Pogon na sve kotače nekoć je bio rezerviran isključivo za radna i terenska vozila, no danas je pronašao svoje mjesto u gotovo svim automobilskim klasama. Pojedini proizvođači upravo su na 4x4 pogonu izgradili ugled i prepoznatljivost svojih marki. Inženjeri su vrlo rano shvatili kako za sigurno kretanje izvan uređenih prometnica jedna pogonska osovina često nije dovoljna, no zbog složenosti i visokih troškova trebalo je proći dosta vremena prije nego što je takav pogon postao dostupan širem krugu kupaca. Osim boljih terenskih sposobnosti, pogon na sva četiri kotača donosi i povećanu sigurnost na asfaltu, ponajprije zahvaljujući boljoj stabilnosti u zahtjevnim uvjetima vožnje.
Quattro, 4Matic, xDrive, 4Motion, Integrale, AWD, 4WD ili jednostavno 4x4 – bez obzira na naziv, uvijek je riječ o istoj osnovnoj ideji: prijenosu snage motora na sve kotače. U vrijeme snažnog rasta SUV i crossover segmenata gotovo svaki povišeni model može se naručiti s pogonom na sva četiri kotača, čime vozilo postaje znatno svestranije i uporabljivije. Ipak, među različitim sustavima postoje velike razlike u konstrukciji, mogućnostima i namjeni.
Stalni pogon na sva četiri kotača mnogi smatraju jedinim “pravim” 4x4 rješenjem. Snaga se iz mjenjača preko središnjeg diferencijala neprekidno raspodjeljuje između prednje i stražnje osovine, najčešće u omjeru 50:50. Takav sustav znatno pomiče granicu proklizavanja i gubitka stabilnosti, no donosi veću masu, složeniju mehaniku i povećanu potrošnju goriva. Bez blokade središnjeg, a često i stražnjeg diferencijala, učinkovitost može biti ograničena, dok su samoblokirajući diferencijali tehnički najnaprednije, ali i najskuplje rješenje.
Kompromis između sposobnosti, mase i cijene predstavlja uključivi pogon na sva četiri kotača. U klasičnoj, ručno uključivoj varijanti koristi se kod terenaca i pick-upova, no zbog krute veze nije pogodan za vožnju po asfaltu. Znatno raširenija je automatska verzija, kod koje se u normalnim uvjetima pogoni samo jedna osovina, dok se druga uključuje tek pri gubitku prianjanja. Takvi sustavi omogućuju sigurnu i ugodnu vožnju bez negativnih posljedica u svakodnevnoj uporabi.
Posebno zanimljivo rješenje predstavlja hibridni pogon na sva četiri kotača, kod kojeg prednju osovinu pokreće motor s unutarnjim izgaranjem, a stražnju elektromotor. Sustav može raditi na jedan ili oba izvora pogona, dok elektromotor regenerira energiju pri kočenju. Prednost ovog koncepta je izostanak mehaničke veze između osovina, što pojednostavljuje konstrukciju i smanjuje gubitke.
Najdalje u razvoju ide električni pogon na sva četiri kotača. U idealnom slučaju svaki kotač ima vlastiti elektromotor, čime nestaje potreba za klasičnim diferencijalima. Precizna i trenutačna kontrola okretnog momenta omogućuje iznimnu stabilnost i trakciju u svim uvjetima vožnje.
Isplativost pogona na sva četiri kotača ovisi o stvarnim potrebama vozača. Za svakodnevnu vožnju asfaltom nije nužan, ali može poslužiti kao dodatni sigurnosni osigurač. Za čestu vožnju izvan ceste ili u teškim vremenskim uvjetima stalni 4x4 nema pravu alternativu, dok je za gradske vozače s povremenim izletima ugodna, ali ne presudna prednost.
Povijest pogona na sva četiri kotača samo je nekoliko godina mlađa od samog automobila. Prvi pokušaji sežu u kraj 19. stoljeća, dok su početkom 20. stoljeća razvijeni i prvi automobili s takvim pogonom. Njegovu popularizaciju potaknuli su razvoj terenskih vozila i stalna utrka za snažnijim motorima, a danas je 4x4 neizostavan dio moderne automobilske ponude, od obiteljskih SUV-ova do superautomobila, prenosi Jutarnji.
