Samo da rata (ne) bude!

Bosna i Hercegovina konačno je počela pratiti trendove u svijetu. Ne, dostava s AliExpressa nije postala jeftinija. Ne, Comixology Unlimited i dalje nije dostupan. Ne, brojevi hitnih službi se i dalje ne mogu dobiti mobitelom. Ne, biseksualni Superman nije iz Bijeljine, iako je rastao na plantaži. Ne, taj neki video s YouTubea i dalje nije dostupan u Vašoj regiji.

Počeli smo pratiti globalne trendove u zaoštravanju političkih odnosa. I ja isto mislim, strašno dosadna prilika da se držimo trendova. Ali tako je.

Dakle, iz dubokog pandemijskog sna rada od kuće i virtualnih sastanaka probudili smo se kao i ostatak svijeta – pomalo mamurni, zamagljena vida, utrnulih ramena i vrata, ponajviše nervozni, kao mala djeca kad ih probudiš, a nije radi hranjenja.

Već ste primijetili, odnosi Zapada i Istoka su prilično narušeni posljednjih mjeseci. Rusi su zimus Amerima isključili struju. A onda se iskoprcao sav silni teret Pandorine kutije. Armenija-Azerbajdžan, trgovački rat Amerike i Kine, sukobi u Mjanmaru, vječni rat Izrael-Palestina, Ukrajina i Bjelorusija, korejski nuklearni hotline, iransko nuklearno pitanje, Afganistan u tranziciji u feudalnu republiku... Praktično ne postoji tema gdje se nisu sukobili Istok i Zapad. Da priča ne bi bila jednostavna kao u vrijeme Hladnoga Rata, osim Amera i Rusa, sada su se u prepucavanja oko svjetske dominacije aktivno uključili i Europska Unija, Turska, Kina, a nedavno su oživljeni i Nesvrstani.

Plašimo se rasizma i obojenih

Nije ni u našem najbližem susjedstvu bolje. Višegradska skupina sve je snažnija, veže ih ekonomski oporavak poslije pandemije, tradicionalne kršćanske vrijednosti i sve češća ksenofobija. Mađarska i, nećete vjerovati, Slovenija, predvode desnicu na jugu Europe. Zapad Europe polagano se prevrće na socijaldemokraciju. Jugoistok Europe sve više naginje udesno.

Naši najbliži susjedi praktično gore. Doslovce, do prije neki dan u Crnoj Gori gorjele su gume, a obje sukobljene strane su se pozivale na domoljublje ili kako se to već reče na crnskom i gorskom. U pitanju je valjda pravoslavlje, siguran sam jedino da nije ortografija jer niti jedan lider ne zna izgovoriti R.

Samo malo istočnije, na Kosovu, isto tinja polurat. Da nije bilo PCR testova... I da Kurti nije u predizbornoj fazi... I da Vučić nije imao ranije zakazanih obveza... pitanje je bi li se stalo samo na pjevanju domoljubnih pjesama ili kako to već zovu na srpskom.

A ako ste pomislili da je u Hrvatskoj mirnije, ni najmanje! Proteklih tjedana ide taj serijal HRT-a o NDH koji je uznemirio duhove, pogotovo ove crne. Oprostite, ne kaže se pogotovo nego poglavito. Ali duhovi svejedno ne miruju.

Konačno ne kasnimo

I na to sve Bosna i Hercegovina konačno uhvatila korak.

Nismo uspjeli uhvatiti korak na Olimpijskim Igrama. Nismo uspjeli uhvatiti korak u nestašici plina. Nismo uspjeli uhvatiti korak u poštivanju migrantskih ljudskih prava. Ili barem pravovremenom zatvaranju granica. Nismo uspjeli uhvatiti korak u imunizaciji stanovništva. Zaostajemo čak i u redovitoj imunizaciji, nevezano s pandemijom. Nismo uspjeli uhvatiti korak s ostatkom svijeta u prikazivanju filmskog serijala Twilight (Sumrak Saga) na Netflixu. Ništa od navedenoga.

