Evolucija jednog soja

Ljeto je i sezona godišnjih odmora, a konačno su u Dnevniku na zasluženu poziciju došli kornišoni. Na ljestvici događaja od apsolutne nule do Sudnjeg Dana, postoji posebna točka bez povratka, naime, nakon te točke više nijedna bitna informacija ne može napustiti crnu rupu informativnog programa. Ta točka u fizici se zove event horizon, a u novinarstvu kornišoni. Kada se kornišoni pojave u Dnevniku, ne morate gledati vijesti tjedan dana, ništa se neće dogoditi.

To doba godine ima svoje prednosti, tada se svekolikom puku serviraju novosti i projekti koji inače ne bi privukli pozornost. Primjerice, predstavljaju se nova osobna računala, novi procesori, nova znanstvena dostignuća koja nisu levitirajući automobili i svemirska istraživanja postojanja vode na obližnjim planetima. Dakle, uglavnom, ovo je razdoblje kada se predstavljaju novi modeli običnih,  svakodnevnih stvari, primijetit ćete tako reklame za nove usisavače i perilice posuđa baš nekad u ovo doba godine. Jer svi oni veliki igrači u ovo doba godine odlaze na zaslužene godišnje odmore.

Gdje su nestale štramplice?

Ovo je tako i dio godine kada se iznose epohalna saznanja iz ekologije. Baš kao proteklih dana, kada su nas počeli upozoravati na točku bez povratka u globalnom zatopljenju. Ako netko od vas nije primijetio da smo kao klinci nosili i gaće i štramplice i čarape i potkošulju i košulju i džemper i jaknu  i kaput preko... a sad klinci golih članaka hodaju zimi... onda stvarno ne znam na kojem planetu živite.

Ako niste primijetili da ste se kao klinci prali mlazom vode iz tuša, a sad mlohavim curkom vode, onda se niste kupali subotom uvečer da budete čisti za nedjeljnu misu (ili neki sličan slavenski fenomen). Teško je Slavenima objašnjavati ekologiju, u nas je boca Coca Cole oznaka za šljivovicu ili lozovaču, čaša od Eurokrema je čaša iz koje smo desetljećima pili vodu, u kutiji od sladoleda je ili grah od jučer ili japrak od subote, a kutija skupih bombonijera ili keksića, pa to svi znaju, igle i konci, naprstak i ostala aparatura za krpljenje hlača koje stariji brat ili sestra prenose mlađem potomku.

Knjige su nam kružile po generaciju-dvije među braćom i sestrama, uokvirivali smo ih u papir pa si imao priliku šarati i napraviti personaliziranu verziju matemetallice, a dobro se sjećam da sam onu široku školsku torbu iz Jugoplastike zamijenio crnom messenger torbom Cat i to je bilo to u nekih 17 ili 18 godina mojeg obrazovanja.

Zgodna je priča to o klimatskim promjenama, ono da će nam doći uragani, tajfuni, suše, da će zime trajati kratko, ali biti ubojite u tom kratkom roku. To je sve dobro poznato nama, još vidimo oko sebe ostatke onog snijega 2012. ili onih poplava 2014., a ponajviše, još vidimo ostatke vremenske nepogode komunizma, još ih vidiš na čelu SDA, SNSD-a i HDZ-a, a majke ti mile, tri desetljeća prošla od tog kijameta. Ili od Josipa Jole Muse, 1985. čovjek iskopao rupu za kamen temeljac sportske dvorane u Mostaru i još se rupa nije zatrpala.

Ima slova, a i abeceda

Ovo je i doba godine kada se mijenja uobičajena retorika naših dušebrižnika, što mislite zašto je novi visoki predstavnik počeo s mandatom baš u mjesecu kornišona? Uobičajena priča o narušavanju dobrih odnosa Hrvatske i BiH pravosuđem ili priča o zastrašivanju Srba tijekom sezone ljetnih godišnjih odmora efektivna je koliko i pokušaj otimanja olimpijske zlatne medalje od američkih košarkaša ili košarkašica ili otimanje titule svjetskog prvaka u Formuli 1 od Mercedesa ili ukidanje britanske monarhije. Skontali ste, jel da. Nula.

Od prošle godine ovo doba godine nas plaše nevidljivim neprijateljem iznutra. Koronom. Pa su počeli pričati koliko sojeva može biti. Rijetko smo čiju evoluciju tako pomno pratili još od australopiteka. Naravno da će biti milijun sojeva, pobogu ima deset godina da smo gripu računali u višesložnim varijantama N1-H1, vjerojatno je shema došla do bosanskohercegovačkih automobilskih registracijskih oznaka: tri broja pa slovo pa opet tri broja.

Naravno da mi znamo da će sojeva biti koliko zvijezda na nebu i pijeska u pustinji. Ali tek nekoliko dana nas cijepe bez najave, a realno, nitko se ne planira odreći plaćenog aranžmana na moru zbog termina cijepljenja za koji se ne treba ni zakazivati.

Nismo ludi, znamo već da je priča o štetnosti Astra Zenece šupljak kako bi se Pfizer bolje prodavao. Cijepit će se svi osim glupana, naravno. Nisam budala da umrem od korone pa na sljedećoj godišnjici mature bude minuta šutnje eto baš za mene. Bolan umro bih od stida da prvi umrem od raje.

Ali kažem, to je do sezone godišnjih kornišona. Treba oko nečega dramiti kada nema drame u parlamentima i skupštinama.

Kud ćemo?

I kako ja ono završim, što nam je činiti?! Ništa, brate ili sestro, poravni. Ništa se ozbiljno neće dogoditi idućih deset dana ili u najboljem slučaju do iza Velike Gospe. Ovo je doba godine kada se i sirotinja konačno ogrije, a ionako zbog vrućine nitko nije gladan.

Gledaj kako korinišoni sazrijevaju, gledaj ih kako se kisele. Uživaj. Već sljedećeg ljeta možda nas neće biti, odnijet će nas neko slovo grčkog alfabeta ili tajfun, a sve zato što nemamo para kupiti električnog Teslu ili pobjeći u Svemir.

Više nikada nećeš nositi i gaće i štramplice i čarape i hlače i potkošulju i košulju i džemper i jaknu i kaput istovremeno, ali se vjerojatno nikada neće napuniti rupa koju je Jole Musa iskopao za kamen temeljac mostarske dvorane. Uživaj stoga u ovom trenutku, blagdanu Svetog Kornišona.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.