Mediji i dužnosnici u HNŽ-u: Tehničari se zakleli na šutnju

Mnogi izabrani dužnosnici koji bi trebali biti na usluzi građanima i dostupni javnosti čim zasjednu u jednu od fotelja to zaborave. Najbolji primjer tome, smatraju mostarski novinari, jeste Vlada Hercegovačko neretvanske županije koja ima osjetan nedostatak istupa svojih dužnosnika.

Kako ističu kolege novinari, rijetki su oni koji su voljni dati izjavu, a da to nije "lovljenje" prije ili nakon nekog događaja na kojem su bili.

Ministri za koje se i ne zna

A da dužosnici moraju, kao i mediji, biti na usluzi javnosti smatra Anita Zovko, novinarka Federalne televizije koja ističe kako je snimanje javne osobe, koja obnaša dužnost jednog premijera ili ministra na njegovom radnom mjestu, neupitna.

''U ovoj Vladi imate ministara koje javnost jednostavno ne zna, ne znamo šta rade, kako rade i u krajnjoj liniji kako im zvuče glasovi. Zašto? Zato jer je medijima onemogućen pristup tim osobama'', govori Zovko za Bljesak.info.

Međutim, nije samo medijima onemogućen pristup dužnosnicima ove Vlade, onemogućen je i sindikatima. Najbolji primjer toga jeste Sindikat zdravstvenih radnika koji, zbog pregovora o novom kolektivnom ugovoru, još od ljetos traži sastanak s premijerom Vlade HNŽ-a Nevenkom Hercegom i ministrom zdravstva Goranom Opsenicom.

Štrajk medicinara, govori Ivan Pavković, novinar Al Jazeeare najbolji je pokazatelj gdje novinar često izvještava o jednoj strani, pošto se druga ne javlja.

''Vrlo je teško dobiti informacije iz ministarstava. Pozivaju se na proceduralne probleme organizacije štrajka, a onda se pojavi netko od pomoćnika ministara i kaže da zahtjeve medicinara ne bi podnijela ni Švicarska. I opet zid šutnje. Jesu li u pitanju procedure, manjak sredstava ili nešto treće..? Javnost je zbunjena a konkretnih pojašnjenja nema. A moralo bi ih biti jer se radi o javnim sredstvima, službama i interesu'', govori za Bljesak.info Pavković.

U dugogodišnjoj novinarskoj karijeri, objašnjava Zovko, nikad se nije susrela s ovakvim ''ministarskim primjerom'' poput ministra Opsenice.

''Ne sjećam se da sam ga vidjela za vrijeme pandemije, možda svega na jednoj presici. O štrajku medicinara neću ni da pričam, nevjerojatno. Čak mi je jednom rekao kako neće da mi kaže kad je neki sastanak jer bih mu 'ćupila' pred vratima'', govori Zovko

Unaprijed dostavljena pitanja

O problemu sa Sindikatom ministar Opsenica govorio je samo jednom, i to za jednu televizijsku kuću, a kako neslužbeno saznajemo, za taj intervju zahtijevao je da mu urednik emisije unaprijed dostavi pitanja.

Unaprijed dostavljena pitanja novinaru ne ostavljaju puno prostora za razgovor o nekoj problematici. Uskratiti novinaru mogućnost postavljanja potpitanja, nešto je gdje prestaje svaki razgovor.

Zahtjev od novinara za unaprijed postavljenim pitanjima u ovoj Vladi nije tražio samo ministar Opsenica. Nakon bezbroj neuspjelih telefonskih poziva, neodgovorenih mailova od početka ove školske godine, na razgovor za Bljesak.info pristao je i Rašid Hadžović, ministar prosvjete, znanost, sporta i kulture, ali pod uvjetom da mu unaprijed pošaljemo pitanja. Tražili smo razgovor ''oči u oči'', ali do razgovora nikad nije došlo.

Iako je uvijek bio otvoren za razgovor s nama, od početka ove školske godine sve se svelo na rijetka javna priopćenja. Zašto se ne javlja – odgovor smo službeno zatražili od Ureda za odnose s javnošću Vlade HNŽ-a koji nam je proslijedio njegov stav.

''Svi novinari pitanja iz nadležnosti mog ministarstva mogu dostaviti na službenu e-mail adresu Ministarstva'', stoji u odgovoru ministra Hadžovića. Ne trebamo reći da smo mi od početka ove školske godine više puta od nadležnog ministarstva putem maila slali upite. Odgovore nikada nismo dobili.

