Dječji brakovi u BiH nisu prošlost: Među zabilježenim slučajevima i maloljetnici iz Mostara

Maloljetnički brakovi i neformalne zajednice u kojima žive djeca i dalje su prisutni u Bosni i Hercegovini, iako se o tom problemu rijetko javno govori. Podaci institucija pokazuju da se takvi slučajevi bilježe i u Mostaru, dok organizacije koje se bave zaštitom djece upozoravaju da je stvarni broj znatno veći od službenih evidencija.

Prema Specijalnom izvješću o maloljetničkim brakovima u Bosni i Hercegovini, koje je Institucija ombudsmana za ljudska prava BiH objavila 2024. godine, u razdoblju od 2019. do 2021. zabilježeni su brojni slučajevi djece koja su stupila u formalne brakove ili započela zajednički život bez sklapanja braka pred matičarom.

U podacima centara za socijalni rad obuhvaćenih istraživanjem navode se 52 maloljetne osobe koje su živjele u zajednicama bez službenog sklapanja braka te 15 osoba koje su brak sklopile kroz zakonom predviđeni postupak.

Međutim, ti podaci ne predstavljaju potpunu evidenciju svih dječjih brakova u zemlji. I sami centri za socijalni rad upozoravaju na postojanje neprijavljenih slučajeva koji ostaju izvan institucionalnog nadzora.

Slučajevi zabilježeni i u Mostaru

Podaci Centra za socijalni rad Grada Mostara, uključeni u izvješće ombudsmana, potvrđuju da problem nije zaobišao ni ovaj grad.

Tijekom 2021. godine Centar je evidentirao jedan slučaj šesnaestogodišnjeg djeteta koje je stupilo u zajednicu bez službenog sklapanja braka. U 2019. i 2020. godini takvih evidentiranih slučajeva nije bilo.

Istodobno je 2019. godine jedno dijete od 16 godina sklopilo brak nakon provedenog postupka u skladu s Obiteljskim zakonom Federacije BiH, dok je 2021. isto učinilo još jedno dijete u dobi od 17 godina.

Iz Centra su naveli kako stručni tim za zaštitu maloljetnika održava kontakte s djecom koja su stupila u maloljetničke brakove, najčešće telefonskim putem, dok se komunikacija s obiteljima ostvaruje prema potrebi, piše mostarski Dnevni list.

"Broj je višestruko veći nego što pokazuju statistike"

Indira Bajramović, direktorica Udruge Romkinja „Bolja budućnost” iz Tuzle, upozorava kako službene evidencije ne prikazuju stvarne razmjere problema.

"Broj brakova maloljetnika ili s maloljetnicima je višestruko viši nego što pokazuju statistike. Ali, tu ne možemo govoriti samo o romskoj populaciji, jer u ruralnim područjima sa ne-romskom populacijom također se često događaju maloljetnički brakovi", istaknula je Bajramović.

Naglašava kako u Bosni i Hercegovini još nije provedeno dovoljno opsežno istraživanje koje bi omogućilo pouzdanu procjenu stvarnog broja djece u takvim zajednicama.

Posebno problematičnim smatra to što se dječji brakovi u javnosti često povezuju isključivo s romskom populacijom, premda se pojavljuju i u drugim zajednicama.

U malim i zatvorenim sredinama, upozorava, takvi slučajevi nerijetko ostaju skriveni zbog društvenog pritiska, tradicionalnih obrazaca ponašanja i izostanka prijavljivanja nadležnim institucijama.

Običaji ne mogu biti opravdanje za ugrožavanje djece

Bajramović ističe kako se dječji brakovi katkad pokušavaju opravdati običajima pojedinih zajednica, što smatra neprihvatljivim.

Prema njezinim riječima, problemu je potrebno pristupiti zajedničkim djelovanjem socijalnih službi, pravosuđa, policije, obrazovnih institucija i organizacija civilnog društva.