Ali smo rat dočekali spremni.

Prvo smo dobili zakon o negiranju genocida, onda smo donijeli zakon o negiranju zakona o negiranju genocida. Onda smo prestali dolaziti na posao, samo nismo prestali dolaziti na posao, nego smo prestali raditi na poslu. Stani, sad sam malo zbunjen, zar tako nije bilo i prije krize vlasti?! Nebitno. Umjesto da pregovaramo o srži problema, primjeni presuda međunarodnih sudova o izbornoj i ustavnoj reformi, mi pregovaramo hoćemo li se vratiti pregovaranju. Onda zabrane onu vojnu vježbu, onda plakati oni po Sarajevu... Onda hoćemo-nećemo Podžića. Onda Mile ide po mišljenje u Zagreb, a Dragan u Beograd. E ovo mi je jedino dosad jasno, svak otišao svojima po mišljenje. Onda Srbi traže da visokog predstavnika izabere PIC, ali kad ga PIC izabere, oni ga ne priznaju. Onda Mile pjeva domoljubne pjesme koje su srpski vojnici na Kajmakčalanu pjevali u plesnoj valjda koregrafiji Roberta Pešuta.

Uglavnom – rat nam se sprema.

Il' me ženi ili u rat spremi

Lako je tuđim notama rat započinjati. Ali sam siguran da rata neće biti, ma koliko trendovski ga najavljivali u Bosni i Hercegovini. Malo mi je također nevjerojatno da je predizborna kampanja počela još na neparnu godinu, ali sam jednako tako uvjeren kako je ovo prva godina da Milorada Dodika opozicija čvrsto drži za gušu... što bi onda reklo, da treba započeti rat. Jer osnovno pravilo svake dobre predizborne kampanje je da izmisliš protivnika.

Ne, ništa nisam izmislio. To je prvo pravilo koje te nauče u izbornom marketingu. Definirati protivnika. Zaratiti s protivnikom. Ključ krizne komunikacije. Ključ predizborne kampanje.

A teško je optužiti za rat nekoga s kim si u koaliciji. Tako Mile ne može Bakira optužiti. Još manje može optužiti Dragana. Svi znaju da mu je na rođendanu bio. A povrh svega, poručio je toliko puno puta da je Izborni zakon BiH problem „vas u Federaciji BiH”, da je Srbima svejedno hoće li formulacija biti Srbin iz RS-a ili samo predstavnik RS-a.

I onda je trebalo zakuhati rat. Rat nije preko noći počeo. Rat se kuha od nametanja izmjena Kaznenoga zakona. Onda se proširio na VSTV. Onda na SIPA-u. Onda na OSA-u. Onda na vojne vježbe. Ako si spreman za rat, kako ti netko može zabraniti vojnu vježbu. Ne kontam, realno. Ali očito da nisam jedini koji je izgubio kontakt sa stvarnošću. Milorad Dodik priča kako će otići uzdignute glave. Čekaj, otići. Kako sad otići, pa maloprije si zvao u obranu Srpske.

No, zapitajmo se. Je li sve tako konfuzno?! Kada pričaš o ratu, to je savršena krinka za skoro 32 milijuna. Uostalom, 32 milijuna razloga za rat kofol nacije s milijun stanovnika, pa to nije znao ni Pablo Escobar.

Uostalom, da će rat, ne bi ti se zakletva ministar Staša ženio. Treći put. Realno, junaci se naprečac ožene u ratu, ono da mlada dobije penziju, ali ne prije rata. I ne treći put. Jer to nema smisla. Ako će rat, kome skupljaš jabuku?! Znači, ide Mile lajkovačkom i pjeva Mile borbene. Pogotovo onu...

Samo da rata (ne) bude...

Iskreno, ako ćemo započinjati rat, što mislite da objavimo jedan Europskoj Uniji, da iziđemo svi na granice potom... i podignemo ruke visoko u zrak naoružani bijelim zastavama. Jedino tako bi nam svima bilo bolje.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.