Meliha Smajkić, novinarka Dnevnog Avaza objašnjava kako odnos dužnosnika s medijima najbolje ilustrira primjer Nevenka Hercega, premijera HNŽ-a i skupštinskog zastupnika uoči sjednice Skupštine HNŽ. Prije nego što su mu novinari bilo što rekli, dok je sjedio u javnom objektu, a u kojem je bio i ulozi skupštinskog zastupnika je „zamolio da ga se neovlašteno ne snima“.

''Kao da žive u nekom paralelnom svijetu. Jer, čak i u prilikama kada novinari 'računaju' da mogu od ministara i premijera dobiti odgovore, poput skupštinskih zasjedanja budući da sjednice Vlade nisu otvorene za javnost što je posebna priča, na razne načine mediji se izbjegavaju'', objašnjava Smajkić za Bljesak.info.

Premijerova procjena

Međutim, Iz Vlade HNŽ objasnili su kako premijer Herceg nije odbio novinare, ''nego je njegov savjetnik kolegama prethodno jasno i korektno iskomunicirao kako toga dana nije planirana predsjednikova izjava za medije''.

''U to vrijeme, a usporedo s održavanjem sjednice Skupštine HNŽ-a održavala se i telefonska sjednica Vlade HNŽ na kojoj je razmatrana službena ponuda Ministarstva i Vlade koja je potom upućena Nezavisnom sindikatu zaposlenika SKB Mostar i toga popodneva objavljena na službenoj web stranici Vlade. U tim okolnostima procijenjeno je kako nije primjeren predsjednikov istup u javnosti koji bi mogao bilo što prejudicirati u odnosu na tekuću telefonsku sjednicu o konkretnoj temi'', kazali su iz Vlade.

Kako su rekli, uvijek nastojeći biti otvoren za medije, predsjednik Vlade zadržava pravo procijeniti odgovarajući trenutak za javni istup.

Kako vrijeme odmiče i kako Vlada HNŽ sve dublje gazi kroz svoj tehnički mandat, objašnjava Smajkić, stječe se dojam da su ministri i premijer itekako zaboravili na svoju ulogu i odgovornost prema narodu.

''Zaboravili su, prije svega, da su na svojim pozicijama u službi naroda, da se financiraju javnim novcem i da bi s narodom, kao što se to radi u svim demokratskim društvima, trebali komunicirati preko sredstava javnog informiranja, to jest medija. Dakle, umjesto da budu partner s medijima, s ciljem što bolje komunikacije s narodom, oni su se otuđili i izolirali upravo od naroda'', objašnjava Smajkić.

Nedostatak istupa dužnosnika

Zovko, Pavković i Smajkić ističu kako se sva komunikacija s ministrima i premijerom svodi na Ured za informiranje Vlade, gdje su spremni izaći ususret novinarima i koji jeste prva stepenica u komunikaciji, ali ističu, ne može i ne smije biti jedini komunikacijski kanal između njih i javnosti.

''Izgleda da je to, pogotovo u zadnje vrijeme kada  se traže brojni odgovori iz Vlade koje tište i muče građane, postalo pravilo'', govori Smajkić.

''Glasnogovornik Pero Pavlović ne može odgovoriti na sve ono sto novinara zanima, na eventualna potpitanja koja su za novinara često ključna. Na taj se Ured 'svalio' posao 11 ministarstava'', objašnjava Zovko.

Pavković pak ističe iako je glasnogovornik Pavlović, uvijek dostupan i, ako raspolaže odgovorima, spreman za izjavu. No, smatra, osjetan je nedostatak istupa dužnosnika Vlade HNŽ.

Iako javnost koja plaća izabrane dužnosnike za skrivanje informacija često okrivljuje novinare, ovo je dokaz da su novinari između dvije vatre - šutnje dužnosnika i potrebe javnosti da zna.

Trenutna Vlada HNŽ je u tehničkom mandatu, ali im to nije opravdanje za ''tehniciranje'' u odnosu prema onima koji žele znati kako se upravlja povjerenim resorima. Šutnja je očito jedino u čemu se snalaze i u čemu će, čini se, ustrajati dok ih se ne nagradi nekim drugim pozicijama i nekim novim šutnjama.