Udruga „Bolja budućnost”, prva ženska romska organizacija na području BiH, godinama provodi programe obrazovanja, osnaživanja žena i zaštite ljudskih prava.

Posebna pozornost posvećuje se djevojčicama i mladim ženama koje su zbog siromaštva, nedostatka obrazovanja ili pritiska okoline izložene većem riziku od ranog stupanja u zajednicu.

Bajramović je ranije upozoravala i na osobito teške slučajeve u kojima su djevojčice, prema njezinim navodima, bile predmet dogovora između odraslih osoba u zamjenu za novac ili druge materijalne koristi.

Takvi slučajevi dodatno otvaraju pitanje zaštite djece od prisile, iskorištavanja i trgovine ljudima.

Zakon dopušta iznimke od 16. godine

U Bosni i Hercegovini opće je pravilo da brak ne mogu sklopiti osobe mlađe od 18 godina.

Međutim, obiteljsko zakonodavstvo omogućuje određene iznimke.

U Federaciji BiH sud može u izvanparničnom postupku dopustiti sklapanje braka osobi koja je navršila 16 godina, ako utvrdi postojanje opravdanih razloga i procijeni da je sklapanje braka u njezinu interesu.

Postupak se pokreće na prijedlog maloljetne osobe, a sud pritom razmatra okolnosti propisane zakonom.

Slične mogućnosti predviđene su i zakonodavstvom Republike Srpske te Brčko distrikta.

Institucija ombudsmana za ljudska prava BiH preporučila je nadležnim vlastima da razmotre uklanjanje zakonskih iznimaka koje dopuštaju sklapanje braka prije punoljetnosti.

Važno je razlikovati zakonito sklopljen brak uz sudsko dopuštenje od neformalne zajednice, prisilnog braka ili slučaja koji može uključivati kazneno djelo.

Problem prisutan i u susjednim zemljama

Maloljetnički brakovi nisu problem svojstven isključivo Bosni i Hercegovini.

Slični slučajevi bilježe se i u Srbiji, Hrvatskoj te drugim europskim zemljama, a posebno su zabrinjavajući ondje gdje su povezani sa siromaštvom, prekidom školovanja, obiteljskim pritiscima ili društvenom isključenošću.

Prema podacima koji se navode u istraživanjima socijalne zaštite u Srbiji, djevojčice čine izrazitu većinu identificiranih žrtava dječjih brakova.

U zapadnoeuropskim državama institucije se suočavaju i s problemom priznavanja brakova sklopljenih u inozemstvu te zaštite maloljetnih osoba od prisilnih brakova.

Ipak, usporedba između država otežana je različitim zakonodavnim okvirima, načinima evidentiranja i činjenicom da mnoge neformalne zajednice nikada ne budu registrirane.

Djeca često ostaju izvan sustava zaštite

Poseban izazov predstavlja činjenica da nadležne institucije za pojedine slučajeve doznaju tek nakon maloljetničke trudnoće, prekida školovanja, prijave nasilja ili drugih okolnosti koje zahtijevaju intervenciju socijalnih službi.

Zbog toga stručnjaci naglašavaju potrebu za boljom razmjenom informacija između obrazovnih ustanova, policije, centara za socijalni rad i pravosuđa.

Osim pravne zaštite, ključne su prevencija, dostupnost obrazovanja i kontinuiran rad s obiteljima i zajednicama u kojima postoji povećan rizik od dječjih brakova.

Podaci iz Mostara i drugih gradova pokazuju da problem postoji, ali i da dostupne brojke pružaju samo djelomičan uvid u njegove stvarne razmjere.

Poruka stručnjaka i organizacija koje se bave zaštitom djece jasna je: maloljetnički brakovi ne smiju ostati skriveni iza običaja, društvene šutnje ili nedostatka institucionalnih podataka.

Zaštita prava djece, njihova obrazovanja i slobodnog odlučivanja o vlastitoj budućnosti mora imati prednost pred svakom praksom koja ih može izložiti prisili i iskorištavanju.