Rezultati po autoru: Josip MLAKIĆ

Priopćenje SDP-a BiH vrvi od onih ofucanih fraza kakve slušamo već godinama, a koje su isključivo namijenjene sluđenom vlastitom biračkom tijelu...

Zbog čega nešto slično nije hrvatski HDZ napravio nijednom u ovih 25 godina, iako se ubiše dokazujući kako nas brane? Za njih u Bosni i Hercegovini živi samo jedan Hrvat, o kojemu svih ovih godina vjerno skrbe.

Pokušajte samo zamisliti koliko je ta populacija dodatno istraumatizirana zbog te činjenice, zbog 25 godina nepotrebnog pakla koji im je priređen.

Zbog čega HNS nikada nije niti razmišljao o ideji da u rad HNS-a uključi i druge, nestranačke osobe, novinare, akademsku elitu, s obzirom na vrlo manjkav intelektualno-etički kapacitet naših "legitimnih"? Odgovor je vrlo jasan...

Mogu li naši političari progovoriti o drugima, a da pritom ne vide vlastitu sliku u zrcalu? Jer ne treba smetnuti s uma da iza tih suludih projekcija stoji politička odluka koja prije svega polazi od sebe...

Zanimljivo je kako "sukob" na relaciji pušači-nepušači nekada nije postojao, sve dok vladajućima nisu zinule rupe u proračunu i kada im je ponestalo kostiju koje će bacati među svijet.

Imamo, dakle, jedan nerazmrsivi gordijski čvor u Federaciji BiH, koji je moguće riješiti isključivo intervencijom međunarodne zajednice, koja je taj čvor i zavezala, dok je stanje u Republici Srpskoj mnogo jasnije...

Mogu svi po bespućima interneta, znani i neznani, razapinjati građanina Handkea, Bazdulja i Kusturicu, jer to je u svijetu internet kanalizacija, u Bernersovoj digitalnoj utopiji, postalo pravilo.

Farsa, što je bosanskohercegovački specifikum, ne mora nužno nastati na temeljima tragedije. Može ona nastati i na temelju "komedije zabune", ili sapunice. Aktualna stvarnost nam i tu nudi obilje primjera…

Jasmila Žbanić je svojim filmom pokazala da je svaka kolektivna tragedija samo i isključivo matematički zbroj pojedinačnih ljudskih tragedija, i da njena filmska Aida uvjerljivo predstavlja sve srebreničke majke.

Sve što o tome treba znati je činjenica, potvrđena krvavim raspadom Jugoslavije, da jednu višenacionalnu zemlju ne mogu razbiti nikakvi non-paperi, niti bjelosvjetski crtači karata, već isključivo nacionalizam većinskog naroda…

U našem banalnom svijetu, gdje je riječ "izdajnik" univerzalno objašnjenje za sve, barem kada je riječ o sličnim slučajevima, Jovan Divjak je rijetka iznimka. Svesti Divjaka u tu kategoriju uvreda je zdravom razumu.

Problem dakle nisu teški bolesnici po hodnicima tamošnjih bolnica, nedostatak respiratora i brojne sahrane kojima svjedočimo ovih dana, već hrvatski jezik. Mašala!

Ništa se u Sarajevu nakon raspleta sapunice oko gradonačelničke kandidature Bogića Bogićevića nije promijenilo. Samo je nešto, što je većini van Sarajeva odavno postalo jasno, postalo jasno i onim najnaivnijima u Sarajevu…

A prošli tjedan dogodilo se čudo. Uskrsnuo je Šemsudin Mehmedinović, pomalo zaboravljeni SDA-ov jastreb, koji je u svibnju 2015. godine politički uškopljen, nakon što se kandidirao za predsjednika SDA protiv Bakira Izetbegovića osobno...

Svi naši nacionalizmi kao s neupitnom činjenicom barataju s jednom stvari: da je današnji odnos snaga nešto vječno, a da je iz perspektive svakog od tri pojedinačna nacionalizma njihova nacija najstarija, najbolja i najpametnija.

"Nije još, ali samo što nije", što bi rekao Diego iz naše sapunice. I sve tako dva desetljeća, dva desetljeća, aman, aman.

Kto je ta i što je ta Svjetska banka, da prostiš? Neka uboga sirotinja koju svojim kreacijama trebaju sponzorirati mladi bosanskohercegovački umjetnici, ako takvi u ovoj zemlji još uvijek postoje, zahvaljujući između ostalog i politici Svjetske banke

Suludi ringišpil na koji smo ukrcani prije četvrt stoljeća i dalje se sumanuto vrti, bez obzira što nam se svima već poodavno zanebesalo.

Pitanje za milijun dolara: Je li Faruk Vele živi dokaz one kafkijanske preobrazbe?

Bilo kakav glas razuma iz Republike Srpske, kada je riječ o ovome, ne treba očekivati. Razlog je ponajprije onaj davno ustoličeni princip "heroj, a ne zločinac", koji podjednako vrijedi za sve tri strane u Bosni i Hercegovini…

U današnjem svijetu sve se onom kunderovskom "nepodnošljivom lakoćom" pretvara u političko pitanje, od razvoja mobilnih 5G mreža pa do cijepljenja. Kineski Sinopharm svoje je cjepivo razvio pod paskom kineskog Ministarstva obrane.

Je li važan nacionalni identitet "građanina" BiH? Nije, a jeste. Paradoks? Nije. Sve ovisi o matematici. Kad smo u većini, onda smo "građani", a kad smo u manjini, onda odjednom postajemo Hrvati, Srbi ili Bošnjaci.