Peugeot 308 BlueHDi 120: Za ljubitelje dobro ugođene klasike

Peugeot je dotjerao 308-icu, što se jedva vidi na prvi pogled. Osim par detalja praktično se teško uočava razlika u odnosu na prošlogodišnji model. To bi trebao biti dokaz da je 308 isprva dobro pogođen i da je Peugeot  s njim i prodajnim brojkama jako zadovoljan, tako da ništa i nije trebalo radikalno mijenjati.  To je dobra vijest i za dosadašnje vlasnike 308-ice, jer se neće osjećati kao da voze stari model.

Prije četiri godine Peugeot je 308-ici ostavio samo ime i nešto  motora i mehaničkih sklopova. Sve ostalo je izmijenjeno i  svedeno u nove okvire. Koncepcija visokog obiteljskog automobila s puno mjesta je napuštena i Peugeot 308 vratio se staroj definiciji kompakta, što se prije svega vidi na visini i ukupnom dojmu kompaktnosti, čime se otvorilo mjesto za 3008, koji je za one koji više vole visoko sjedenje i osjećaj crossovera.  Povratak kompaktnim dimenzijama značio je i povratak dinamici, pa se Peugeot 308 zapravo nametnuo visokim standardima dinamične vožnje, a u jačim dizelskim opcijama gotovo da možemo govoriti o automobilu sa nešto izraženijim sportskim ambicijama.

Kao momak friško iz teretane

Treba biti iskren pa reći da je teško pronaći bilo kakvu spomena vrijednu manu ovom automobilu, pod uvjetom da želite baš ovakav auto, dakle, klasični kompaktni automobil C segmenta. To je zona stare garde, pravi „european classic“,  koju čine VW Golf (i ostala ekipa s iste platforme), Opel Astra, Ford Focus, Renault Megane, kao i bratski Citroen C4 (koji se gasi dolaskom novog C4 Cactusa), uz još nekoliko konkurenata ostalih proizvođača koji su se nametnuli kao ozbiljna priča zadnjih godina, prije svega Hyundai i30 i Kia C'eed. Peugeot 308 pored svih navedenih djeluje nekako, uz Golf, najkompaktnije, mišićavo i nabijeno (kao momak iz teretane), pa bismo ga čak i u usporedbi sa bratskim (ili sestrinskim, kako vam drago) Citroenom C4, mogli definirati i kao „momački auto“.

Ono što je bilo jasno već prije četiri godine i sada se odmah primijeti, Peugeot nije štedio na ukrućivanju karoserije i 308 se vozi germanski čvrsto, nema ni škripanja ni uvijanja, zvukovi podvozja skoro pa i ne dopiru do vas, a držeći volan imate dojam, sve da se i zaletite u brdo, kako ćete lakonski izaći i samo otresti prašinu s jakne. A taj dojam vam se javi čim zatvorite vrata, jer sve što čujete je onaj prigušeni premium zvuk. Nikakvo ružno nadglasavanje lima i plastike, samo lagano, tiho – tup! I unutrašnjost se doima vrlo čvrsto, precizno spojena, sjedala po običaju oduševljavaju i ergonomijom i građom, s naglaskom na sportsku udobnost u ovoj verziji (Allure). Mekane plastike ima posvuda i prava je šteta što su, kad su je stavili već toliko, zaboravili staviti je i na središnji stub, koji je, usput budi rečeno, nevjerojatno raščišćen – nema skoro nikakvih prekidača, dominira tek okretni gumb za multimediju i ispod njega u liniji par brzih prekidača za ventilaciju, rastjerivanje magle s prozora i sva četiri žmigavca.

Neće vam biti nimalo dosadno

Instrumenti u 308-ici podignuti za nivo više i udaljeni od volana nisu više nikakva novost, ali i dalje znaju prepasti neupućene vozače. Isprva se čini malo šašavo, ali ovo rješenje bi, da se nas pita, trebali preuzeti svi proizvođači automobila – s njima kada vozite ne skrećete pogled s ceste, svi instrumenti vam stoje u vidokrugu, potrebno je samo par minuta izvježbati periferni vid i to je to. Volan se lako namješta u željeni položaj i ne zaklanja instrumente (što je i bio cilj ovakvog dizajna). Općenito se Peugeot 308 veoma  lako vozi i opslužuje, jedino navikavanje vam je potrebno na ručice iza volana, posebno tu mislimo onu od tempomata i onu za namještanje volana, gdje je potrebno malo učenja ako niste u 308 došli iz nekog od PSA automobila. Ali, to je ni pola sata posla, ako i toliko.

