Povratak zemlji i korijenima
Vjerojatno ne prođe dan a da nemate barem dva, tri sugovornika na temu automobila koji kuka kako su zlatna vremena prošla i kako nam ova struja i cijeli taj (nasilni) prelazak sa pištolja za točenje goriva na električnu utičnicu ubija i zadnji dah romantike u vožnji. Priča obično završi utjehom da smo mi ovdje još i dobri kako je tamo na Zapadu, uz nadu kako će dizelsko carstvo ovdje vladati još barem deset, akobogda i dvadeset godina. No, kako su navalili ovi na Zapadu, uskoro će novih dizela nestati iz kataloga i cjenika u auto salonima, a novijih dizela potpuno nestati s tržišta polovnih automobila i mogli bi se svi ljubitelji mirisa goriva naći u istoj situaciji kao i sir Jim Ratcliffe.
On je, naime, godinama kukao zbog toga što Land Rover gasi svoj klasični model Defender i time stavlja točku na jednu dugu tradiciju proizvodnje pravog terenca, kakvih je već tada bilo premalo na tržištu da bi tvrdokorni fanovi istinske 4x4 vožnje bili mirnog pogleda u svjetlu budućnost. U omiljenom pubu, s najdražim društvom, opijen i optimističan, odlučio je začepiti gubicu svim tim menadžerima i računovođama koji su smatrali kako ne postoji više toliko isplativo tržište za terence iz kamenog doba, s pravom šasijom i manjkavom udobnosti i lošeg držanja asfaltne ceste. Odlučio je napraviti automobil svojih snova – dobar kao Land Rover Defender, ma još i bolji!
Ne znam sjećate li se jedne od onih legendarnih epizoda kultnog animiranog serijala The Simpsons, one u kojoj Homer Simpson pronađe dugo izgubljenog brata, koji je, uzgred budi rečeno, vlasnik čitave tvornice automobila? U toj epizodi Homer dobije priliku da dizajnira automobil kakvog želi on, pravi, prosječni Amerikanac. Homer je dao sve od sebe da nacrta automobil svojih snova, a brat, očekujući čudo, potpuno prepustio posao Homeru. Rezultat je bio impresivan – automobil je imao, činilo se, sve što svaki američki vozač želi – pa čak i više od toga! Najdivljiji Homerovi snovi pretočili su se u automobil koji, nažalost, na kraju nije bio ništa drugo nego monstruozna kreacija neprihvatljiva već uglancanom masovnom ukusu.
Čitavo vrijeme testa INEOS Grenadiera nije mi iz glave izlazio Homer Simpson, kao nekakva moja osobna impresija sir Jima Ratcliffea, čovjeka koji je prvi nacrt ovog automobila nacrtao na novčanici od pet funti, što bi se reklo – usred noći, usred puba! Svoje najdivljije snove, baš kao Homer, pretočio je u ideju da on, kao netko tko ne proizvodi automobile, nego je primarno vlasnik kemijske tvrtke, proizvede duhovnog nasljednika Land Rover Defendera, u inat onima koji smatraju kako takav automobil više ne treba postojati. Naravno, u toj ideji pomoći će mu dragi prijatelji, ljudi koji su i do tada ostvarivali njegove divlje snove, poput jahti, a sve pod plaštom novog brenda – INEOS Automotive!
Bilo je i ranije milijunaša koji bi se zaigrali s novcem i probali napraviti automobil nad automobilima, sve za neki svoj gušt, ali se Grenadier činio kao jako zdrava ideja otpočetka – jer sve zacrtano već je postojalo, samo je trebalo unaprijediti po željama idejnog vođe projekta. Dakle, beskompromisni terenac, na šasiji, sa pravim 4x4 pogonom, svim onim što je krasilo Defender kroz desetljeća, ali na moderniji način.
Uglavnom, za razvoj Grenadiera je pokrenut tim automobilskih stručnjaka. Dizajn je povjeren britanskom studiju RWD i Tobyju Ecuyeru, koji je prije toga dizajnirao Ratcliffeove jahte. Ecuyer je i inače već bio veliki ljubitelj Land Rover Defendera i dizajn je u velikoj mjeri razvijao klasičnim crtežom i maketama, što je u startu projektu dalo duh ručnog rada, makar je dosta toga na automobilu poznato iz serijskih automobila.
