Unatoč obećanjima: Nema napretka po pitanju ljudskih prava za građane BiH

Organizacija za ljudska prava Human Rights Watch (HRW) u Svjetskom izvještaju za 2016. godinu, u poglavlju za BiH konstatira da usprkos obećanjima parlamenta da će izvršiti reforme, tijekom 2015. godine nije bilo puno promjena o pitanju ljudskih prava za građane Bosne i Hercegovine.

U tom izvještaju naglašava se da su teške poplave iz 2014. pogoršale već sumorne ekonomske i socijalne izglede, kad su u pitanju interno raseljene osobe i osobe koje su se nakon rata vratile kućama.

‘’Novinari su i dalje ugroženi zastrašivanjem i prijetnjama. Organi vlasti nisu uspjeli ostvariti napredak o pitanju okončavanja diskriminacijskih ograničenja u vezi s kandidaturom za političke funkcije Židova, Roma i pripadnika drugih manjinskih grupa’’, navodi se.

Romi su još najugroženija skupina, podložna raširenoj diskriminaciji. Uz 20. godišnjicu genocida u Srebrenici naglašen je ograničen napredak o pitanju pravde za ratne zločine u BiH.

Bez napretka

Primijećeno je i da ‘vlada nije ostvarila napredak o pitanju vršenja izmjena ustava u cilju eliminacije etničke i vjerske diskriminacije u pogledu kandidature za tročlano predsjedništvo države i za Dom naroda’.

‘’Trenutno po Ustavu kandidati za te institucije moraju biti iz jedne od tri glavne etničke skupine - Bošnjaka, Srba i Hrvata. Europski sud za ljudska prava je 2014. godine donio rješenje kojim se potvrđuje ranija presuda o tome da se tim ograničenjem u Ustavu krši Europska konvencija o ljudskim pravima’’, ističe se.

Organi vlasti još jednom, kako se navodi, nisu izvršile izmjene glasačkog sustava u gradu Mostaru, koje je naložio Ustavni sud BiH. Građani tog grada nisu bili u mogućnosti glasati na lokalnim izborima još od 2008. godine.

‘’Romi su i dalje najugroženija skupina u državi, te se suočavaju s raširenom diskriminacijom u pogledu zapošljavanja, obrazovanja i političke zastupljenosti. Nepostojanje besplatnog i univerzalnog sustava za unos u matične knjige rođenih znači da Romi nisu u matičnim knjigama u državi gdje se unose rođenja, smrti i brakovi. Time se ometa njihov pristup javnim uslugama, uključujući tu i zdravstvenu zaštitu’’, navodi se.

HRW u izvještaju naglašava i to da je, uz 20. godišnjicu genocida u Srebrenici, naglašen fokus na ograničenom napretku ka pravdi za ratne zločine počinjene u BiH.

‘’Iako je Međunarodni kazneni tribunal za bivšu Jugoslaviju (ICTY) proglasio 14 osoba krivima za ratne zločine počinjene u Srebrenici, te iako se u Hagu nastavljaju suđenja navodnim planerima tog genocida, napredak na nacionalnim sudovima je ograničenijeg nivoa’’, precizira se.

U vrijeme sačinjavanja ovog izvještaja, na međunarodnom tribunalu je bio u tijeku predmet obrane u suđenju Ratku Mladiću, ratnom generalu bosanskih Srba. Mladić je optužen za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, uključujući i one u Srebrenici. Krajem 2014. suci ICTY-a odobrili su zahtjev tužiteljstva da se predmet ponovo otvori da bi se iznijeli novi dokazi o masovnoj grobnici pronađenoj u selu Tomašica, na području općine Prijedor, čije je izvođenje zaključeno u srpnju. Presuda na suđenju očekuje se u studenom 2017. godine.

U srpnju, ratni predsjednik bosanskih Srba Radovan Karadžić, kojem se također sudi u međunarodnom tribunalu po velikom broju istih optužbi kao i Mladiću, zahtijevao je obnovu suđenja, navodeći kao razlog nepravičan tretman i proceduralne greške. Njegov zahtjev je odbačen, a suđenje mu je nastavljeno. Završna riječ održana je krajem rujna, a presuda se očekuje u prvom kvartalu 2016. godine.

