Mao Ce-tung, vjerojatno najveći masovni ubojica u povijesti čovječanstva

U Pekingu je na današnji dan, 9. rujna 1976. umro kineski komunistički lider Mao Ce-tung, vjerojatno najveći ubojica u povijesti čovječanstva.

Ovaj kineski političar, vojskovođa, revolucionarni vođa i državnik smatra se najvažnijom ličnošću u modernoj kineskoj povijesti i jednom od najpoznatijih osoba 20. stoljeća.

Tijekom njegove vladavine progonjeni su ili umrli desetci milijuna ljudi tijekom političkih progona diktatorske vlasti te od posljedica i zabluda ekonomske politike.

Povjesničari Maov režim smatraju odgovornim za smrt između 32,25 i 61,7 milijuna ljudi, a novinar francuskog Le Figara procijenio je da taj broj iznosi čak 63.700.000.

Većina tih ljudi stradala je zbog nasilnog pokušaja uvođenja poljoprivrednih reformi koje su izazvale golemu glad. Veliki broj Kineza stradao je i u Maovoj kulturnoj revoluciji koja je izazvala valove nasilja pri obračunima s navodnim buržoaskim elementima.

Mao je uz Staljina i Hitlera jedan od pojedinaca koji su izazvali najveći broj ljudskih smrti i patnji u 20. stoljeću, a vjerojatno i u čitavoj povijesti.

Ipak, Kinezi su mu nakon smrti sagradili mauzolej, na čijem ulazu u Pekingu i danas ljudi stoje čekajući na red da vide njegovo balzamirano tijelo.

Datum 9.9. nije potpuno slučajno ispao datumom Maove smrti. Naime, on je bio na aparatima za održavanje života i tog je dana odlučeno da ga se skine s njih, jer je datum 9.9. bio jako prikladan i u narodu lako zapamtljivi datum vođine smrti. 

Rođen u obitelji imućnih seljaka

Mao Ce-tung se rodio 26. prosinca 1893. godine u selu Shaoshan, provincija Hunan, u obitelji imućnih seljaka. Tijekom školovanja uključio se u radikalnu politiku, da bi 1921. godine postao članom KP Kine.

Kao jedan od vođa KP Kine izbjegao je "bijeli teror" 1927. godine. U planinama jugoistočne Kine započeo je ustanak i stvorio Kinesku Sovjetsku Republiku te razvio vlastitu marksističko-lenjinističku doktrinu koja će se poslije nazvati maoizam.

Njegovo inzistiranje na seljacima kao bazi revolucionarnog pokreta i gerilskoj strategiji dovelo je do sukoba s dogmatima koji su inzistirali na oslanjanju na radničku klasu i borbu u gradovima.
Mao je taj sukob izgubio, pa su kineski komunisti, odbacivši njegovu strategiju, poraženi u sukobu s nacionalističkom vojskom Čang Kaj Šeka i prisiljeni na Dugi marš u Yenan. Tamo se Mao ponovno nametnuo kao vođa i iz te baze rukovodio borbom protiv Čanga i japanskih osvajača koji su napali Kinu 1937. godine.

Nakon japanskog poraza u Drugom svjetskom ratu, komunisti i nacionalisti nastavili su rat, da bi krajem 1949. godine komunisti odnijeli konačnu pobjedu. Dana 1. listopada 1949. godine proglašena je NR Kina, a preživjeli su nacionalisti pobjegli na otok Tajvan, koji se danas službeno smatra "otpadnutom" kineskom provincijom.

Mao Ce-tung tako je nakon više od jednog stoljeća prvi uspio sve kineske teritorije staviti pod jednu vlast i okončati građanske ratove, ustanke i revolucije. Godinu dana kasnije uspješna je kineska intervencija u Korejskom ratu povećala prestiž mlade države. 

Velike zablude nakon prvih uspješnih reformi

Prvih devet godina pod Mao Ce-tungom također su zapamćene po uvođenju niza reformi - pojednostavljanju kineskoga pisma u svrhu povećanja pismenosti, zaustavljanju inflacije i agrarnoj reformi.

No, sva su ta dostignuća zasjenjena ekonomskom katastrofom u koju se pretvorio Veliki korak naprijed. Nešto kasnije NR Kina odmetnula se od svog tradicionalnog saveznika SSSR-a i postala jednom od najizoliranijih država svijeta.

Pod Mao Ce-tungom Kina je stvorila i testirala nuklearno oružje i tako postala velikom svjetskom silom. U nastojanju da suzbije opoziciju svojoj vlasti, Mao je 1966. godine pokrenuo Kulturnu revoluciju koja je dovela do općeg ekonomskog i društvenog kaosa.

Kaos je zaustavljen tek nekoliko godina kasnije, kada su na vlast došli reformisti na čelu s Dengom Xiaopingom.

Kult ličnosti koji je započeo za Maovog života nastavljen je u NR Kini i nakon njegove smrti. Dok ga se u Kini smatra najvećim nacionalnim junakom, dotle ga u ostatku svijeta, pogotovo među protukomunističkom javnošću, smatraju jednim od najvećih zlotvora 20. stoljeća.

S druge strane, mnogi njegovu revolucionarnu strategiju smatraju jednim od najblistavijih primjera vojne teorije.