Recimo, sam pogon je poznat iz BMW-a, benzinac i dizelaš, oba 3.0 litra zapremine, skupa s mjenjačem, zbog čega ćete odmah po ulasku u Grenadier prepoznati tipičnu BMW-ovu ručicu automatika iz mnogih ranijih modela ovog bavarskog proizvođača. Za pogon na sva kotača angažiran je austrijski Magna – Steyr, sa svojim nadaleko poznatim iskustvom izrade terenskog pogona. Znači, sir Jim Ratcliffe je znao posao i povjerio ga je najboljima, ali mene je i dalje kopkao taj Homer Simpson moment u čitavoj ovoj priči. Prve slike govorile su kako je automobil veoma sličan Defenderu, ali sa nekim dodacima koji na prvu možda i ne trebaju biti tu. A, opet, možda i trebaju.
To sa potrebom da je nešto tu shvatite tek kada dođete u specifičnu situaciju. A specifične situacije su Grenadierova specijalnost. Uostalom, puno ime ovog automobila na testu je INEOS Grenadier Station Wagon Fieldmaster. Dakle, Gospodar polja. Eh, da je samo polje u pitanju, ali ako ste probali onda znate kako neki nazovi auti s pogonom na sva četiri i u polju zapnu. Ne i ovaj. Ne i ovih 4,9 metara dužine i preko dva metra visine. Zato se penjete u njega kao u hram. Zato mu je napadni kut i onaj „nazadni“ kut oko 36 stupnjeva. Zato možete gdje drugi ne umiju.
Prvi susret s ovim automobilom, ako niste vozili nešto slično, recimo stari LR Defender, najbliži je prvom susretu budućeg tenkista sa svojim oklopnim vozilom. INEOS Grenadier vam odmah kaže, posve jasno, da je on tu da budete nezaustavljivi i da idete gdje drugi ne mogu. I da okačite mačku o rep sve ono što su vas naučili razni salonski SUV-ovi i drugi lažni terenci. Ovo je prava stvar. Da me ne bi politički nekorektno shvatili – ali ipak ću reći - ovo je muška stvar u onom najbenignijem obliku te riječi. Sila na silu.
Pritom ne mislim na BMW-ov pogon kao nešto što je sila u klasičnom smislu riječi – ovdje je taj stroj dobio posve drugi oblik – od cestovne do radne mašine. Zato ćete se vozeći Grenadier zapitati prilično često – mora li jedan BMW ovako s vremena na vrijeme urlati, brundati, zagalamiti? Mora, jer ovdje je njegovih 249 KS u ulozi pokretača nečega što nije pravljeno da bi ravnalo krivine i pretjecalo po cesti. Ovdje je u ulozi generatora koji pokreće nešto veličine ovećeg kioska na putu prema negdje. Bilo gdje. Sa 550 Nm okretnog momenta i 8-stupnjeva automatskog mjenjača, uz permanentni pogon na sve osovine i mogućnosti redukcije i zaključavanja diferencijala, to bilo gdje baš dobiva puni smisao. Kao što sve na ovom autu ima smisla kad ga krenete rabiti.
Vanjske linije – ravne plohe i samo ravne plohe. Kad uđete u neko blato, da lakše znate dokle ste. Kad se čupate, da se lakše možete popeti. Unutarnje uređenje – neki miks zrakoplova, glisera i terenskog automobila. Dovoljno fino obrađeno da vas ništa ne ogrebe, dovoljno grubo odrađeno da se ne upropasti pri prvom strahu na terenu. Sjedi se udobno, ali ne previše udobno, jer ovo nije limuzina. Sve blagodati moderne su tu – stakla na struju, efikasna klimatizacija, struja gdje treba i volan koji ipak nije težak kako bi pomislili.
