Svećenik o Merlinovom nastupu: Nisam napisao da zavija kao hodža s džamije
''Nekoliko dana sam kod kolege, don Daroslava, na blagoslovu obitelji u Ferdinandovcu, cijeli dan hodam, navečer dođem umoran kao pas i legnem u krevet. Sad mi don Daroslav pokazuje nacionalne portale i ja ne mogu vjerovati. Jutros idem na Facebook i ne mogu ući na svoj profil'', riječi su kojima je don Ivica Sinanović prokomentirao incident na društvenim mrežama.
Naime, ovih dana je na njegovom Facebook profilu osvanuo status u kojem se osuđuje novogodišnji nastup Dina Merlina, a njegovo pjevanje uspoređuje s, kako je napisano, 'zavijanjem hodže s džamije'. Situacija je kulminirala u samim komentarima ispod objave koji su uslijedili pa se sa Sinanovićevog profila pisalo kako muslimanima 'jeb* balijsku mater gdje god bili', a ispisano je i 'nož, žica, Srebrenica'., piše Dubrovački dnevnik.
Sinanović na pitanje je li on napisao sporni status i komentare, niječno odgovara. Tvrdi kako mu je profil hakiran te kako ovakva vrsta 'šale' nije nimalo primjerena.
''Dulje vrijeme nisam bio na Facebooku. Tjedan dana sam ispovijedao u Osijeku, kad sam se vratio, imao sam ponoćku, na Božić božićnu misu tako da nisam bio dostupan. Očito se netko 'lijepo' ponašao i čestitao mi imendan. Nisam ništa od toga napisao, zadnju poruku koju sam napisao je ona koja se odnosi na treću nedjelju Došašća, čak ni za četvrtu nisam ništa napisao jer sam bio u gužvi'', izjavio je Sinanović koji cijeli slučaj namjerava prijaviti policiji.
Po pitanju samog nastupa Dina Merlina na dočeku u Dubrovniku, Sinanović je kazao kako 'ne zna tko nastupa i što se događa' te kako 'ni s kim iz Dubrovnika više nema veze'.
Jučer, tijekom kasnih noćnih sati, nestale su sporne objave sa zida profila don Ivice Sinanovića, kako komentari, tako i sam status. Također, nestale su i fotografije na kojima Sinanović pozira s grbovima s prvim bijelim poljem, a uklonjena je i profilna slika s natpisom 'HOS, za Dom spremni'.
Dubrovački dnevnik podsjeća da su mediji o Sinanoviću tijekom proteklih godina naveliko pisali u kontekstu sudskih procesa zbog događanja od 22. svibnja 2012. godine kada je u Župnom dvoru u Banićima u Dubrovačkom primorju oko 1,20 sati u noći usmrtio predsjednika tamošnjeg Mjesnog odbora, Marka Kraljevića. Kako je stajalo u optužnici, Kraljević je u alkoholiziranom stanju došao pred župni ured, vikao, nogom otvorio zaključana vrata i Sinanovića udario u lice. Kako je navedeno, Sinanović mu je uzvratio udarcem te ga je više puta uradio šakom po licu zbog čega je Kraljević preminuo.
Inače, Sinanović je nepravomoćnom presudom Županijskog suda iz 2013. godine proglašen krivim te je osuđen na četiri i pol godine zatvora. Nakon žalbe je postupak vraćen na početak, a Sinanović je odlukom iz 2016. godine oslobođen. Državno odvjetništvo se žalilo na oslobađajuću odluku koju je, naposljetku, potvrdio i Vrhovni sud. Sinanović je nakon oslobađajuće presude zatražio umirovljenje koje je i dobio.
Ukratko o don Ivici
Rođen je u Goliješnici blizu Žepča u srcu Bosne, na majici mu piše da je “sto posto Bosanac i čistokrvna Hrvatina”. Obitelj mu je u komunizmu bila obilježena kao neprijateljska; muškarci su pripadali vojsci NDH, djed mu se nikad nije vratio, stric je bio politički zatvorenik, a ostali su trpjeli poniženja i milicijske provokacije, pretrese kuća...
Krenuo je 1984. godine u Franjevačko sjemenište u Visokom, u Zagrebu je maturirao, te počeo studirati teologiju. U kninskoj kasarni, kao vojnika JNA zatekao ga je početak rata, odakle ga doma u zadnji čas šalje tadašnji kapetan prve klase, a kasniji general HVO-a Željko Šiljeg.
''Završio sam u 143. brigadi, obišao sam ratišta po Gorskom kotaru, Kordunu, Lici, Plitvicama... Nisam želio nikakva priznanja i odličja, samo sam se zavjetovao da ću, ako ostanem živ, postati svećenik. Teologiju sam završio u Ljubljani, a tamo sam se brinuo i šišao 400 beskućnika koji su se okupljali u kapucinskoj župi gdje je bio Caritas. Meni je to šišanje išlo tako dobro da je nadbiskup Franc Rode, kasniji kardinal, odredio da ću ga baš ja šišati'', sjeća se don Ivica, koji je u Sloveniji upoznao župnika Župe Dubrovačke don Miljenka Babaića, koji mu je predložio da dođe u dijecezu koja ima problema s manjkom svećenika, a u Dubrovniku je konačno i zaređen 2004. godine.
Godinu dana bio je pomoćnik u Župi Dubrovačkoj, đakon u Blatu na Korčuli, kapelan u korčulanskoj katedrali sv. Marka, mijenjao je župnika u Putnikovićima na Pelješcu, te postao župnik u konavoskim župama Pridvorje i Dubravka, naveno je na stranici Prijatelji don Ivice Sinanovića.
Ondje ga je stigao PTSP, od kojeg se godinu dana liječio u Zagrebu kod dr. Ivana Buzova.
