Novinar slučajno uključen u tajnu grupu: Otkrivena prepiska najviših američkih dužnosnika

U ožujku 2024. američki novinar iznenada se našao usred tajne komunikacije najviših američkih dužnosnika vezane za planirani vojni napad na Jemen. Iako u početku nije mogao vjerovati da je to stvarno, uskoro su eksplozije potvrdile autentičnost razgovora.

Tijekom priprema za američke zračne napade na položaje jemenskih Huta, koji su eskalirali kao dio šireg regionalnog sukoba, u privatnoj komunikaciji među visokim američkim dužnosnicima pojavila se tema koja već godinama izaziva tiho nezadovoljstvo u Washingtonu – odnos Sjedinjenih Američkih Država i Europe.

Kako piše Jeffrey Goldberg, glavni urednik magazina The Atlantic, upravo je ta dinamika jedna od ključnih poruka koje su isplivale iz grupe poruka razmijenjenih putem aplikacije Signal, u koje je Goldberg, slučajno ili ne, imao uvid.

Amerikanci frustrirani zbog Europe

U nizu poruka koje su razmijenili navodni visoki američki dužnosnici iz administracije Donalda Trumpa, često se izražavala frustracija zbog europske ovisnosti o američkoj vojnoj moći, osobito u kontekstu zaštite međunarodnih pomorskih puteva, poput Sueskog kanala.

Potpredsjednik SAD-a J.D. Vance (ili netko tko se u grupi predstavljao pod tim imenom) upozorio je da 40% europske trgovine prolazi Sueskim kanalom, u usporedbi s tek 3% američke trgovine. Ipak, zaključak iz poruka nije bio da Europa treba preuzeti veću odgovornost – nego da bi američka javnost mogla teško razumjeti zašto SAD ponovo riskira živote svojih vojnika i resurse za sigurnost Europe.

Vance je izravno napisao: ''Samo mi ide na živce što opet spašavamo Europu.'' Na to mu je, u poruci, odgovorio Pete Hegseth, američki ministar obrane: ''Potpuno dijelim tvoje gađenje prema europskom šlepanju. Patetično je.'' Poruke jasno ilustriraju nezadovoljstvo idejom da SAD ponovno djeluje kao svjetski policajac, dok europski saveznici, kako poručuju, uživaju u blagodatima globalne sigurnosti bez da plaćaju njezinu cijenu.

Još je jasnija postala intencija administracije kada je navodni Stephen Miller (savjetnik Donalda Trumpa) napisao kako Europa mora dati nešto zauzvrat. Ako SAD ponovo osigura slobodu plovidbe i zaštiti globalnu trgovinu, europski saveznici, poručeno je, trebaju platiti svoj dio. U porukama se raspravlja čak i o konkretnim načinima naplate europskog ''duga''.

Jeffrey Goldberg u svom tekstu za The Atlantic navodi da je cijela prepiska ostavila dojam visoke autentičnosti, premda je sam ulazak novinara u takvu komunikaciju – prema svemu sudeći slučajan – postavio ozbiljna pitanja o sigurnosti i profesionalnosti američkog nacionalno-sigurnosnog aparata.

Ipak, ono što je najočitije izvučeno iz ovog slučaja jest duboko ukorijenjeno nezadovoljstvo u Washingtonu: unatoč brojnim govorima o transatlantskoj solidarnosti, praksa pokazuje da američki dužnosnici sve češće osjećaju da Europa uzima, a ne daje.

Odakle novinara među ''glavonjama''

Sve je počelo kad je novinar dobio poruku na aplikaciji Signal, popularnom servisu za šifriranu komunikaciju, od osobe koja se predstavljala kao Michael Waltz – savjetnik za nacionalnu sigurnost Trumpove administracije. Nedugo zatim, dodan je u Signal grupu pod nazivom “Houthi PC small group”, što upućuje na pripreme za napad na jemenske Hute – oružanu skupinu koju podupire Iran, poznatu po protuzapadnim i antisemitskim porukama.

U grupi su se nalazila imena koja su odgovarala članovima američke administracije: Pete Hegseth (ministar obrane), Marco Rubio (državni tajnik), J.D. Vance (potpredsjednik), Tulsi Gabbard (ravnateljica obavještajne agencije), te Stephen Miller, Trumpov savjetnik. Razgovori su uključivali konkretne planove napada, ciljeve, vrste oružja i vrijeme izvođenja.

Iako je novinar sumnjao da je riječ o dezinformacijskoj kampanji ili simulaciji, 15. ožujka točno u vrijeme navedenom u porukama, u glavnom gradu Jemena Sani počele su eksplozije. Tek tada je shvatio da je slučajno uključen u stvarnu, povjerljivu komunikaciju vezanu za operaciju američke vojske.

Tijekom razgovora u grupi, članovi su raspravljali o političkim i strateškim implikacijama napada, rizicima po američku ekonomiju i međunarodne odnose. Potpredsjednik Vance izrazio je zabrinutost da javnost neće razumjeti važnost vojne intervencije, dok su drugi isticali potrebu za obnovom slobodne plovidbe i odvraćanja Irana. Ipak, svi su se složili da napad treba izvesti.

Komunikacija preko Signala

Posebno je zabrinjavajuće to što se komunikacija odvijala preko Signala, platforme koja nije odobrena za dijeljenje klasificiranih informacija. Pravni stručnjaci upozorili su da bi to moglo biti kršenje Zakona o špijunaži i Zakona o čuvanju vladine dokumentacije. Razgovori su uključivali i podatke o vojnim ciljevima, planiranim napadima, pa čak i potencijalnim posljedicama za europske partnere.

Dodatnu opasnost predstavlja činjenica da su neki poruke postavili da se automatski brišu nakon tjedan ili mjesec dana, što krši zakone o čuvanju službene dokumentacije u Bijeloj kući i saveznim agencijama. Ako bi bilo koji uređaj sudionika bio izgubljen ili hakiran, američka sigurnost bila bi ozbiljno ugrožena.

Nakon što je potvrđeno da je napad izvršen, članovi grupe slali su poruke pohvala, emoji podrške i izraze zadovoljstva uspješnošću operacije. Prema informacijama jemenskog ministarstva zdravstva, poginulo je najmanje 53 ljudi, iako taj broj nije službeno potvrđen.

Kasnije je glasnogovornik Vijeća za nacionalnu sigurnost potvrdio da je komunikacija na Signalu bila autentična i priznao da je novinar slučajno dodan u grupu. Istaknuo je da nisu ugroženi životi američkih vojnika ni nacionalna sigurnost. Ipak, stručnjaci za sigurnost i bivši dužnosnici naglasili su da Signal nije mjesto za dijeljenje ovakvih informacija i da postoji čitav niz protokola koji se mora poštovati – uključujući korištenje posebno zaštićenih prostorija i uređaja.