Inozemni brand većinskog nacionalizma u BiH

Bivši visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Christian Schwarz-Schilling posljednjih dana ne prestaje silaziti s naslovnica, kako si vole tepati, probosanski nastrojenih medija. Nakon upućenog otvorenog pisma EU i visokoj predstavnici Federici Mogherini, čiji su suautori i Paddy Ashdown i Carl Bildt, u kojem su izrazili „duboku zabrinutost zbog miješanja Hrvatske u unutarnje poslove BiH“, Schwarz-Schilling je postao omiljena faca unitarističke medijske mašinerije i inozemni brand većinskog nacionalizma u BiH.

Kako bi njihovo bezglavo uzbuđenje doveo do vrhunca, ovaj nekada nepretjerano zapaženi njemački ministar pošte i komunikacija, u razgovoru za zagrebački Globus istaknuo je kako „ne samo da nisu diskriminirani, nego su Hrvati u BiH u boljoj poziciji od Bošnjaka“ konkluzivno utvrdivši kako, ni manje ni više, „imaju hrvatsko državljanstvo“. Toliko o političkom rezoniranju i razumijevanju političke situacije u državi u kojoj je dotični od svibnja 2006. godine do lipnja 2007. godine obnašao dužnost glavnog kontrolora provedbe „civilnih aspekata implementacije mira u BiH“.

Od omraženog lika do sveca čije se mišljenje štuje

No, prisjetimo se kako je obavljao svoj posao za vrijeme obnašanja spomenute dužnosti te kako je nekada politički rezonirao. Na isti način kako je obnašao dužnost ministra u vremenu kada je Helmut Kohl bio njemački kancelar, tako je nastavio i dvadeset pet godina kasnije u BiH. U jednom od svojih redovitih izvješća Međunarodna krizna skupina na polovici njegovog mandata na dužnosti visokog predstavnika današnjem majstoru ublehe dala je vrlo lošu ocjenu zbog (pazite!) „nemješanja u vlastiti posao“, a njegovo liderstvo okarakterizirala kao „neefikasno, nekompetentno i razočaravajuće“.

Vrijedi dodati kako su ga tada sarajevski mediji, isti oni koji ga danas slave kao sveca, optuživali kako je „većinu mandata prespavao“.

Međutim, ne smije mu se osporiti kako je nekada, ma kako to danas zvučalo, stvarno razumijevao političku situaciju u ovoj neostvarenoj državi. Naime, nekada su njegova politička rezoniranja doista bila temeljena na stvarnim činjenicama, a nikako ne na ublehama milima uhu većinskoga nacionalizma. Nekada je stvarno želio dobro ovoj zemlji i njezinom stanovništvu. Kako bi se u to uvjerili dovoljno nam je samo prisjetiti se kako je u zajedničkom autorskom komentaru, koji supotpisuju i  Paddy Ashdown i Wolfgang Petritsch, objavljenom u bečkom dnevniku Die Presse tvrdio kako BiH kao država može uspjeti samo „ako svi mirno, integrirajući, ne antagonistički, već transparentno, u najboljoj namjeri i na temelju činjeničnih kriterija - budemo radili“.

Tako je razmišljao 2009. godine.

Godinu dana kasnije prepoznavao je i majorizaciju nad hrvatskim narodom u BiH. U intervjuu za sarajevski Dnevni avaz, kao da je znao da se sprema sada već famozna Platforma s hrvatskim političkim privjescima s dna kace, javno je pozvao Hrvate da počnu „razmišljati o svojoj budućnosti, kako ne bi bili diskriminirani u odnosu na druge narode“. Potencijalno rješenje bh. gordijskog čvora vidio je u stvaranju regije (federalne jedinice, nap.  a.) u kojem bi „hrvatska strana dominirala, kao što je slučaj s Bošnjacima (u FBiH, nap. a) i Srbima u RS-u“.  

