Na današnji dan 1918. godine kapitulirala je Austro-Ugarska

Trećeg studenog 1918. godine Austro-Ugarska je potpisala kapitulaciju, čime je izašla iz Prvog svjetskog rata. Bilo je to konačno priznanje poraza što su vodeći političari Monarhije u raspadu dugo odbijali priznati.

Kapitulacija je potpisana s predstavnicima talijanske vojske u vili kod Padove nazvanoj Villa Giusti. U toj je vili talijanski kralj imao privremenu rezidenciju kad se vratio s austrijsko-talijanskog bojišta. Sve do danas u toj vili očuvano je stanje pokućstva kakvo je bilo u trenutku potpisivanja kapitulacije 1918. godine.

U ime Austro-Ugarske kapitulaciju je potpisao general Viktor Weber pl. von Webenau, a u ime Kraljevine Italije kapitulaciju je primio general Pietro Badoglio (budući maršal i talijanski premijer). Primirje je službeno stupilo na snagu sljedećeg dana.

Veliki gubitci i početak talijanske okupacije

To je značio i kraj rata za brojne hrvatske vojnike iz Hrvatske i BiH koji su ratovali na najtežim bojištima Prvog svjetskog rata od Soče (protiv Italije) do Galicije (protiv Rusije). Ukupni hrvatski gubitci u Prvom svjetskom ratu su iznosili oko 190.000 ljudi, dok se navode i podatci o 137.000 vojnih i 109.000 civilnih žrtava.

Uprkos dogovorenom primirju talijanska vojska iskoristila je kaotičnu situaciju u Monarhiji te odmah počela s okupacijom hrvatskih i slovenskih krajeva koji su joj trebali pripasti prema famoznom Londonskom ugovoru.

Tako su već sljedećeg dana okupirani Rijeka, Zadar, Vis, Hvar, Korčula, Mljet i Lastovo i veći dio Istre. Idućih dana Talijani prodiru u Sloveniju te duž dalmatinske obale sve do Boke Kotorske.

Raskid državnopravnih veza s Austro-Ugarskom Monarhijom

Inače, kraj Prvog svjetskog rata Hrvatski sabor je na zasjedanju 29. listopada 1918. godine donio povijesnu oluku o raskidanju svih državnopravnih veza s Austro-Ugarskom Monarhijom. Sjednicu Sabora tog dana vodio je dr. Bogdan Medaković, a prisustvovao joj je i ban Antun pl. Mihalovich.

Nakon kratke rsprave donesena je jednoglana odluka da se: "raskidaju sve državnopravne veze hrvatskih zemalja sa Austrijom i Ugarskom. Dalmacija, Hrvatska i Slavonija s Rijekom proglašuju se nezavisnom državom prema Austriji i Ugarskoj koja s ostalim južnoslavenskim zemljama dotada pod vlašću Austro-Ugarske Monarhije stupa u zajedničku državu Slovenaca, Hrvata i Srba".

Ovim zaključcima prestali su državnopravni odnosi između Hrvatske i Ugarske uspostavljeni još 1102. godine, kao i državnopravni odnosi s Austrijom uspostavljeni 1527. godine.

Spremnost pristupanja Kraljevini SHS

Nadalje, naglašava se spremnost pristupanja u zajedničku državu s kraljevinama Srbijom i Crnom Gorom. Sastavljena je i pokrajinska vlada za Hrvatsku i Slavoniju na čelu s dotadašnjim banom Antunom Mihalovichem koji se stavio na raspolaganje Narodnom vijeću.

Ove zaključke prihvaćaju i ostali južnoslavenski poltičari iz Monarhije te se 29. listopada uzima kao datum osnutka Države Slovenaca, Hrvata i Srba.

Novoosnovana država obuhvaćala je Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju, Istru, Rijeku, Trst, slovenske zemlje (Korušku, Kranjsku, Štajersku, Gorišku i Gradišku), Bosnu i Hercegovinu te Vojvodinu (Baranja, Banat i Bačka).
Kao najviša vlast ističe se Predsjednišvo Narodnog vijeća u Zagrebu kojem su podređene pokrajinske vlade u Zagrebu, Ljubljani, Sarajevu, Splitu i Novom Sadu. (Izvor: Povijest.hr)