva za financiranje deficita javne potrošnje, ali istovremeno i vlasti koje taj novac koriste obavezuju se na reforme koje u mnogo čemu nisu popularne, ali su neizbježne.