Ipak, samo nekoliko mjeseci kasnije počelo se događati „naglo prosvjetljenje“. Prve naznake istoga mogli smo iščitati u njegovom novom razgovoru za sarajevske medije u kojem je revidirao vlastiti stav iz prethodne godine. Naime, pričajući o tome kako bi drugačije trebalo rasporediti županije u Federaciji BiH, Schwarz-Schilling je zaključio kako „to nije pitanje za sada, već za kasnije pregovore“, jer se „ne počinje od najkompliciranijih pitanja“. Upravo onako kako je sedma godina veze muškarca i žene prijelomna, tako je isto za bivšeg visokog predstavnika u BiH bila prijelomna sedma godina nakon isteka mandata na spomenutoj dužnosti. Preciznije kazano, te je godina ostvario bliski susret s bivšim hrvatskim predsjednikom Stipom Mesićem i započeo novu fazu u svome životu. Postao je ljubimac sarajevske raje i njihov vrlo dragi gost. Bilo fizički, bilo medijski... Dogodila se ljubav!

Bitno je misliti kao Stipe Mesić

Prijelomni se događaj zbio s prvim zrakama proljetnog sunca 2014. godine tijekom jednoga od mnogobrojnih sijela mostarskog Centra za kritičku misao na kojima rado nazoči i svoju demagogiju prosipa „doktor kameleonstva“ Stipe Mesić. Naime, već tada pomalo marginalizirani bivši hrvatski predsjednik iznio je mišljenje kako bi Hrvatska trebala inicirati promjenu Daytonskog sporazuma i organizirati novu međunarodnu konferenciju o BiH „kako bi se zemlja pretvorila u građansku državu podijeljenu na nekoliko višenacionalnih kantona“. Taj bi se »Dayton 2«, prema riječima ovog osvjedočenog (anti)fašista, trebao održati pod okriljem UN-a, a predsjedati bi mogli bivši visoki predstavnici međunarodne zajednice u BiH.

Među „prozvanima“ vrlo brzo su se našli bivši visoki predstavnici Paddy Ashdown, Wolfgang Petritsch i Christian Schwarz-Schilling koji su, kako mediji svjedoče, „pročitali i pozdravili“ Mesićev osobni plan za preustroj BiH. Osvrćući se na izrečenu ideju Schwarz-Schilling je rekao kako „o opasnoj situaciji u BiH misli potpuno isto što i Mesić“. Dakako, kao nagradu za dobro „čitanje i pozdrave“ ova trojica bivših visokih predstavnika, pored ostalih, vrlo su brzo prepoznati kao idealni predsjedatelji spomenute konferencije. Do iste, na sreću, nikada nije došlo, ali je spomenuti trojac sa svojim vrlim kormilarom nastavio jedriti na valovima većinskog nacionalizma.
Dakle, za ostvarenje titule „poželjnoga glasa“ bilo je potrebno prihvatiti nauk Stipe Mesića i revnosno ga nastaviti njegovati i potvrđivati.

Svoju odanost kameleonskim idejama „duhovnoga vođe“ Schwarz-Schilling je potvrdio u intervjuu za Deutsche Welle koncem 2017. godine kada je aktualne inicijative i potpuno legitimni stav hrvatskog naroda za stvaranjem vlastite federalne jedinice ili entiteta okarakterizirao kao „fikciju koju su kreirali Hrvati u BiH“. Da, da, isti oni koje je 2010. godine poticao na razmišljanje o formiranju prostora s hrvatskom većinom. Koncem ove godine svoj je stav dodatno revidirao tvrdnjom kako Hrvati u BiH kao konstitutivan narod nisu ugroženi. Nakon svega, pitanje je samo dokle može sezati revidiranje njegovih osobnih stajališta i kakvo će mišljenje iznijeti, primjerice, dogodine u ova doba?! Možda da su Hrvati u BiH sami sebe pobijali i protjerali sa stoljetnih ognjišta u proteklome ratu?!

Na koncu nam valja propitati istinitost tvrdnje kako godine nisu bitne, odnosno kako su godine samo broj. Kako je takvo stajalište uistinu velika zabluda Schwarz-Schilling nas svaki put iznova uvjeri svojim mudrolijama koje, moglo bi se reći već tradicionalno, iznosi u godinama na izmaku. Schwarz-Schilling nas sa svojih 88 i te kako uvjerava kako godine nisu samo broj. Čovječe, vrijeme te pregazilo! Uživaj u mirovini i budućnost ostavi onima kojima i pripada.