Kupnja rabljenog automobila uvijek je rizičan pothvat, a jedan od najočitijih signala za oprez je svježe obojena karoserija. Iako se na prvi pogled čini kao prednost, stručnjaci upozoravaju da upravo novi sloj boje često skriva ono što kupci ne bi htjeli otkriti – posljedice prometne nesreće ili napredovalu hrđu.
U specijaliziranim centrima za prodaju rabljenih automobila ističu da je bolje odabrati vozilo sa sitnim ogrebotinama i djelomično potrošenim lakom nego ono koje blista novim sjajem. Razlog je jednostavan: na vozilu s vidljivim manjim oštećenjima može se procijeniti stvarno stanje karoserije, dok svjež sloj boje može biti samo maska za ozbiljne probleme.
Prema iskustvima servisera i prodavača, automobili se najčešće ponovno boje nakon jačih sudara, kada je potrebno mijenjati ili popravljati dijelove karoserije. Drugi čest razlog je korozija, osobito kod starijih vozila, gdje se zahrđali dijelovi prebruse i prekriju novom bojom. No, takve intervencije ne uklanjaju uzrok, nego samo odgađaju pojavu problema.
U nekim slučajevima bojenje se koristi i isključivo kao marketinški trik – kako bi automobil izgledao skuplje i atraktivnije te time privukao kupce spremne platiti višu cijenu.
Najpouzdanija metoda kojom se otkriva je li automobil naknadno obojen jest mjerenje debljine laka. Uređaji poznati kao paint thickness gauge otkrivaju razlike u debljini slojeva boje. Dok se tvornički lak obično kreće između 100 i 180 mikrona, sve veće vrijednosti – primjerice 250 mikrona ili više – upućuju na to da je vozilo prefarbano ili popravljano.
Mjerenje je potrebno obaviti na više mjesta – na vratima, blatobranima, haubi i prtljažniku – jer razlike između pojedinih dijelova gotovo uvijek signaliziraju da je automobil doživio popravke. Stručnjaci savjetuju i vizualnu provjeru: neujednačeni spojevi, razlike u sjaju boje, tragovi brušenja ili neravnine koje se osjete pod prstima jasan su pokazatelj da vozilo nije u originalnom stanju.
Iako je mjerenje laka vrlo korisno, važno je imati na umu da metoda nije savršena. Na plastičnim dijelovima vozila, poput branika, očitanja često nisu pouzdana. Također, razlike u debljini boje mogu postojati i kod tvorničkog lakiranja, primjerice kod višeslojnih boja ili posebnih završnih premaza.
Unatoč tome, velika odstupanja gotovo uvijek upućuju na to da je automobil imao karoserijske radove.
Stručnjaci zaključuju da sjajna vanjština ne bi smjela biti glavni kriterij pri odabiru rabljenog automobila. Kupci se ne bi trebali zavarati svježim slojem boje, već je preporučljivo ulagati u detaljan tehnički pregled vozila. U konačnici, sigurnije je odabrati automobil s vidljivim, ali bezazlenim ogrebotinama nego riskirati kupnju vozila koje skriva ozbiljna oštećenja.
