Godišnji odmor nakon dvije i pol godine nerada!

Prvo je bila predizborna politička kriza, pa izbori, pa postizborna kriza u konstituiranju vlasti, pa "nesporazum" koji će dom prije započeti izbor svojih članova u zajedničku im komisiju, pa onda dođe i pandemijska kriza, pa opet politička kriza, pa… taman što su sve formalnosti obavljene, članovi komisije konačno izabrani i izbor komisije potvrđen, dođe i kriza iscrpljenosti naših poslanika, delegata i članova Vlade napornim radom i "nužnost" da se ode na – godišnji odmor (ne bi oni, ali zakon ih tjera). Koja je bila tako velika i hitna da se čak nije uspjelo usvojenu odluku o izboru Komisije poslati na objavu Službenim novinama Federacije, piše Samir Šestan za portal Revizije.info.

Dva puta mjesečno

Naime, danas, 13.kolovoza 2020. pune su dvije i pol godine od posljednje održane sjednice Parlamentarne komisije odgovorne za reviziju Parlamenta FBiH.

Posljednja sjednica ove komisije, naime, održana je još 13. veljače 2018. godine. Prije 30 mjeseci. Što znači da nam, prema Poslovniku, koji kaže da bi ova komisija sjednice trebala da održava “dva puta mjesečno a po potrebi i češće“, fali 60-ak sjednica ove komisije.

Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta FBiH, jedan od najodgovornijih za ovaj skandalozni vakuum u radu ove komisije, koji je uzrokovao i vakuum u parlamentarnom nadzoru nad zakonitošću i efikasnošću poslovanja institucija u ovom bh. entitetu, odnosno u razmatranju revizorskih izvještaja od strane Parlamenta, prije nekoliko mjeseci je, odgovarajući na novinarska pitanja kada će komisija konačno biti formirana i da li postoji neki problem u vezi s tim, izjavio da će biti formirana “Što prije, ja mislim u narednih 15, 20 dana” (4 mjeseca ranije rekao je “do kraja sjednice a ako ne onda na sljedećoj”) i dodao: “Zašto bi bilo problema? Radi se o radnom tijelu koje je neophodno za funkcioniranje Parlamenta i sistema i samog instituta revizije….”

Nikakav razlog

Osim što ni u jednom trenutku nije pokazao da osjeća bilo kakvu odgovornost za ovu situaciju, koju je opozicija nazvala sramotnom, Predsjedavajući nije ni objasnio kako je moguće da komisija koja je, ponovimo, “neophodna za funkcioniranje Parlamenta i sistema i samog instituta revizije” ne radi dvije i po godine. A da pritom navodno ne postoji nikakav poseban razlog u pozadini, nego je to “sticaj okolnosti”. Prvo je bila predizborna politička kriza, pa izbori, pa postizborna kriza u konstituiranju vlasti, pa “nesporazum” koji će dom prije započeti izbor svojih članova u tu zajedničku im komisiju, pa onda dođe i pandemijska kriza, pa opet politička kriza, pa… taman što su sve formalnosti obavljene, članovi komisije konačno izabrani i izbor komisije potvrđen, dođe i kriza iscrpljenosti naših poslanika, delegata i članova Vlade napornim radom i nužnost da se ode na – godišnji odmor (ne bi oni, ali zakon ih tjera). Koja je bila tako velika i hitna da se čak nije uspjelo usvojenu odluku o izboru Komisije poslati na objavu Službenim novinama Federacije.

Pa je trenutno stanje da konačno imamo komisiju (bar nezvanično), samo ona i dalje ne radi. Jer je nakon dvije i po godine nerada na godišnjem odmoru.

A kad počne da radi pred njom se naći brdo od više od dvije stotine izvještaja Ureda za reviziju institucija u Federaciji BiH. Jer je Ured čitavo ovo vrijeme, za razliku od Parlamenta, radio svoj posao. Izvršivši financijsku reviziju za 2017., za 2018., a i za dobar broj institucija za koje je planirana financijska revizija za 2019.

Mrtvi i hladni

No, džaba Ured radi svoj posao profesionalno i izvršava sve planirane obaveze, kad Parlament kome je Ured zapravo svojevrstan pomoćni mehanizam za kontrolu zakonitosti i efikasnosti poslovanja institucija u ovom entitetu te izvještaje ignorira, odnosno slaže ih “na kamaru”. Da bi ih jednog dana, kad se komisija konačno sastane (a ako ne u ovom, sastat će se valjda u nekom narednom mandatu?) kao što smo to vidjeli na primjeru državnog parlamenta, samo formalno usvojio na jednoj sjednici. U kompletu. Pritom “mrtvi hladni” (čak i bez izvinjenja javnosti, a o ostavkama čelnih ljudi “iz moralnih razloga” da ne govorimo) konstatirajući da su, zbog protoka vremena, iako ih je Ured dostavio na vrijeme, ti izvještaji zastarjeli.

Parlament, dakle, obesmišljava rad revizora i umjesto sistematskog uvođenja reda, odnosno kontinuiranog popravljanja stanja u institucijama u ovom entitetu, doprinosi nepoštovanju i revizorskih preporuka za otklanjanje uočenih nedostataka i zakona. Doprinosi nemarnosti, neodgovornosti, indolenciji, nesavjesnosti, površnosti, zanemarivanju, inertnosti, neozbiljnosti, zapuštanju… u radu institucija. A u konačnici i stimuliranju koruptivnih radnji.

Sistem i država se razaraju iznutra. Ili, da parafraziramo izreku o prijateljstvu: Pored ovakvih “demokratski izabranih predstavnika građana i naroda”, ne trebaju nam neprijatelji.