Prošao je zatvore i političke progone, a njegove riječi iz 1991. ostale su zapamćene

Na današnji dan prije 96 godina, 18. rujna 1930., u Imotskom je rođen Vlado Gotovac, pjesnik, esejist, filozof i političar čiji su život obilježili književnost, Hrvatsko proljeće, godine provedene u zatvoru te političko djelovanje u samostalnoj Hrvatskoj.

Gotovac je mladost proveo između rodnog Imotskog i Zagreba. U književnosti se pojavio 1952. pjesmama u časopisu "Tribina", a poslije je uređivao časopise "Međutim" i "Razlog". Studij filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je 1963., a radio je i kao urednik na zagrebačkom radiju i televiziji. Tijekom života objavio je petnaest pjesničkih zbirki, eseje, priče, radiodrame i publicističke tekstove.

Hrvatsko proljeće i godine zatvora

Prijelomna godina u njegovu životu bila je 1971. Tada je preuzeo mjesto glavnog urednika "Hrvatskog tjednika", lista Matice hrvatske koji je tijekom Hrvatskog proljeća otvoreno obrađivao politička i nacionalna pitanja. Nakon sloma pokreta Gotovac je u siječnju 1972. uhićen, a potom osuđen na četiri godine zatvora i zabranu javnog istupanja.

Njegov sukob s tadašnjim jugoslavenskim vlastima time nije završio. Ponovno je optužen 1977. zbog razgovora za strane novine, a 1981. osuđen je na dvije godine zatvora uz četverogodišnji gubitak građanskih prava. Iskustva iz tog razdoblja poslije su se odrazila i u njegovim knjigama, među kojima je "Moj slučaj" iz 1989.

Povratak u javni život

Potkraj 1980-ih Gotovac se vraća u javni i politički život. Bio je među utemeljiteljima Hrvatske socijalno-liberalne stranke 1989., a od 1990. do 1996. bio je predsjednik Matice hrvatske.

U kolovozu 1991., tijekom prosvjeda pred zapovjedništvom Pete vojne oblasti JNA u Zagrebu, održao je govor koji je ostao jedan od njegovih najpoznatijih javnih nastupa. Započeo ga je riječima: "Generali, Hrvatska se ne boji!"

Od 1992. do 2000. bio je zastupnik u Hrvatskom saboru. Predsjednikom HSLS-a postao je 1996., a godinu poslije kandidirao se za predsjednika Republike. Na izborima 1997. osvojio je 382.630 glasova, odnosno 17,56 posto. Predizbornu kampanju obilježio je i fizički napad na njega na skupu u Puli.

Nakon razlaza u HSLS-u 1997. sudjelovao je u osnivanju Liberalne stranke. Politički i književni rad nastavio je sve do posljednjih godina života. Umro je 7. prosinca 2000. u Rimu, u 71. godini života.

Podeneseno za život

Ti poznaješ svoju tugu. I riječi

koje su joj potrebne.

Ti znaš kako živi srce, koje

poput plodne zemlje hrani ljude ne birajući ih.

Ti imaš dobrotu koja postoji za

sve, na svim mjestima jednaka, jer ti ne znaš

tko će je unijeti u svoj život.

Ti sebe jednostavno trošiš

svaki dan i nestajući polako samo pravednost

čuvaš prema svemu; da smrt tvoja ostane samo

tebi, da je nitko ne pretrpi.

Ti imaš život za druge i smrt

samo za sebe. Ali ono, što je tebi potrebno

svi upotrebljavaju bez pažnje; svi uvećavaju

tvoju patnju.

Ti trpiš dok bližnji pomažu smrt.

Ti je privlačiš na sebe i tako čuvaš ovu

Zemlju, kad netko unese tvoje riječiu svoj život.

U svijetu koji se svakodnevno

ruši ti moraš pomoći da izdrži ono što je čovjeku potrebno.