Od legije časti do smrti u zatvoru zbog suradnje s nacistima

Louis Renault rođen je 12. veljače 1877. u Parizu. U djetinjstvu je pokazivao strast prema inženjerstvu i mehanici, provodeći vrijeme u radionici Serpolletovih parnih automobila ili popravljajući stare Panhardove motore u obiteljskoj alatnici u Billancourtu.

Svoj prvi automobil, poznat kao Voiturette, konstruirao je 1898. godine. Imao je revolucionarni, univerzalni zglobni pogon i trobrzinski mjenjač s izravnim pogonom u trećoj brzini, što je bio njegov patent. Na Badnjak iste godine pobijedio je u okladi s prijateljima uspješno vozeći svoj automobil uz strmu ulicu Rue Lepic na Montmartreu i odmah primio 13 narudžbi za svoj izum.

Početak priče o Renaultu

Sa starijom braćom Marcelom i Fernandom, Louis je 25. veljače 1899. osnovao tvrtku Renault Frères. Marcel i Fernand bavili su se poslovanjem i administracijom, a Louis se posvetio dizajnu i proizvodnji.

Nakon Marcelove tragične smrti tijekom utrke Pariz-Madrid 1903. i Fernandovog povlačenja zbog zdravstvenih razloga 1908., Louis je preuzeo potpunu kontrolu nad tvrtkom i preimenovao ju u Société des Automobiles Renault.

Tijekom Prvog svjetskog rata Renaultove tvornice značajno su pridonijele ratnim naporima, posebno proizvodnjom prvog modernog tenka Renault FT-a. Za svoj doprinos Louis Renault je odlikovan Velikim križem Legije časti.

U razdoblju između dva svjetska rata Renault je proširio proizvodnju na poljoprivredne i industrijske strojeve.

Suradnja s nacistima

Tijekom Drugog svjetskog rata, nakon njemačke okupacije Francuske, Renault je bio suočen s dilemom: surađivati s okupatorom ili riskirati premještanje svojih tvornica u Njemačku. Odlučio je nastaviti proizvodnju, uglavnom kamiona za njemačku vojsku. Tijekom četiri godine Renault je proizveo 34.232 vozila za njemačku vojsku.

Tvrdio je kako je time spasio tisuće radnika od deportacije u Njemačku.

Njegova smrt i danas je misterij

Nakon oslobođenja Francuske Renault je optužen za suradnju s nacističkom Njemačkom. Uhićen je 22. rujna 1944. i zatvoren u pariški zatvor Fresnes. Zdravstveno stanje mu se pogoršalo i 24. listopada 1944. preminuo je pod nerazjašnjenim okolnostima čekajući suđenje.

Privremena francuska vlada zaplijenila je Renaultovu tvrtku. Tvrtka je nacionalizirana i preimenovana u Régie Nationale des Usines Renault (RNUR). Renaultove tvornice bile su jedine koje je francuska vlada trajno eksproprirala nakon rata. Renaultova obitelj nikada nije dobila odštetu.

Renaultova udovica Christiane Renault tvrdila je kako je on u zatvoru ubijen te je zatražila istragu kako bi se utvrdilo je li bio žrtva "neregularnih egzekucija". Njegovo tijelo je ekshumirano radi obdukcije, ali točan uzrok smrti ostao je nejasan.