Srbi obilježavaju stradanja u Mostaru i dolini Neretve

Služenjem parastosa u Sabornoj crkvi Svete Trojice u Mostaru, koja je na današnji dan 1992. zapaljena i još nije do kraja obnovljena, počelo je obilježavanje 34 godine od egzodusa i stradanja Srba iz Mostara i dolini Neretve.

Protojerej Duško Kojić rekao je kako je na današnji dan 1992. godine zapaljen Saborni hram, ali i da su porušene sve nade srpskog naroda u Mostaru.

"S ovim porušenim i zapaljenim hramom nije porušena samo jedna građevina, nego je bio pokušaj da se poruši sve ono što su generacije stjecale, radile i gradile. Porušene su uspomene na brojna krštenja, vjenčanja, sahrane, opijela i oproštaje od naših najmilijih koji su bili u ovom hramu", rekao je.

Protojerej Kojić je dodao da se Srbi danas sjećaju svih tih događaja, ali i svjedoče da taj pokušaj nije uspio.

"Ovaj hram se obnavlja, ali se obnavlja i ono što čini ovaj hram, a to su ljudi. Obnavlja se zajednica. Baš zato svako obilježavanje teških trenutaka kroz našu povijest počinje u hramu, molitvom, jer znamo da ono što je bilo i što se dešava sada nije konačna riječ. Konačnu riječ daje naš Gospod Isus Hristos", naglasio je.

Srpski narod, kako je rekao, danas ima pravo na tugu, sjećanje i bol zbog svega što se dogodilo.

"Danas imamo pravo na tugu, sjećanje i bol, ali nikako nemamo pravo na mržnju. To nemamo pravo nijedan dan u godini zato što mi jesmo kršćani i zato što je naš narod nebeski narod. Zato što smo spremni da se iz svake vatre i svakog bola uzdignemo s vjerom u Boga, da oprostimo, da se pomirimo i da gradimo", dodao je.

U sklopu obilježavanja obići će se i mostarsko naselje Buna gdje će biti upriličeno paljenje svijeća i bacanje cvijeća u rijeku s mosta na Buni gdje je 1992. godine ubijeno 29 vojnika i civila.

Agencija Srna navodi kako se danas obilježavaju 34 godina od egzodusa srpskog naroda iz Mostara i doline Neretve kada je stradala 431 osoba, a više od 30.000 ljudi napustilo je svoje domove.

''Lipanj 1992. godine trajno je urezan u sjećanje srpskog naroda iz doline Neretve kada je u nekoliko dana od Čapljine do Bradine protjerano više od 30.000 Srba, zapaljena i uništena većina imovine, a više stotina osoba poginulo i nestalo. Napadi su počeli 7. lipnja na Domanovićima, a 14. i 15. lipnja vodile su se borbe u gradskoj zoni Mostara. Petnaestog lipnja 1992. zapaljena je i Saborna crkva Svete trojice u  Mostaru, tada najveća pravoslavna bogomolja na Balkanu. Nakon toga zapaljeni su i svi pravoslavni hramovi u dolini Neretve. Već 18. lipnja, većina srpskog stanovništva Mostara protjerana je iz svog grada. U lipnju je zapaljen i porušen manastir Žitomislić, Stara crkva Presvete Bogorodice. Nakon toga u Eparhiji zahumsko-hercegovačkoj i primorskoj oštećen je i devastiran najmanje 81 objekt Srpske pravoslavne crkve. Od ovoga broja njih 24 nalazila su se na području općine Mostar'', piše Srna.

Prema podacima Republičkog centra za istraživanje rata, na području Mostara smrtno je stradalo 526 osoba srpske nacionalnosti i to 380 vojnika i 146 civila.