Rezultati po autoru: Josip MLAKIĆ

BiH je već dvadeset godina "dvonožac", i to je njen ključni problem, jer je međunarodna zajednica vodila "politiku dvonošca", zahvaljujući inertnosti i nedoraslosti politike HDZ-a, što danas dolazi na naplatu….

Pa Dodik je danas postao ono što jeste vješto koristeći višegodišnju paralizu Federacije BiH, stvorenu fenomenom Komšić, najdestruktivnijom pojavom poratne Bosne i Hercegovine, pri čemu je, dakle, Dodik tek posljedica, a upravo Željko Komšić uzrok.

Prvi dan postdodikovske ere u Banjoj Luci je proslavljen svečano i radno. Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić simbolički je uručila svom mlađahnom banjalučkom kolegi Drašku Stanivukoviću, kao dar građana Sarajeva, dvadesetmetarsku bistu...

Rijetki su slučajevi, čak i u svjetskim okvirima, da pisci u relativno mladoj dobi napišu vrhunsko književno djelo, kao što je to pošlo za rukom Anđelku Vuletiću…

Izetbegović je prisiljen birati između Komšićeva "društva jednog lica" i svoje Familije, i to prvenstveno u strahu od gospodara RS-a, Milorada Dodika, što je mali paradoks, jer je ključ nefunkcioniranja BiH Federacija

Jesu li se švedski akademici u Dylanovu slučaju željeli pokazati hrabrim i inovativnim? Ne vjerujem, i to zbog jedne frapantne činjenice: Nobelov komitet još nikada dosada nije nagradio pisca žanrovske proze.

Trebalo bi predložiti Palmeru da najprije ukine "etničke prefikse" u Belgiji i Španjolskoj. Ili, još bolje, neka to pokuša u Švicarskoj.

Još od vremena Alije Izetbegovića nijedan bošnjački velikodostojnik, a Kavazović definitivno spada u tu skupinu, zbog presudne uloge Crkve (Džamije) u bosanskohercegovačkom rašomonu, nije u tako kratkom vremenu poduzeo sličnu diplomatsku inicijativu.

Porfirijeve miroljubive i kršćanske poruke veliki su otklon u odnosu na vučičevsko-dodikovsku "komemoritivnu praksu", gdje se vlastiti zločini umanjuju i relativiziraju, dok se istovremeno vlastite žrtve uvećavaju.

Bosna i Hercegovina sve više podsjeća na čuvenu cvjećarnicu iz Alana Forda, s političkom elitom koja kao da je pobjegla sa stranica tog stripa, pa okupirala institucije Bosne i Hercegovine.

U ovdašnjim političkim igrama bez granica, slična inicijativa nije neka posebna novost, osim što je, preko Zorana Milanovića, ovaj put u igru uključena i hrvatska strana.

Na Čovićevoj kišovskoj "gozbi u vrijeme kuge" u središtu pažnje bila je kičasta rođendanska torta, koja je uz orahe, prašak za pecivo i šlag bila nakrcana i ubojitim heraldičkim arsenalom, od lavova, orlova, poskoka, križeva...

Osim što je veliki redatelj, Wenders je i prijatelj "negatora genocida". Radi se, naravno, o austrijskom nobelovcu Peteru Handeku, koji je bio koscenarist na čak pet Wendersovih filmova...

Afganistan će ostati upamćen kao jedina zemlja u kojoj su dvije najveće vojne sile 20. stoljeća pretrpjele težak poraz, bez obzira na silne materijalne i ljudske resurse koji su im stajali na raspolaganju.

Postoji ona zlurada poštapalica, u kojoj, na žalost, ima mnogo i istine, koja se često mogla čuti u svim zemljama regije, kako nove političke elite nisu u stanju ni okrečiti ono što je izgrađeno u vrijeme socijalizma.

Puzajuća ciprizacija Bosne i Hercegovine traje već više od petnaest godina, a ova dva zakona samo su to ogolila do kraja.

Prošlost se neće promijeniti, niti će postati bolja ili lošija, stoga što netko neće eventualno izgovoriti naglas ono što misli. Hoće li zločin u Srebrenici biti manji ako ga nazovemo masovnim zločinom umjesto genocidom?

Zapravo bi se moglo reći da je Bosna i Hercegovina, osim u jednom kratkom periodu između Drugog svjetskog rata i devedesetih, cijelo vrijeme bila pod paskom neke vrste "visokih predstavnika", svačija osim onih koji u njoj žive.

U Bosni i Hercegovini je to neka vrsta pravila, gdje se svaka odluka o budućnosti zemlje svede u konačnici na unutarstranačko pitanje svake od tri vodeće nacionalne stranke.

Naravno, ovdje treba staviti ogradu, da ono što je dobro za Dragana Čovića i njegov HDZ, nije dobro za bosanskohercegovačke Hrvate, pogotovo slična "kupovina vremena" koja je, između ostalog, dovela do prave demografske katastrofe među Hrvatima.

Priopćenje SDP-a BiH vrvi od onih ofucanih fraza kakve slušamo već godinama, a koje su isključivo namijenjene sluđenom vlastitom biračkom tijelu...

Zbog čega nešto slično nije hrvatski HDZ napravio nijednom u ovih 25 godina, iako se ubiše dokazujući kako nas brane? Za njih u Bosni i Hercegovini živi samo jedan Hrvat, o kojemu svih ovih godina vjerno skrbe.

Pokušajte samo zamisliti koliko je ta populacija dodatno istraumatizirana zbog te činjenice, zbog 25 godina nepotrebnog pakla koji im je priređen.