Raščišćen kokpit se dijeli da instrumente pred vozačem i središnji info displej gdje su, standardno za današnje doba, multimedijalni sadržaji. Između glavnih instrumenata je displej putnog kompjutora kojim se upravlja pritiskom na desnu ručicu kraj volana (ručica brisača) i sve je logično izvedeno. U ovoj opremi je i odlična navigacija, jedino nedostaje kamera za vožnju unatrag, jer je Peugeot 308 loše pregledan straga i ima dosta mrtvih kuteva, pa preporučamo da i to uključite u opremu. Još jedna stvar koja nas je prilično oduševila je audio sustav, u najavi ništa ektravagantno, imali smo zauzvrat jedan od najboljih dojmova glazbe u automobilu (uvijek testiramo istim USB-om sa istim pjesmama, koje smo preslušali mali milijun puta!). Također, automatska  dvozonska klima i ventilacija općenito odlično rade svoj posao.

Motor koji nije slučajno slavan

Naprijed se sjedi dobro, sjedala su, rekli smo, debelo postavljena, a imaju i solidno bočno držanje. Ni nakon dužeg putovanja nismo imali osjećaj zamora bilo kojeg dijela tijela. Ergonomija je na visokom nivou, ručica mjenjača je možda malo predimenzionirana i (doslovno) hladna na dodir u ove jesenske dane, ali posao obavlja korektno. S obzirom da se ispod haube nalazi fenomenalan 1,6 HDi, znači dizelski motor,  snage 120 KS, jasno je da mjenjač ne mora ni biti neki filigranski rad, jer motor sam od sebe odradi pola posla.

A kako i ne bi kada već do 3500 okretaja nudi sve – i najveću snagu i najveći okretni moment i dovoljno je samo malo ga nagaziti da prestignete dosadnjakovića ispred vas. Nismo podrobno mjerili, ali međuubrzanja su odlična i na našim magistralama ćete u ovom Peugeotu biti mali car. Krajnja brzina od preko 190 km/h i ubrzanje od 0 do 100 km/h za nešto više od 9,5 sekundi sasvim je dovoljno čak i za one nešto zahtjevnije vozače, jer ni za autoput vam ne treba više.

S druge strane, potrošnja je i dalje mizerna. Ovaj motor poznat je odavno, ali u Peugeotu ga stalno dorađuju, a čitavo vrijeme konstanta je jedna – troši kao upaljač. Tokom testa gotovo da se danima nije pomicala kazaljka nivoa goriva. Jednim punjenjem rezervoara možete prijeći i preko 1000 kilometara. Kad smo ga ludo tjerali trošio je u prosjeku tek 5,4 litra, a jedan dan totalno penzionerske vožnje (ono kad voziš kao da je tvoj auto)  donio je prosječnu potrošnju od tek 3.1 litra na 100 kilometara, a na ravnim dionicama možete voziti i s pola litra manje!

Primjer  kako spojiti udobnost, štednju  i užitak vožnje

Peugeot 308 i dalje je udoban automobil, iako je držanje ceste u međuvremenu poboljšano toliko da se može govoriti o jednom od najboljih u klasi. Tek na jako visoko postavljenim ciljevima pri brzom prolasku kroz  oštre krivine na našim lošim cestama pokazat će naznake podupravljanja, ali se lako drži pod apsolutnom kontrolom. Pri tom je upravljač (obložen kožom i malih dimenzija) precizan i podatan, pa je 308-icom lako „našicati“ željenu putanju.

Jedini pravi prigovor ide stražnjoj klupi koja je dostatna tek za dvije odrasle osobe, koje će, iako nigdje nema osjetnog pritiska za savijanjem koljena ili vrata , ipak osjećati blagu klaustrofobiju, s obzirom da se auto praktično svija svuda oko vas.  A razlog uže stražnje klupe leži u doslovno predimenzioniranim pragovima automobila, u kojima je skrivena  tajna  čvrstine i upravljivosti 308-ice. Pritom je prtljažnik od 420 litara zapremine već druga priča, u skladu s onim „izgubio si na mostu, ali si dobio na ćupriji“, sa deklariranih 420 litara zapremine i u praksi tokom našeg testa dokazan kao veoma upotrebljiv, na vrhu je klase i kao takav dostatan  i za duža putovanja na odmor. A da bi putovanja bila ugodna tu su i sasvim solidna svjetla i  žmigavci koji trendovski  ne žmigaju nego „pužu“ u stranu najavljenog kretanja.

I na kraju ono najbitnije – cijena je u ovoj konfiguraciji opreme i motora trenutno 37.500 KM. To svakako nije puno s obzirom da je Peugeot 308 Allure sa 120 dizelskih konja ukupnim dojmom zapravo premium automobil. I kao takav vjerojatno i najugodnije iznenađenje što se tiče ovogodišnjih testova. Za te novce jedino nedostaje kamera (makar su tu senzori za zvučno i vizualno upozorenje), inače je sve ostalo bez zamjerke ili su zamjerke u domenu picajzliranja. Gotovo da možemo reći – Peugeot 308, osvježen i utegnut, najprijatnije iznenađenje sezone!