Dolazak američke borbene skupine koju predvodi nosač USS Abraham Lincoln u područje odgovornosti Središnjeg zapovjedništva SAD-a, u blizinu iranskih voda, dodatno je pojačao dojam da se oblikuje širi i opasniji sukob.
Kako piše BBC, raspoređivanje dolazi u trenutku najopsežnijeg i najnasilnijeg gušenja prosvjeda u Iranu u posljednjih nekoliko desetljeća te dodatno naglašava koliko su Washington i Teheran danas bliže izravnom obračunu nego ikada posljednjih godina. Iransko vodstvo nalazi se pod snažnim pritiskom s dvije strane, suočeno s prosvjednim pokretom koji sve otvorenije traži uklanjanje samog režima i američkim predsjednikom Donaldom Trumpom koji namjerno ostavlja nejasnima svoje stvarne namjere, što izaziva zabrinutost ne samo u Teheranu nego i u cijeloj regiji.
Za razliku od ranijih kriza, odgovor Irana na eventualni američki vojni udar možda više neće slijediti dosadašnji obrazac odgođenih i pažljivo odmjerenih reakcija. Trumpove nedavne prijetnje, izrečene u kontekstu nasilnog gušenja unutarnjih nemira, dolaze u trenutku iznimne unutarnje napetosti u Islamskoj Republici. BBC navodi kako bi zbog toga svaki američki napad danas nosio znatno veći rizik brze eskalacije, kako unutar Irana tako i na regionalnoj razini.
The United States has deployed dozens of warships on the Iranian front, including destroyers capable of jointly launching a barrage of hundreds отof cruise missiles.#Iran pic.twitter.com/7UiAkVZ0Q2
— Middle East Observer (@Mid7East) January 29, 2026
U proteklim godinama Teheran je pokazivao sklonost simboličnim i ograničenim odgovorima. Nakon američkih udara na iranska nuklearna postrojenja 21. i 22. lipnja 2025. godine, Iran je sljedećeg dana izveo raketni napad na američku zračnu bazu Al Udeid u Kataru. Prema riječima predsjednika Trumpa, Iran je unaprijed najavio napad, što je omogućilo presretanje većine projektila, bez ljudskih žrtava. Taj je potez protumačen kao pokušaj demonstracije odlučnosti uz izbjegavanje šireg rata.
Sličan obrazac viđen je i u siječnju 2020. godine, tijekom Trumpova prvog mandata, nakon ubojstva zapovjednika snaga Quds Qassema Soleimanija u blizini zračne luke u Bagdadu. Iran je pet dana kasnije raketirao američku bazu Ain al-Asad u Iraku, ponovno uz prethodno upozorenje. Iako nije bilo poginulih, deseci američkih vojnika kasnije su prijavili traumatske ozljede mozga, što je dodatno učvrstilo dojam da Teheran nastoji kontrolirati eskalaciju.
Današnja situacija, međutim, bitno je drukčija. Iran izlazi iz jednog od najozbiljnijih valova unutarnjih nemira od osnutka Islamske Republike 1979. godine. Prosvjedi koji su izbili krajem prosinca i početkom siječnja naišli su na iznimno brutalan odgovor sigurnosnih snaga. Organizacije za ljudska prava i medicinski izvori navode da je ubijeno nekoliko tisuća ljudi, dok su tisuće ranjene ili pritvorene. Točne brojke nije moguće potvrditi zbog ograničenog pristupa informacijama i višednevne blokade interneta.
Iranske vlasti odgovornost odbacuju, optužujući ''terorističke skupine'' i Izrael za poticanje nemira. Takvu interpretaciju prihvatili su i najviši državni dužnosnici, pri čemu je tajnik Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost nedavne prosvjede opisao kao nastavak prošloljetnog dvanaestodnevnog rata s Izraelom, što dodatno objašnjava sigurnosni pristup i razmjere represije.
Iako se intenzitet uličnih prosvjeda smanjio, nezadovoljstvo nije nestalo. Jaz između velikog dijela društva i vladajućeg sustava nikada nije bio izraženiji. Početkom siječnja sigurnosne snage navodno su privremeno izgubile kontrolu nad dijelovima pojedinih gradova, prije nego što su je ponovno uspostavile primjenom sile. Takav razvoj događaja očito je duboko uznemirio vlasti, a mir koji je uslijedio više je nametnut nego dogovoren.
U takvim okolnostima, priroda eventualnog američkog udara postaje ključna. Ograničeni napad mogao bi Washingtonu omogućiti proglašenje vojnog uspjeha bez izravnog regionalnog rata, ali bi istodobno mogao poslužiti kao izgovor za novi val represije unutar Irana. Suprotno tome, šira vojna kampanja koja bi ozbiljno oslabila iransku državu mogla bi gurnuti zemlju u kaos, s dugotrajnim posljedicama za regiju.
Zbog toga Teheran sve otvorenije zauzima tvrđi stav. Visoki vojni i politički dužnosnici upozoravaju da bi svaki američki napad, bez obzira na razmjere, bio smatran činom rata. Takve izjave uznemiruju susjedne zemlje, osobito one u Perzijskom zaljevu koje na svom teritoriju imaju američke baze, jer bi brza iranska reakcija mogla ugroziti cijelu regiju.
S druge strane, i Washington ima ograničenja. Trump je više puta upozoravao iranske vlasti zbog nasilja nad prosvjednicima te je poručio da ''pomoć dolazi'', što je unutar Irana podiglo očekivanja dijela javnosti. BBC navodi kako su obje strane svjesne šireg strateškog okvira, ali upravo ta svijest može dovesti do pogrešnih procjena.
Uz minimalan prostor za manevriranje i snažan pritisak s obje strane, dugotrajna igra na rubu sukoba ulazi u najopasniju fazu, u kojoj bi cijenu pogrešne procjene mogli platiti ne samo politički akteri, nego i milijuni običnih građana Irana te cijela regija.
