U više od tisuću računa reprezentacije dužnosnici su troškove hrane i pića najčešće neodređeno opisivali kao “radni sastanak”, “radna večera” ili “reprezentacije” i to, uglavnom, u Uredu glavnog tajnika i predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, piše Centar za istraživačko novinarstvo.
Iz uvida u račune od 2020. do polovine 2024. godine, ovako je pravdano trošenje nešto više od 160 tisuća KM potpisima tajnika Roberta Vidovića, bivšeg predsjedavajućeg Zorana Tegeltije te trenutne predsjedavajuće Borjane Krišto. Nešto više od desetine tog iznosa potrošeno je na alkohol.
Tegeltija je javnim novcem platio dva ručka uoči nove 2023. godine u restoranu „Bob-exclusive” na Trebeviću, ukupno 2.465 KM. Tom prilikom popijeno je 19 boca vina, 30 rakija, 16 piva te pet likera i konjaka. Instituciji nije objašnjeno ni koliko ljudi je u tim prilikama jelo ni kojim povodom su se okupili.
Revizori godinama opominju u izvještajima da sustav internih kontrola u Glavnom tajništvu nije zadovoljavajući i opominju da se to mora promijeniti. To se još nije desilo. Njihovi komentari se odnose upravo na neodređeno i nedovoljno objašnjenje i pravdanje pojedenog i popijenog u različitim restoranima i kafanama.
Nejasno je i kako je glavni tajnik Vidović mogao potrošiti 400 KM za med u „Apihumu” u rodnom Ljubuškom i 982 KM za 60 boca vina u Vinariji „Buntić”, ali je on poput ministara odlučio izbjegavati razgovor s novinarima CIN-a i objasniti javnosti u koju svrhu je utrošen ovaj novac.
Državni ministri i njihovi zamjenici u Vijeću ministara BiH uživaju niz materijalnih privilegija koje su im omogućene zakonima i podzakonskim aktima – prosječna mjesečna primanja su od 4.000 do 6.200 KM, imaju osigurane naknade za tzv. odvojeni život ako dolaze u Sarajevo iz udaljenijih mjesta, plaćen smještaj, službene automobile s vozačima, plaćena putovanja i zajamčenu otpremninu po odlasku u mirovinu.
Ukoliko prekinu mandat iz bilo kojeg razloga, dobivaju i do godinu dana plaću bez rada.
O zloupotrebama ovih privilegija je CIN već pisao, a sve su se dešavale upravo zbog široko postavljenih pravila korištenja novca, bez jasnih ograničenja i uputa o načinu i pravdanju trošenja – poput onih u Pravilniku o trošenju reprezentacije iz 2014. godine.
''U Pravilniku je omogućeno da se koristi sve moguće što ima u nekakvom ugostiteljskom objektu'', kaže Darko Kasap iz Ureda koordinatora za reformu javne uprave, dodavši da bi Pravilnik trebalo poboljšati po uzoru na zemlje EU-a.
''Za početak, da preciziramo konkretno na što oni mogu da potroše kada je u pitanju njihova reprezentacija jer, zaista, se radi kumulativno o značajnim iznosima koji koštaju ovo društvo'', kaže Srđan Traljić iz Transparency Internationala BiH.
Ovakve izmjene se još nisu desile, a u nadležnom Ministarstvu financija i trezora BiH ne odgovaraju na upite novinara o ovome te ignoriraju i preporuke državnih revizora.
''Evo, i kad bi rekli 50% da je potrošeno za prave namjene, ali ipak je 50% veliki iznos koji nije potrošen za prave namjene. Dakle, to je nešto što je nastalo kao neki privatni trošak, a plaćen je sredstvima građana'', kaže bivši glavni revizor Ureda za reviziju institucija Federacije Bosne i Hercegovine Dževad Nekić.
