Rezultati po autoru: Igor BOŽOVIĆ

Jer samo se prisjetimo feudalnog doba. Crkvi desetina, vladaru devetina. Podijeliš na digitron, to je 21%. Ovo danas kako jeste, 41-42%, nije ni feudalizam, robija je. Mijenjati se mora. Samo trezveno.

Džukelad naspavana, da kao mi rade od jutra do sutra za crkavicu, ne bi lajali na mjesec. Ne bi trunuli dejtoni dva i tri kao kaki po avlijama, me(h)ki k'o duša i slatki kao mir u Bosni.

Ja razumijem kada zadojeni glupani misle da je rat za otcjepljenje opcija. Ja razumijem i ove normalne kojima nije do rata, ali će ih uvući u to, na isti način kako ih je uvuklo 90-ih. Ali šta ćemo mi iz mješovitih brakova?! Na koga mi da zapucamo?

Uostalom, da će rat, ne bi ti se zakletva ministar Staša ženio. Treći put. Realno, junaci se naprečac ožene u ratu, ono da mlada dobije penziju, ali ne prije rata. I ne treći put.

Uopće nije bitno tko je na čelu zemlje. Izaberite u parlamentu. Stotinu zastupnika, izabranih prema procentima iz posljednjeg popisa stanovništva ili takva neka glupost. I nek izaberu. Jednog ili trojicu. Nek izaberu i četvoricu. Potpuno nebitno

Ovaj tjedan nećemo nikakve paralelne prispodobe jer ima dovoljno materijala za komercijalni filmski spektakl serijskog oblika, tipa HBO ili Netflix.

Slavenka, kao Slavenka, napravi dobar posao – ona će njemu reći svoju tajnu, ako joj on otkrije tajnu Svemira. Stisak ruku i to je to – kažu da je djevojka službeno postala prva vještica u svijetu, ali da je Velež ispao naivan, jeste.

Botovi imaju sasvim jednostavnu ulogu u bosanskohercegovačkom društvu – njihova je uloga da ih je mnogo i da svi ponavljaju jedno te isto.

Danas će se Željko Komšić obratiti Ujedinjenim Narodima. Nije pitao Šefku ni Milu može li. Samo otišao. O našem trošku, ta nije o svome. Tamo će govoriti nešto kao hrvatski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

U zemlji sa oko dva milijuna stanovnika, malo je reći da imamo barem četiri milijuna nogometnih stručnjaka, no ta brojka vjerojatno je i veća kada se govori o politici i ponajviše, epidemiološkoj politici.

U pozadini svega u susjednoj Crnoj Gori je obično politika. Ali je li baš da je nama u Bosni i Hercegovini toliko smiješna?!

Što ako vam kažem da nikad nismo ni počeli živjeti Dayton, sasvim normalan mirovni sporazum na engleskom jeziku, pa nije prvi mirovni sporazum kojeg je amenovala angloamerička administracija?

Draganov grb uopće se ne razlikuje dizajnom i simbolikom od grbova kakve moji prijatelji s grbovima imaju.

Podjela državne imovine i vladavina prava se neće dogoditi dok su god živi Bakir i Mile i Željko i Dragan i svi ovi paket-aranžeri politike i ljuCki života.

Osim oštre kritike ranijem kolegi Valentinu Inzku koji je prilično nespretno završio svoj mandat, Schmidt je već posjetima koje je napravio u startu pokazao prilično razumijevanje domaćih prilika.

Normalni Mostarac Hrvat koji je, ako ništa drugo, otišao u Fejićevu po kakvu potvrdu, dakle obični radni čovjek, a ne lezihljebović koji se hrani domoljubljem u novčarki, zna otkuda se Milenijski križ vidi ili ne vidi.

U pravu Zoki što ne posjećuje Predsjedništvo BiH. Komu, bolan?! Da gleda ublehaše i njihove pomoćnike što su u vlastitoj državi nepoželjni jer kad se god pojave, izbije tuča. Jeste, na Čeduljicu mislim.

Ponekad se iskreno zapitam, imaju li naši političari imalo soli u glavi, ono barem da odglume neki napredak nego oni stvarno k'o krava simentalka kad da 50 litara mlijeka i onda lupi nogom u kantu i sve prolije.

Kada sam prvi put to čuo da Dragan Čović govori, učinilo mi se da nije čovjek u toku, da ne živi u BiH posljednjih dva ili tri desetljeća, nego vjerojatno ima neki svoj rančentitet na kojem je odsječen od vremena i pučanstva.

Jer BHRT je u očima Europe nešto poput Vijeća ministara BiH, dok su drugi dijelovi javnog medijskog prostora poput strukture entitetskih vlasti. Svi dakle, imaju svoju specifičnu ulogu, međusobno strogo razlikovanu.