Koju grešku je napravio Macron

Francuski predsjednik Emmanuel Macron neće "učiniti planetu ponovo velikom" radeći ovo što trenutno radi, piše "Politiko" i dodaje da je pokušajem da uvede zakon o povećanju poreza na gorivo u namjeri da se bori protiv klimatskih promjena nenamjerno išao na ruku američkom predsjedniku i zapravo unazadio napore u borbi protiv globalnog otopljavanja.

Godinu dana nakon što je francuski predsjednik odgovorio na politiku američkog kolege Donalda Trumpa i njegovo odbacivanje Pariškog klimatskog sporazuma parafrazom njegovog slogana, Francuska se našla u kaosu.

Nasilni protesti na ulicama Pariza i širom Francuske su uslijedili nakon pokušaja Macrona da uvede zakon o povećanju poreza na gorivo, prenosi Tanjug.

Protesti koji već mjesec dana traju u Francuskoj bi mogli poslati poruku političarima širom svijeta da bi uvođenje većih poreza na fosilno gorivo mogli da im ugroze karijere, naročito nakon što je sličan neuspjeli pokušaj u Australiji doprinio da premijer te zemlje podnese ostavku.

Dilema s kojom se sada Macron suočava trebalo bi biti upozorenje svima da "zelena politika" ne može da se odvoji od pitanja kao što su nejednakost i socijalna pravda, ali postoji rizik da će svijet iz situacije u Francuskoj naučiti pogrešne lekcije, i to u trenutku kada se širom Europe vodi rasprava o tome kako stvoriti ekonomiju bez velike proizvodnje štetnih plinova.

Razlog zašto je Macronova politika propala nije, međutim, zbog toga što je trebalo oporezivati fosilna goriva, već zato što je loša, regresivna politika koja je najjače pogodila najsiromašnije.

Ona je u kontrastu sa, na primjer, britanskom politikom, koja je pažljivo sprovedena tako da se umanji pritisak na domaćinstva. Britanski pristup je doveo do velikog smanjenja emisije plinova.

Desetine drugih zemalja su uspješno uvele napredne poreze a da pri tom nisu naišle na veliki otpor u narodu.

Politiko također navodi da bi provođenje ekološke politike trebalo da znači pružanje šanse da se izgrade nove industrije i čistije tehnologije, da se stvore novi bolje plaćeni poslovi i bolja budućnost.

Postoje priče o uspjehu širom svijeta koje to dokazuju, tako na primjer u SAD industrija solarne energije zapošljava više ljudi nego gasni i naftni sektor zajedno.

Makron bi, da je obratio pozornost, primijetio da najefikasnija klimatska politika ne podrazumijeva oporezivanje siromašnih, već se ona, naprotiv, tiče ulaganja u zelene alternative, dok zakonodavstvo istovremeno treba da spriječi najgore zagađivače da nepotrebno koriste zastarjele, prljave tehnologije, prenosi Blic.

Da, oporezivanje goriva ima svoju ulogu, ali to je samo jedan od opcija. Kalifornija, na primjer, zahtjeva od autoindustrije da nudi ekološkija vozila. Španjolska i Kanada smanjuju korištenje uglja u industrijama. Širom sveta javna ulaganja u izvore čiste energije, kao što su na primjer vjetroparkovi, pokazuju da ona može da bude i najjeftinija energija.

Lider koji ozbiljno želi da se pozabavi klimatskim promjenama mora također i da ozbiljno zatraži dozvolu od svog glasačkog tijela da to i radi.

Da je Makron slušao svoj narod, odabrao bi naprednije, popularnije i na kraju, efikasnije načine da se bori protiv zagađenja.