Saddam Hussein: Od siromašnog kradljivca ovaca do surovog diktatora

Na današnji dan prije 45 godina, 16. srpnja 1979. Saddam Hussein stupio je na funkciju predsjednika Iraka.

Saddam je rođen u selu Al-Awja kod grada Tirkita, na obali rijeke Tigris u plemenu Bani al-Nasiri (svega nekoliko kilometara od tog rodnog sela on je i uhićen 2003. godine). Majka mu je dala ime Saddam, što na arapskom otprilike znači onaj koji se suprotstavlja. Oca nikada nije upoznao, jer je nestao 6 mjeseci prije njegovog rođenja.

Svoje rano djetinstvo proveo je u blatnjavoj kolibi u većinom sunitskom djelu Iraka. Dok se nije udala za drugog muža, Ibrahima al-Hassana, Saddamova majka Subha sama ga je odgajala.

Saddamov poočim bio je nasilan, zlostavljao je Saddama te ga prisiljavao na krađu kokošiju i ovaca, koje bi kasnije prodavao. To je potrajalo sve do Saddamove desete godine kada mu je bilo dopušteno preseliti se kod majčinog brata Khayrallah Tulfaha u Bagdad.

Politički uspon u Bagdadu

U Bagdadu Hussein je potpao pod utjecaj majčinog brata. Khayrallah je politički simpatizirao snage unutar iračke vojske koje su okarakterizirane kao pronacističke, a čiji je pokušaj državnog udara podržavao.

Saddam Hussein se 1957. godine pridružio moćnoj radikalnoj nacionalističkoj stranci Ba’ath (riječ na arapskom znači otprilike preporod ili ustanak) i na taj način se uspeo do visokih položaja. Stranka Ba’ath zavladala je Irakom nakon svrgavanja posljednjeg iračkog kralja Faisala II., pa je i Saddam dobio udio u vlasti.

Premda nikada nije služio u vojsci, postao je general, a uskoro je postao i najmoćniji čovjek u Iraku, premda je službeno bio podređen predsjedniku Ahmedu Hassanu al-Bakru.

Saddam Hussein je i službeno postao prvim čovjekom Iraka, nakon što je ostarjeli i bolesni al-Bakr odstupio predavši ostavku na predsjedničko mjesto, vjerojatno pod pritiskom samog Saddama. 

Zavođenje diktature i strahovlade

Svega 6 dana nakon preuzimanja predsjedništva, Saddam je okupio glavne vođe stranke Ba’ath na sastanak. Među njima je odmah dao uhititi 68 ljudi, navodno umiješanih u urotu. Od njih su 22 osuđena na smrt i strijeljana. Tom krvavom čistkom osigurao si je lojalnost ostalih članova stranke i učvrstio svoj položaj na vlasti.

Sadam je u rujnu 1980. godine krenuo u pohod na Huzestan, jugozapadni rub Irana bogat naftom otklonivši tako bojazni američkog ministra obrane Brown-a da bi Irak mogao okupirati Kuvajt i Saudijsku Arabiju.

Računao je na pobjedu za nekoliko dana, ali su Iranci uspjeli stvoriti pat poziciju i iscrpljivati Irak u statičkom frontovskom ratu još punih osam godina. Iako je u tom ratu pobjedu izborio Iran, Saddamu Husseinu nije smetalo da svoj poraz proglasi pobjedom i po Iraku gradi spomenike toj pobjedi.

No, njegova žeđ za ratom nije se zaustavila na Iranu već je zbog procjene kako bi Šijiti mogli biti prijetnja njegovoj diktaturi Kurde (manjinu u Iraku) dao zausti otrovnim plinom, a zbog pokušaja svrgavanja iračkog diktatora.

Unatoč ponovnoj upotrebi zabranjenog kemijskog oružja (ovaj puta i na civilima - ženama i djecom, tijekom Al-Anfal kampanje) svijet nije ništa poduzeo protiv iračkog diktatora. Godine 1990. pokrenuo je novi rat invazijom na Kuvajt koji je Saddam nazivao odmetnutom pokrajinom.

Međunarodna vojna intervencija

Na taj čin međunarodne agresije Ujedinjeni narodi odgovorili su vojnom intervencijom. Nakon vojnog odgovora Saddam je doživio težak vojnički poraz te je kontrolu nad sjevernim i južnim Irakom morao prepustiti savezničkim snagama koje su ratovale protiv njega (uglavnom onim Sjedinjenih Država). Unatoč tome nastavio je vladati Irakom.

Tijekom devedesetih godina nižu se krize oko navodnog programa Iraka za razvoj oružja za masovno uništenje koje kulminiraju 1998. godine trodnevnim američkim raketiranjem Iraka pod nazivom Operacija Pustinjska lisica. Kriza se nastavlja i nakon napada, te dolaskom Georgea W. Busha na položaj američkog predsjednika i nakon napada 11. rujna 2001. godine kriza se pooštrava.

U ožujku 2003. godine Sjedinjene Države i Velika Britanija pokrenule su jednostranu vojnu akciju (bez dopuštenja Ujedinjenih naroda) protiv Iraka. Glavni cilj vojne akcije - svrgavanje Saddama Husseina s vlasti - postignut je nakon tri tjedna ratovanja. 

Uhićenje i osuda na smrt

Dana 13. prosinca 2003. godine američke snage uhitile su Saddama Husseina blizu grada Tikrita. U srpnju 2004. godine počinje prvo sudsko saslušanje, a u listopadu 2005. godine započelo je suđenje za zločine koje je Saddam Hussein počinio nad Kurdima i Šijitima tijekom osamdesetih i devedesetih godina dvadesetog stoljeća.

Dana 5. studenog 2006. godine Saddam Hussein osuđen je na smrt vješanjem. Irački prizivni sud potvrdio je dana 26. prosinca 2006. godine odluku prvostupanjskog suda kojom je Saddam Hussein osuđen na smrtnu kaznu.

Iračke vlasti su dana 28. prosinca 2006. godine uputile američkoj vojsci, koja ga drži u svojem zarobljeništvu, zahtjev za njegovom predajom, što se smatra prvim korakom ka izvršenju smrtne kazne.

Dana 30. prosinca 2006. godine u 6:00 sati po mjesnom vremenu nad Saddamom Husseinom je izvršena smrtna kazna vješanjem.