Već viđeno

Kao što je poznato, Središnje izborno povjerenstvo (SIP), marionetska institucija koja je mutnom i netransparentnom procedurom prije par godina pretvorena u tupo oružje OHR-a, nekoliko dana nakon izbora donijelo je odluku o ponovnom brojanju glasova za predsjednika i potpredsjednika Republike Srpske.

Ponovno brojanje glasova bit će obavljeno u Glavnom centru za brojanje u Sarajevu. Ovu odluku SIP-a nije podržao jedino Vlado Rogić, koji je izjavio da SIP za tu odluku nema zakonsko uporište, te da to eventualno može uraditi tek nakon što utvrdi rezultate izbora.

Urušena institucija

Ovaj detalj pokazuje na koji je način ustrojen SIP: od šest članova, dva su Bošnjaci, odnosno SDA-ovi kadrovi, dva su iz republičkosrpske oporbe, jedan iz Komšićeve Demokratske fronte, koji u SIP-u glumi Hrvata, dok je jedini Vlado Rogić "oporba", pošto dolazi iz HDZ-ove kvote u ovoj instituciji. SIP, tijelo koje brine o provedbi izbora, pretvoreno je u parapolitičku instituciju koja u mnogome podsjeća na karikaturalno Predsjedništvo BiH, koje je, umjesto da relaksira situaciju u zemlji, postalo dio problema. Sada je to, dakle, i SIP, koji je u ranijem periodu bio jedna od rijetkih institucija koja je funkcionirala po uzoru na slična tijela iz uređenih europskih demokracija.

"Imali smo na uvid određene materijalne dokaze kao što su video i dokumenti koji nedvojbeno pokazuju da je proces kontaminiran da ne onemogućava pravovremeno utvrđivanje rezultata izbora u skladu sa zakonom", izjavio je notorni Suad Arnautović, predsjednik SIP-a. To je isti onaj Suad Arnautović, što je još jedan detalj više koji pokazuje koliko je SIP u ovom trenutku urušena institucija, koji je u listopadu 2020. godine, uoči lokalnih izbora, izjavio kako sumnja da "službe susjednih zemalja udruženim zločinačkim poduhvatom rade na zloupotrebi biračkog prava bosanskohercegovačkih glasača".

Praznik pretvoren u cirkus

"Imam opravdane sumnje da se radi o organiziranom udruženom zločinačkom poduhvatu na zloupotrebi biračkog prava, ali ne samo od individualaca već i službi susjednih zemalja", bubnuo je Arnautović u kamere Federalne televizije, što se može okarakterizirati kao otvoreni govor mržnje i hod uz dlaku Izetbegovićeve SDA. Toliko o neovisnosti ove institucije.

Tako je još jedan bosanskohercegovački "praznik demokracije" pretvoren u prvorazredni cirkus. SIP je samo nastavio tamo gdje je visoki predstavnik Christian Schmidt stao, koji je, da podsjetim, sat vremena nakon zatvaranja birališta nametnuo određene izmjene Izbornog zakona koje su čisto kozmetičke prirode: kao da netom nakon završetka nogometne utakmice retroaktivno određujete pravila igre, čime se politička pat-pozicija u Federaciji BiH nastavlja unedogled. Tako se već višedesetljetno podmetanje smeća pod tepih pretvorilo u rutinu, po onoj čuvenoj maksimi Josipa Broza Tita kako se "ne treba držati zakona kao pijan plota", bez obzira što je naš "plot" (zakon) pretvoren u švedski stol odakle svatko uzima za sebe ono što mu odgovara, uključujući i OHR. Dakle, nakon njemačkog "plesača na žici", na red su došli i domaći "klaunovi" iz SIP-a.

Razlog ovakve odluke SIP-a prvenstveno treba tražiti u tijesnom porazu Jelene Trivić, kandidatkinje Partije demokratskog progresa (PDP), na izborima za predsjednika Republike Srpske, koja je u izbornoj noći nakon što je prebrojano više od pedeset posto glasova proglasila pobjedu. Međutim, po stihovima iz jedne pjesme Indexa, "jutro je promijenilo sve". Jelena Trivić, koja je zaspala kao "pobjednica", probudila se kao gubitnik, ekspresno dobivši u hrvatskim medijima epitet "žene koja je umalo srušila Milorada Dodika".

Glavni krivac

Odluka o ponovnom prebrojavanju glasova u ovom slučaju je sasvim opravdana, i sasvim je realno očekivati kopernikanski obrat. Međutim, što je s drugim razinama vlasti? Jesu li vladajući, koji su se za ova dva desetljeća "demokracije" toliko izvještili u varanju na izborima, i u drugim slučajevima kršili pravila? Odgovor na ovo pitanje znaju i mala djeca. Jesu. Dakle, ako se pristupilo ponovnom brojanju glasova u slučaju predsjedničkih izbora u RS-u, onda se na isti način moralo postupiti i u drugim slučajevima, s tim da je SIP, koji je vodio proces izbora, prije toga morao podnijeti kolektivnu ostavku. Upravo je SIP birao biračke odbore na svim razinama, odakle kreću sve nepravilnosti, bez obzira što SIP u ovom slučaju nije glavni krivac. Glavni krivac je međunarodna zajednica, koja je uspostavila jedan nakaradni princip koji je, da bi apsurd bio veći, utemeljen na zakonskim odredbama, po kojemu lisice čuvaju kokošinjac.

