Rezultati po autoru: Josip MLAKIĆ

Postoji još jedna poveznica političke situacije u BiH s pokušajem uništenja Van Goghove slike, a radi se o odabiru "lake mete", Hrvata, nakon što je bošnjački nacionalizam polomio zube na Miloradu Dodiku.

Jesu li vladajući, koji su se za ova dva desetljeća "demokracije" toliko izvještili u varanju na izborima, i u drugim slučajevima kršili pravila? Odgovor na ovo pitanje znaju i mala djeca.

Svakom onome tko ima i osam razreda osnovne škole, jasno je u kojem smjeru idu društva u kojima netko manipulira nečijim "strahovima i nadama", bez obzira radi li se o manjini ili većinskom narodu....

Schmidt je, zapravo, barem kada je riječ o klubu Hrvata u federalnom Domu naroda, samo prividno podigao letvicu bošnjačkim unitaristima sa šest zastupnika na jedanaest, što je obična prevara….

Psiholozi bi ovo bez imalo sumnje okarakterizirali kao zabrinjavajući primjer narcisoidnog poremećaja koji je među političarima vrlo česta pojava, da bismo bez imalo krzmanja mogli postaviti onu dilemu o kokoši i jajetu, što je starije...

Kada bi morao u najkraćem opisati monografiju "Župa Dobretići u Pougarju", nazvao bih je knjigom spomeničkog i gotovo enciklopedijskog karaktera, i po formi, ali i po vrhunskom dizajnu, gotovo da u tom smislu možemo govoriti i o bibliofilskom izdanju

Kavazović se nije oglasio ni kada su sarajevski "patrioti" prijetili trpanjem Hrvata u željezničke vagone, niti se oglasio prije nekoliko dana kada je notorni Bakir Izetbegović prijetio progonom Srba…

Pokušajte, da biste do kraja shvatili svu apsurdnost Duginovih teza, zamisliti našu političku elitu u tom kontekstu, na primjer mudrog Fadila Novalića koji se iz hobija bavi filozofijom ili plesom.

Fenomen gastarbajtera u kulturi i umjetnosti bivše Jugoslavije ostao je gotovo nedotaknut, usprkos njegovoj nesumnjivoj važnosti. Situacija se donekle popravila nakon rata…

Je li Schmidt, uključujući i parlamentarne zastupnike iz zemlje iz koje dolazi, tolika budala da je uvjeren u bh. građansku utopiju u kojoj je, kao u kakvom holivudskom trash filmu, moguć "sretan kraj", a ne ono što smo gledali i preživjeli 90-ih?

Ovo je puka utopija: njemački građani će se grijati na prvorazrednom peletu iz bosanskih šuma, dok će domorodci biti prisiljeni, ako prigusti, paliti i stare automobilske gume. A to se, na žalost, već događalo.

Sloboda medija u onom klasičnom smislu ne postoji, a kao i u svemu, ona je u BiH na najnižem stupnju zbog kompleksne društveno-političke situacije u kojoj su gotovo sav medijski prostor preuzela tri međusobno nacionalistička koncepta.

Jedan novovjeki frankenstein ukazao nam se ovih dana u liku visokog predstavnika Christiana Schmidta koji je, zbog najavljenih izmjena nekih spornih mjesta u neustavnom Izbornom zakonu, bio meta nasilnih prosvjeda ispred sarajevskog sjedišta OHR-a.

Najprije bi se, pretpostavljam, povela žučna rasprava o boji crijepa na krovu. Predstavnik Hrvata, neki Edim iz Goražda, predložio bi da to bude zelena, jer je dokazano da frekvencija zelenog spektra "odmara oči".

Povijest se na ovim prostorima nikada nije doživljavala prvenstveno kao znanost, već više kao daleki odjek partikularne epske tradicije i savršeno utočište za hulje svih boja, gdje više nije bilo toliko važno ono što ostaje zapisano...

Zar netko stvarno ozbiljno misli da je Njemačka toliko sluđena država da joj Bakir Izetbegović preko svojih marioneta poput Josipa Juratovića i Adisa Ahmetovića donosi rezolucije u Bundestagu?

Vodeći europski političari danas podsjećaju na Sharon Stone iz Verhoevenovih "Sirovih strasti": umjesto da svaki čas spuštaju gaće, europski političari "pragmatično" su odlučili i ne nositi ih.

Dati Bosni i Hercegovini status kandidata bez ispunjavanja bilo kakvih preduvjeta bila bi daleko najgora moguća opcija, jer se ti procesi u tom slučaju nikada ne bi pomaknuli s mrtve točke.

Zasnivati svoju političku strategiju na sličnoj "matematici", što HS neskriveno čini, po kojoj glasaju "utvare" iz 1991. godine, nije samo rezultat nepriznavanja realiteta, već se tu krije nešto mnogo dublje.

Od sankcija Čoviću, da budem malo ciničan, najviše bi profitirali glasači HDZ-a, jer bi dobili "beskompromisnog" predsjednika, "koji nema što izgubiti", na što međunarodne organizacije nemaju nikakav odgovor…

Oko naših visokih predstavnika, pogotovo oko Inzka i Schmidta, ne treba gubiti vrijeme niti bilo što očekivati od njih. Oni su neokolonijalni upravitelji koji vode računa isključivo o interesima zemalja iz kojih dolaze…

U ovom primjeru na najbolji način se ogleda kolonijalna politika prema BiH u svoj svojoj nakaznosti, gdje morate raditi isključivo u korist vlastite štete…

Zbog čega je visoki predstavnik, očito uz odobrenje Amerikanaca, minirao dosada najozbiljnije pregovore oko Izbornog zakona, one održane prije mjesec-dva u Neumu? Odgovor na ovo pitanje daje dubinsku dijagnozu stanja u BiH bolje nego bilo što drugo.