VIDEO | Začarani krug prosjačenja u Mostaru

Veći broj turista znači i više prosjaka na ulicama glavnih turističkih odredišta Bosne i Hercegovine.

Policija prosjačenje tretira kao prekršaj, dok socijalne ustanove pokušavaju utjecati na smanjenje djece prosjaka na ulicama. Međutim, statistika čak govori o povećanju njihovog broja.

Na temperaturi blizu 40 stupnjeva i djeca i odrasli ne prestaju prositi na mostarskim ulicama. Elvis otvoreno kaže kako njegova supruga i djeca također prose, dok on skuplja staro željezo.

''Moja djeca nekad idu, ja ih ne pošaljem. Oni idu sa svojom majkom. Idu da prose. Sa mnom dvoje, troje djece ide na kante, željezo beremo i to. Teško mi preživljavamo'', rekao je Elvis Sejdović.

Žive u automobilu, njih devetero. No, nije, kaže, svima tako.

''Imaju drugi Romi koji imaju svoje bogatstvo, svoju kuću. I opet pošalju svoju djecu da prose'', kazao je Sejdović.

I Denis kaže kako prosi s vremena na vrijeme. No, njemu je, smatra, lakše, jer žene i djeca mogu biti u problemu ako ne prikupe očekivanu sumu.

''Zavisi koliko djece ide, sedmero, osmero. Neko uzme 20, ovaj 10,15. Žena najviše 50, 60 maraka. Mora da donese svaki dan 100 do 150 maraka. Što ako ne donese. Šta ja znam, maltretiranje'', rekao je Denis.

No, rijetko se kome žale. Ni u Centru Altruist, koji pruža dnevnu zaštitu djeci i obiteljima većinom romske populacije, nitko nije prijavio izrabljivanje.

''Što se tiče ovih što mi s njima radimo, većinom je uzrok prosjačenja socijalne prirode, nemogućnost da roditelji na drugi način zarade za svoje obitelji i djecu'', kazala je Marija Ivanković, koordinatorica centra.

Začarani krug

Razigrana djeca u centru crtaju, ona koja ne idu u školu uče pisati. O prošenju govore kao o šetnji s majkom po gradu.

Socijalni radnik Toni vratio se iz redovnog obilaska grada i djece na ulici. Raznim programima pokušava im se pomoći da se izvuku iz, kako ga naziva, začaranog kruga.

''Dijete koje je bilo izrabljivano će za 15 godina imati svoju djecu. I ono će svoju djecu isto tako izrabljivati jer oni na to gledaju kao posao. Njima je to sasvim normalno'', kazao je Toni Kolar.

''Problem prosjačenja osobito je izražen u razdoblju od petog do desetog mjeseca i zapravo prati turističku sezonu'', javlja novinar Al Jazeere Ivan Pavković.

Tada je na ulici zbog vrućine najteže, ali i najisplativije. Ugostitelji i trgovci negoduju.

''Problem je s obzirom da je ovo turističko mjesto, puno stranaca tu dolazi. Malo je neprijatno i nezgodno'', rekao je Nedžad Sarač, mostarski prodavač.

Socijalne ustanove pokušavaju u suradnji sa policijom izvršiti pritisak. No, izrečene novčane kazne nisu pokolebale ni prosjake, niti one koji ih šalju na ulicu, jer prema ranijim izjavama Ljudevita Marića glasnogovornika MUP HNŽ-a problem je što prosjaci, većinom, uopće ne dolaze iz Mostara.

''U prethodnim godinama susretali smo se s velikim brojem prosjaka iz drugih gradova, pa čak i drugih država. Nakon što bismo ih otkrili, slijedile su prekršajne prijave, nakon kojih smo dolazili i sami u probleme pošto pomenute osobe nemaju osobne dokumente niti adrese prebivališta u Mostaru. Drugi problem je manjak adekvatnih uvjeta da ih smjestimo u neku od ustanova, s obzirom na to da je pretežno riječ o maloljetnim osobama'', rekao je Marić.

Podsjetimo, Bljesak.info je već istraživao problem prosjačenja u Mostaru, gdje su u rješavanju ovakvog problema skoro svim nadležnim institucijama 'vezane ruke', a od tada se gotovo ništa nije promijenilo.

Situacija skoro ista kao prije četiri godine

Odgovore na pitanja u čijoj je nadležnosti rješavanje prosjačenja i što se još može napraviti, prije četiri godine potražili smo u tri institucije u gradu Mostaru, a to su Humanitarna organizacija Altruist, Centar za socijalni rad i policija.

Iz policije su nam tada rekli kako rade na sprječavanju prosjačenja onoliko koliko joj dozvoljava zakon, a konkretno prema maloljetnicima zakonski ne mogu ništa.

Kada policija obavi dovođenje maloljetnika, socijalni radnik obavi razgovor s njima te, pošto se djeca nemaju gdje smjestiti, djeca se vrate u mjesto prebivališta ili se opet puste na ulicu. Ako se djeca uhvaćena pri prosjačenju vrate na ulicu, većinom se vraćaju na ista mjesta gdje su i pronađena, dok ne skupe dovoljno novca da se mogu vratiti 'doma'.

Djeca koja se preko dana zateknu na ulicama grada policija ili djelatnici navedenih institucija djecu odvedu u centar Socijalnog rada ili dnevni centar Humanitarne organizacije Altruist, gdje im se pruži obrok, kupanje, odjeća.. Centar funkcionira na dobrovoljnoj bazi, što znači da ga djeca mogu napustiti kada god to zažele, što većinom biva slučaj, jer kako i sami kažu "moramo ići na posao, raditi."

Tada smo u razgovoru s Centrom za socijalni rad saznali da u Mostaru najčešće prose djeca čiji su roditelji iz drugih županija, u kojima primaju sva socijalna prava u obujmu koji su mnogo veći nego u HNŽ-u, no opet dolaze ovdje i djecu prisiljavaju da borave na ulicama i ona su tako izložena groznom vidu zlostavljanja.