Sjedinjene Američke Države ''u idućim danima'' mogle bi izvesti udare na Iran, a sigurnosni analitičari upozoravaju da su mete uglavnom predvidljive, dok su ishodi izrazito neizvjesni – od ograničenih preciznih udara do šire regionalne eskalacije i poremećaja globalne trgovine energentima.
U analizi se iznosi sedam mogućih scenarija ako ne bude postignut dogovor s Teheranom i predsjednik Donald Trump odluči narediti napad. Prvi, ujedno i najoptimističniji, predviđa ograničene, ''kirurške'' udare američkih zračnih i pomorskih snaga na ciljeve povezane s Iranskom revolucionarnom gardom (IRGC), postrojbom Basij, balističkim projektilima i iranskim nuklearnim programom, uz minimalne civilne žrtve i kasniji politički prijelaz u demokratskiji poredak. U samoj analizi naglašava se da je takav ishod optimističan, uz podsjetnik da intervencije u Iraku i Libiji nisu donijele glatku tranziciju, dok se navodi i primjer Sirije nakon 2024. kao slučaj s drukčijim tijekom.
40 percent of the whole US army is in and around Middle East and Iran
— Arda 🇸🇪 (@Arda_swe81) January 28, 2026
Iran never came to provoke US 🇺🇸
US came to Middle East to provoke Iran 🇮🇷
Why is that? For Israel ?🇮🇱 pic.twitter.com/WDAIQfGHl6
Drugi scenarij opisuje mogućnost da režim preživi, ali ublaži politiku – uz smanjenje potpore oružanim skupinama u regiji, ograničavanje nuklearnih i raketnih programa te blaži odnos prema prosvjedima. No, u analizi se to ocjenjuje malo vjerojatnim, uz obrazloženje da je vodstvo Islamske Republike desetljećima pokazivalo otpor promjenama.
Kao jedan od izglednijih ishoda spominje se mogućnost sloma postojeće vlasti i zamjene ''vojnom upravom'', pri čemu bi ključnu ulogu imale strukture IRGC-a. U tekstu se ističe da dosadašnji prosvjedi nisu doveli do rušenja vlasti ponajprije zbog izostanka većih prebjega i spremnosti aparata sigurnosti na primjenu sile, a da bi kaos nakon udara mogao otvoriti prostor za konsolidaciju vlasti u rukama vojnog vrha.
U nekoliko scenarija razrađuje se i iranska odmazda. Među mogućnostima se navode napadi balističkim projektilima i dronovima na američke baze i infrastrukturu saveznika u regiji, zatim polaganje mina u Perzijskom zaljevu i tjesnacu Hormuz – uz upozorenje da tim koridorom prolazi oko petine svjetskog LNG-a te približno 20–25 posto nafte i naftnih derivata – što bi moglo snažno utjecati na cijene i globalnu trgovinu.
Jedan od najtežih, iako ocijenjen malo vjerojatnim, scenarija uključuje mogućnost potapanja američkog ratnog broda, pri čemu se u analizi opisuje rizik tzv. ''napada rojem'' – istodobnog udara većeg broja eksplozivnih dronova i brzih torpednih čamaca kako bi se zasićena obrana probila. Kao povijesni podsjetnici navode se napad na USS Cole 2000. i incident s USS Stark 1987.
Završni scenarij upozorava na mogućnost da slom režima ne dovede do stabilne promjene nego do ''kaosa'' – uključujući rizik unutarnjih sukoba i etničkih napetosti te potencijalnu humanitarnu i izbjegličku krizu u zemlji od oko 93 milijuna stanovnika, što je, prema navodima, jedna od velikih briga regionalnih susjeda poput Katara i Saudijske Arabije.