Diplomatski pilot može parkirati gdje hoće
Dok svakodnevno na ''visokim razinama'' slušamo lekcije stranaca, stranih diplomata, europejaca i Europljana o tome kako smo zaostali na svim svojim putevima, svakodnevno nam isti ti stranci i strankinje, čije postojanje ovisi isključivo o našem kaosu, pokažu kako nisu ni oni daleko od zaostajanja.
Dok se mi hvalimo sitnicama poput obnovljenog trga, jer se nažalost krupnijim stvarima ne možemo pohvaliti što zbog egoizma politike svojstvene našoj zemlji što zbog pravila koja nam se nameću, te sitnice nam narušavaju ni više ni manje nego krupne strane ribe.
Diplomatski automobil, s oznakama koje ga čine nedodirljivim domaćim prilično mlohavim ''organima'', parkirao se ni više ni manje nego na mjestu gdje ni lokalni ''piloti'' ne parkiraju.
Na obnovljenom trgu za kojeg su se opet stranci smilovali, pa nam ga darovali, na mjestu koje je u zemlji šefova i šefića bezobraznog vozača namijenjeno pješacima i biciklistima, s ponosom je parkirano diplomatsko auto.
Vjerojatno vozač i njegovi šefovi misle da smo tupi na svim razinama i da smo otupjeli od mlaćenja prazne slame koja nam se mlati pod njihovim pokroviteljstvom već dva desetljeća, pa su dozvole za vožnju po pješačkoj zoni proširili na svoju ruku.
Činjenica je da diplomatske tablice daju krila i titule nedodirljivih bogova upitnim diplomatima koji se penju i petljaju tamo gdje im u normalnom svijetu nije mjesto. A mi, sve i da hoćemo, teško ćemo im dokazati da smo normalan svijet, pa i na onoj najobičnijoj razini, a teško da možemo izboriti da ih netko ''od njihovih'' i kazni za ovakvo parkiranje.
