Na vanjskom zidu iranskog veleposlanstva u Sarajevu istaknut je natpis: "U spomen na iranske muškarce koji su žrtvovali svoje živote za mir u Bosni i Hercegovini." Upravo tim prizorom započinje komentar novinarke Anath Hartmann, objavljen 9. veljače ove godine na portalu Washington Times.
Hartmann piše kako bi takve riječi mogle iznenaditi Amerikance, za koje smatra da uglavnom nisu upoznati s dugom poviješću, kako navodi, islamističkih prodora na Balkanu. Ističe da su veze regije s ekstremizmom, prema njezinu prikazu, dobro poznate Srbima u Republici Srpskoj, jednom od dva entiteta koji čine Bosnu i Hercegovinu nakon Daytonskog sporazuma iz 1995. godine.
U tekstu prenosi izjave predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika iz ekskluzivnog intervjua za Washington Times. "Crkve preuzimaju muslimani. Radikalizirane skupine se potiču", citira Hartmann Dodika.
Podsjeća kako je Dodik ovoga ljeta osuđen na godinu dana zatvora, kaznu koja je kasnije preinačena u novčanu, te mu je zabranjeno obnašanje dužnosti na šest godina odlukom Suda BiH. Napominje kako među sedam sudaca trenutačno nema nijednog iz Republike Srpske.
Prema njezinu tekstu, Dodik je kažnjen jer je odbio provoditi odluke visokog predstavnika Christiana Schmidta, kojeg opisuje kao njemačkog državljanina imenovanog 2021. godine od strane Vijeća za provedbu mira.
Hartmann dalje prenosi Dodikovu tvrdnju da su "radikalni muslimani u regiji financirani od istih onih koji financiraju Islamsku državu: Iran, Saudijska Arabija i drugi".
U komentaru se navodi i kako su se početkom 2010-ih stotine bosanskih muslimana priključile Islamskoj državi te da su se mnogi kasnije vratili na Balkan. Citira se izvješće Atlantic Initiativea iz 2015. godine u kojem stoji da povratnici iz Sirije i Iraka predstavljaju "izravnu prijetnju sigurnosti Bosne i Hercegovine, ali i regije i šire".
Hartmann navodi i Dodikovu izjavu da su "neki od njih bili obučavani u Sarajevu" prije odlaska na Bliski istok.
Podsjeća i na ulogu Irana tijekom rata u BiH, navodeći da su, prema ranijim izvješćima, iranski borci i oružje pomagali bošnjačkim snagama protiv Srba. Spominje izvješće iz 1993. godine prema kojem su iranski revolucionarni gardisti sudjelovali u sukobima u Bosni.
U nastavku teksta osvrće se na, kako piše, odluku Federacije BiH da u siječnju proglasi "državnom imovinom" dva pravoslavna groblja, kapelicu i crkvu, što su, prema navodima, lokalni Srbi doznali iz medija.
Hartmann prenosi i Dodikovu tvrdnju da u pretežno muslimanskim područjima Republike Srpske "lokalna policija ne može ni ući" te da "ne smiju uhititi ekstremiste".
Kao rješenje, Dodik u tekstu zagovara neovisnost Republike Srpske. "Stvari postaju sve gore. Zato smo sada došli ovdje", citira ga Hartmann, navodeći da je Dodik nedavno boravio u Washingtonu, nakon posjeta Izraelu i susreta s premijerom Benjaminom Netanyahuom.
U tekstu se prenosi i Dodikova izjava: "Bosna i Hercegovina je slomljeno društvo. Oduvijek je bila podijeljena; bila je neuspjela država od samog početka."
Hartmann zaključuje kako Dodik i njegovi saveznici zagovaraju priznanje triju država unutar sadašnje BiH – za Srbe, Hrvate i Bošnjake – te citira njegovu poruku: "Bez države nema slobode."