Ogroman broj tipki, zapravo zastrašujući broj raznih prekidača i dugmadi, svaki sa svrhom i razlogom, uplašit će svakog onog koji je naviknuo na mekani dodir zaslona na središnjoj konzoli. Ovo je stara škola. Ovdje ništa neće zastarjeti nakon tri godine ili izgubiti funkciju jer nema najnoviji update. Imate, doduše, i ovdje središnji ekran, ali odmah vam on kaže da je tu sa svrhom i razlogom. Izgleda opako i robusno kao i ostatak auta. Stopio se s mehaničkim karakterom sredine. Koju najbolje vidite ako se sagnete pod automobil i vidite sve te spone i diferencijale, sve te mehaničke elemente koji vam odmah daju do znanja da je ovo auto za teren.
Ovdje ništa neće prestati funkcionirati jer mu je vruće, hladno ili je zaronio u pola metra vode. Ovdje je ponekad jedini trag civilizacije, uz ekran na vrhu masivnog središnjeg stuba, ona ručica BMW-ovog mjenjača, sada već klasičnog dizajna. Sve drugo možete, evo sad, prenijeti na neki Piper Mister Noa i da nitko ne primijeti nikakvu razliku.
INEOS Grenadier se na cesti do 80 km/h ponaša kao svaki malo ozbiljniji terenac s custom gumama. Nakon toga već krotite divlju zvijer, nešto kao da jašete nilskog konja ili nosoroga. I to je uzbudljivo. Jako uzbudljivo. Ako baš hoćete harati cestom, pretpostavka je kako već imate još par automobila drugog tipa uz ovaj INEOS. Jer, nitko ne kupuje Grenadiera da mu bude jedini auto u posjedu. Možda najdraži i najčešći, ali ne i jedini. Jer ovakav Grenadier možete nabaviti na našem tržištu od, recimo, nekih 150.000 KM pa nadalje. A to nije za svakoga, zar ne? Za koga jest, taj već ima i više od 150.000 KM. Recimo da ima i 170.000 koliko izađe ovakav kao na testu. I ima još više od toga.
Uzbudljivo je i kad skrenete s ceste i vidite kako se vašeg nosoroga plaši i najgori teren. Jedino mu se gole stijene smiju, onako iz vertikale – i kažu kako im može pjevati borbene, ali preko njih neće! Osim zaobilazno. Ovjes se muški nosi s neravninama, rupama i udubinama. Auto pritom ne škripi, ne uvija i nema ništa protiv. U njega možete ubaciti čitavu ekipu i još u gepek sve za roštilj i puno toga za kampiranje. Jer treba baš napuniti čak 1152 litra prtljažnika. Nekome će nazad lovačka oprema, nekome fotografska oprema, nekome planinarska oprema, a u tih 1152 litra možda nekome može stati sve nabrojano.
Čime dolazimo do kraja ove kratke priče – možda je krenulo kao pubovska pijana priča – ali i dalje ima dovoljno ljudi na ovom svijetu kojima jedan ovakav auto treba. Možda ne previše za kalkulantske odjele poznatih brendova, ali sasvim dovoljno da jedna priča ima smisao. Uz još nekoliko pravih terenaca na tržištu, INEOS Grenadier, koji je ovo ime Grenadier dobio, baš zgodno, po imenu puba u kojem je ideja sinula, ima svoje mjesto.
Pogotovo jer će u budućnosti sve više ljudi imati potrebu da pobjegne negdje u divljinu dok se još može. Dok divljine i prirode još ima. A novci ionako dovoljnom broju njih neće biti problem. Kao ni potrošnja ovog auta od, piši slobodno, 13-15 litara. Svima drugima ovaj auto uopće ne treba. Može biti izvor nekog strahopoštovanja ili fascinacije, ali nije im uopće potreban. Čisti višak.
Jer u divljinu i bježi onaj koji je u civilizaciji ostvario većinu toga. I zato INEOS Grenadier, ako vas netko pita. Duh Defendera branjen željom da nastavi živjeti u svijetu koji ga je umalo otpisao. A Homer Simpson? Znate već, Simpsoni su i puno puta bili u pravu da bi bila slučajnost.
-webp-wm.webp)
