Dalmatinci šokirani - od 1. ožujka zabranjuje se mali ribolov;"Kao da su mi odsjekli i ruke i noge!"

Ovo je za mene tragedija. Kao da su mi odsjekli i ruke i noge! Bavim se 50 godina dopunskim ribolovom. To je obiteljska tradicija. Radio je to i moj otac Frane, baš kao i moj 40-godišnji sin Mišel. Sada bih sve to trebao zaboraviti. Baciti ribolovne alate i zapaliti oba obiteljska drvena broda od pet i pol i osam i pol metara.

Zabrana mi je u obitelj donijela tugu i jad. Ne znam kako ću sve to preživjeti. Meni je odlazak na more, kao ratnom vojnom invalidu s PTSP-om, bio svojevrsna terapija - ovako nam je u jednom dahu ukidanje malog ribolova, odredbu koja stupa na snagu 1. ožujka, prokomentirao umirovljenik Mile Šestan iz Šibenika.

Ništa nije besplatno

Ogorčeno nas uvjerava kako su te propise donijeli oni koji pojma nemaju što je to mali ribolov i tradicija.

- Neutemeljene su tvrdnje kako mi ugrožavamo riblji fond u moru i profesionalne ribare. Ja sam prošle godine nekoliko puta brodom otišao do Žirja da bih uhvatio pet - šest kila cipala, a tek rijetko deset. Netko će zaključiti kako je to velika zarada. Neka izračuna: četiri sata treba se truckati brodom i trošiti naftu.

Uz dozvolu za izlov, treba državi platiti namet za korištenje luka i lučica, zatim platiti sportskom ribolovnom društvu. Tu je i porez na brod, osiguranje motora, godišnje održavanje broda. To dobro znaju oni koji imaju drveni brod koliki je to trošak. Nisu besplatne ni mriže i drugi alati. Ova zabrana, virujte, samo će donijeti još više kriminala - kaže Šestan.

U istom "košu“ od 1. ožujka naći će se i obitelj Stipe Grgasa Bilog koji otkako zna za sebe ide na more da bi za ručak uhvatio ribe. Kad se oženio, umjesto s ocem, na more je odlazio sa suprugom Ankom. I dok je nekad to radio iz navike i obiteljske tradicije, danas kada su i on, i supruga u mirovini, kilo-dva ribe im znači puko preživljavanje.

- Stipe ima 2400 kuna, a ja 1600, pa ti s tim sastavi kraj s krajem. Ovako nešto malo radim u vrtu, ponešto ulovim i preživljavamo. Nekima je drago što je došla ta zabrana, a ona je za nas veliki šok.

Zabranjuju nam da rade ono što smo naučili raditi i što jedino, zapravo, znamo raditi. Sve ove godine nisam prodala ni kile ribe. Ako ulovimo koju kilu više, stavimo u zamrzivač. Kada je hladno ne idemo na more. Ne činimo to ni vikendom. Koga mi ugrožavamo uistinu mi nije jasno i sve mislim da će se ova zabrana ukinuti - kaže Anka Grgas Bile.

Jerko Antolos, povratnik iz Amerike, koji svako jutro provjerava svoje vrše, a usput ponese i osti ako mu što naleti, razmišlja drukčije.

- Mnogi su imali dozvole za mali ribolov, a bavili su se velikim. Mislim da je u redu da se to zabrani. Nama rekreativcima i dalje ostaje mogućnost da za ručak lovimo s tri vrše, uz feral, tunju, trapulu. Meni je to dovoljno. Oni koji žele više neka se odluče: ili ovako ili profesionalni ribolov. Nema smisla da imaju dozvole za sto metara mreža, a koriste i po 500 metara. Inače, o svemu sam se detaljno informirao u posebnom urede za ribarstvo u Šibeniku. Istina, još ima nekih nedoumica, ali će se i to razbistriti - veli Antolos.