Već godinama se čuju apeli nekih organizacija, poput "Koalicije Pod lupom" koja se bavi monitoringom izbornog procesa, da se osiguraju nužni preduvjeti da se prebrojavanje ubuduće vrši elektronskim putem. Međutim, slična odluka vjerojatno nije donesena iz razloga što bi se na taj način suzila mogućnost manipuliranja izbornim rezultatima, gdje se intervenira samo u onim segmentima koji odgovaraju našim međunarodnim "arbitrima". Tu ponovo dolazimo do pojma "švedski stol", odnosno do krêatora tog nakaradnog sustava koji služi isključivo tome da se "kontrolira kaos", umjesto da se on unaprijed spriječi.

Što bi se promijenilo pobjedom Jelene Trivić? Apsolutno ništa. Pretpostavljam da bismo dobili reprizu slučaja banjolučkog gradonačelnika Draška Stanivukovića. U svom preuranjenom "pobjedničkom govoru" , Jelena Trivić nije ostavila ni trunku sumnje u to: zanimljivo je da niti jednom nije spomenula Bosnu i Hercegovinu, već isključivo Republiku Srpsku. Ali je zato spomenula Srbiju:

"Pod zastavom Republike Srpske ima mjesta za sve. Oni koji su je stvarali nosili su ideal slobode u srcima. Pratit ćemo nacionalnu politiku koja se kreira u Beogradu i nikada nećemo uraditi što je Dodik učinio s Milanovićem, udarajući direktno na Srbiju i njeno rukovodstvo", izjavila je Jelena Trivić.

Akcije Putina u Republici Srpskoj

Zamislite da je Dragan Čović izjavio sljedeće: "Pod zastavom Herceg-Bosne ima mjesta za sve. Oni koji su je stvarali nosili su ideal slobode u srcima. Pratit ćemo nacionalnu politiku koja se kreira u Zagrebu i nikada nećemo uraditi što je Raguž (ili Cvitanović) uradio s Plenkovićem, udarajući direktno na Hrvatsku i njeno rukovodstvo i jedinstvo Hrvata u BiH." Možete samo zamisliti dreku koja bi se nadigla u sarajevskim medijima, uključujući i hrvatske komšićoide. Vjerujem, čak, da bi ovu rečenicu Schmidt uvrstio i u svoje godišnje izvješće pred UN-om.

Dakle, Jelena Trivić je "problematizirala" Zorana Milanovića, a nije, primjerice, Vladimira Putina, kojemu prvenstveno treba zahvaliti na ovako dobrim izbornim rezultatima. Vjerujem kako je obrat u Ukrajini, koji se dogodio uoči izbora, kada je Ukrajina vratila pod svoju kontrolu određena područja u svojoj istočnoj regiji Harkiv, umanjio "akcije" Vladimira Putina u Republici Srpskoj, a samim tim, po principu spojenih posuda, i Milorada Dodika, što, naravno, nikako ne znači da Milorad Dodik više voli Vladimira Putina od Jelene Trivić.

Bez obzira hoće li ponovno prebrojavanje glasova donijeti preokret u RS-u, u BiH se ništa bitno neće promijeniti. Na nešto slično smo se već odavno navikli, jer nam se nakon svakih izbora iznova pobuđuje lažna nada u promjene. Na ovim izborima se u tom smislu spominjao notorni Denis Bećirović. Poraz Bakira Izetbegovića na izborima za Predsjedništvo je uistinu odlična vijest za BiH, dok to pobjeda Denisa Bećirovića nije ni pod razno. Isto bi se to mogli reći i u slučaju Milorada Dodika i Jelene Trivić, ukoliko ponovno prebrojavanje glasova pokaže da je Jelena Trivić nova predsjednica RS-a. Sve to neodoljivo podsjeća na onaj ružni osjećaj "već viđenog". Treba se samo prisjetiti pobjede šarene SDA-antikoalicije u Sarajevskoj županiji, spomenutog Draška Stanivukovića, Željka Komšića... Radi se zapravo o "promjenama" koje su u biti samo dodatno cementiranje postojećeg stanja u zemlji i kopanje novih rovova, na radost međunarodne zajednice koja nas malo svađa, pa nas onda malo miri.

Dok sam pohađao osnovnu školu, ponekad su stariji učenici, obično problematična i zapuštena djeca, znali iz zabave isprovocirati tuču između mlađih učenika. "Tehnologija" je bila sljedeća: nasilnik bi postavio dlan između klinaca u visini glave i natjerao jednog od njih da mu pljune u njega. Kada bi ovaj to napravio, nasilnik bi izmaknuo dlan, te bi pljuvačka završila na licu jednog od dječaka, nakon čega bi uslijedila tuča koju su nasilnici prekidali nakon određenog vremena. Sličan scenarij već više od dvadeset godina gledamo u BiH: ništa se ne mijenja, osim lica s druge strane nasilnikova dlana.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.