I deset godina od ubojstva Gadafijeva Libija nije izašla iz spirale nasilja

Deset godina otkako su libijski pobunjenici ubili libijskog diktatora Muamera Gadafija, sjevernoafrička zemlja još uvijek nije izišla iz spirale nasilja koju je izazvalo njegovo rušenje s vlasti, prenosi Hina.

Godinu dana dug prekid vatre i mirovni proces predvođen UN-om jedva su zataškali duboke podjele, a nije izgledno ni da će krizu riješiti predstojeći izbori, kažu analitičari.

Gadafi je vladao Libijom željeznom rukom pune 42 godine nakon državnog udara protiv monarhije 1969., prikazujući se kao revolucionar, arapski i afrički heroj dok je istodobno nemilosrdno gušio svu oporbu.

Godine 2011. svrgnut je u ustanku inspiriranom Arapskim proljećem i uz potporu NATO-a.

Pobunjenici su mu 20. listopada te godine ušli u trag u njegovu rodnom gradu Sirtu, mučili ga i ubili na ulici, izloživši njegovo tijelo na tržnici.

Njegova smrt nije, međutim, donijela demokraciju ni stabilnost.

Umjesto toga Libija se podijelila duž regionalnih i ideoloških linija, s cijelim nizom mafijaških milicija i njihovih stranih ‘mentora’ koji žele kontrolu nad naftom bogatom zemljom.

Prekid vatre dogovoren prošlog listopada doveo je do imenovanja vlade nacionalnog jedinstva s mandatom da organizira izbore.

Pa hoće li predsjedničkim izborima predviđenima za 24. prosinca i parlamentarnim izborima u siječnju Libija napokon okrenuti stranicu desetljeća kaosa?

„U odnosu na proteklih 10 godina, Libija je u puno boljoj situaciji”, rekao je Hamiš Kinear, analitičar istraživačkog instituta Verisk Maplecroft.

„Prekid vatre dogovoren u listopadu 2020. i dalje se drži, a vlada nacionalnog jedinstva i dalje je na vlasti kao jedina libijska vlada”.

„Ali libijska politička stabilnost sve je neizvjesnija”, rekao je.

„Idućih šest mjeseci pokazat će nam je li mirno razdoblje koje je uslijedilo nakon proglašenja prekida vatre u listopadu 2020. bilo samo prilika za oružane frakcije da zaliječe svoje rane ili stvaran napredak prema političkom rješenju”.

Dvojbeni ishodi?

Libijski znanstvenik Mahud Khalfalah također je sumnja da će sami izbori dovesti do „definitivnog rješenja” krize.

Za to bi trebalo „prekinuti negativno strano miješanje u libijska unutarnja pitanja, libijski birači trebali bi pokazati zrelost prilikom izbora svojih predstavnika, trebalo bi prevladavati plemenske i regionalne podjele i sve strane trebale bi prihvatiti rezultate izbora”, rekao je.

Ništa od toga se ne podrazumijeva.

Put prema biralištima popločen je žučnim raspravama o izbornim zakonima, ponajprije o prijedlogu zakona o predsjedničkim izborima koji izgleda kao da je namješten za kandidaturu vojnog vođe Halife Haftara.

Haftara preziru mnogi u zapadnoj Libiji, osobito nakon godinu dana duge ofenzive njegove Libijske nacionalne vojske s ciljem zauzimanja Tripolija, u kojoj su poginule tisuće ljudi prije nego su je u lipnju 2020. potisnule oružane skupine koje podržava Turska.

Kinear je upozorio da bi izbori provedeni po kontroverznom zakonu, bez šire potpore skupina na zapadu, mogli ponovno podijeliti Libiju na suparničke istočne i zapadne vlade.

„Rizik od toga bio bi izraženiji kada bi Haftar pobijedio na predsjedničkim izborima jer on je toksična osoba za oružane frakcije koje su branile Tripoli tijekom neuspjele LNA-ine ofenzive”, rekao je.

Neregularnosti

Strani dužnosnici smatraju održavanje izbora prioritetnim i ignoriraju neregularnosti koje prate politički proces, uključujući optužbe za korupciju koje okružuju izbor prijelaznog premijera Abdulhamida Dbeibaha u veljači.

„Svjesni smo da ima neregularnosti, čak korupcije, ali i dalje vjerujemo da su ti izbori rješenje”, rekao je jedan europski diplomat u Tripoliju.

Analitičar Ahmed al-Rašraš rekao je da se Libijci „nadaju da će izbori dovesti do boljeg života i političke stabilnosti i sigurnosti”.

Ali mnogi izražavaju sumnje da će taj proces riješiti duboko ukorijenjene probleme.

„Nalazimo se u začaranom krugu zbog neuspjela političkog procesa”, rekao je državni službenik iz Tripolija Abdelfatah Benur.

Zbog takve situacije neki su nostalgični za Gadafijevom erom.

Dok je on tijekom svoje vladavine brutalno iskorijenio sve oblike oporbe, mnogi su uživali visok životni standard koji je plaćalo golemo libijsko naftno bogatstvo, s najvišim BDP-om po stanovniku u Africi.

To je sušta suprotnost današnjoj situaciji.

Deset godina sukoba uništilo je infrastrukturu i dotuklo gospodarstvo, uzrokujući kronične nestašice struje i galopirajuću inflaciju.

Libijci zbog toga pate „i fiziološki i gospodarski”, rekao je poslovni čovjek iz Tripolija, Isam el-Medžri, premda je rekao da se osjeća „slobodnije” od Gadafijeva pada.

Faradž Nadžib, koji vodi malenu trgovinu u istočnom gradu Bengaziju, rekao je da su izbori „tračak nade” za Libijce, jako osiromašene zbog dugogodišnjih oružanih sukoba.