Više od 1.200 neriješenih predmeta

‘’Vlasti BiH još sporo rade na provedbi nacionalne strategije za ratne zločine, usvojene 2008. radi unapređenja u procesuiranju domaćih ratnih zločina. Tužitelji još nemaju dostatne kapacitete i sredstva za financiranje, posebno na okružnoj i županijskoj razini. Prema aktualnim procjenama Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi, postoji više od 1.200 neriješenih predmeta na sudovima u BiH, vezanih za nekoliko tisuća osumnjičenih osoba’’, naglašava se.

Po navodima iz izvještaja, do rujna 2015., Odjel za ratne zločine Državnog suda BiH ostvario je 15 presuda (3 oslobađajuće presude, 9 osuđujućih presuda, te 3 djelomično oslobađajuće presude) u prvostupanjskom postupku, u odnosu na 24 optužene osobe, te 18 presuda (1 oslobađajuća presuda, 15 osuđujućih presuda, te 2 djelomično oslobađajuće presude) na drugostupanjskoj razini u odnosu na 27 optuženih. Time je ukupni broj predmeta, završenih otkako je sud počeo u potpunosti s radom 2005., porastao na 290.

‘Tijekom cijele 2015. premijerka Republike Srpske Željka Cvijanović više puta je osporavala legitimnost državnog suda i državnog tužiteljstva’’, ističe se.

Državni sud kaznio je u lipnju dvojicu vojnika bosanskih Srba na deset godina zatvora zbog silovanja tijekom sukoba 1992.-1995., te izrekao značajnu presudu u kojoj je žrtvi dodijelio financijsku kompenzaciju. Ranije su preživjele žrtve silovanja morale tražiti kompenzaciju putem građanskog postupka.

Apelacijski odjel Suda BiH izmijenio je u veljači kaznu izrečenu Miloradu Trbiću o pitanju njegove kaznene presude za genocid, s 30 godina na 20 godina zatvora. Trbić je bio među više desetaka osoba osuđenih za zlostavljanja u okviru ratnih zločina čije su presude poništene ili su im kazne ukinute od Ustavnog suda BiH nakon presude Europskog suda za ljudska prava iz 2013. u kojoj se kaže da su sudovi u BiH neispravno primjenjivali zakon koji nije bio na snazi tijekom rata, u vrijeme kad su ta djela počinjena.

Nacionalna sigurnost

Tužiteljstvo BiH podiglo je u kolovozu optužnicu protiv Nasera Orića i Sabahudina Muhića za ratne zločine vezane za ubistvo trojice zarobljenika tijekom rata. U listopadu je Tužiteljstvo podiglo optužnicu protiv Đorđa Ristanića za ratne zločine počinjene nad više stotina Bošnjaka i Srba na teritoriju Brčkog.

U dijelu izvještaja nazvanog „Nacionalna sigurnost“ ističe se da je Imad Al Husin, naturalizirani Bosanac iz Sirije priveden 2008. godine i dalje u pritvoru na neodređeni rok po osnovi pitanja nacionalne sigurnosti, uprkos presudi Europskog suda za ljudska prava iz 2012. po kojoj se od Bosne i Hercegovine zahtijeva da protiv njega podigne optužnicu, da ga pusti na slobodu ili da pronađe sigurnu treću državu u koju će on biti raseljen.

Državljanin Iraka Zeyad Khalaf Al Gertani, koji je u pritvoru bez optužnice, po osnovi pitanja nacionalne sigurnosti u razdoblju 2009.- 2014. i dalje je pod nalogom za nadzor po kom mu je kretanje ograničeno na gradić Banovići i odvojen je od obitelji. U vrijeme sačinjavanja ovog izvještaja, uvjete za njegovo puštanje razmatrao je Ustavni sud BiH.

U izvještaju je naglašeno i to da nije ostvaren napredak o pitanju navoda da je policija u Sarajevu i Tuzli koristila prekomjernu silu tijekom prosvjeda u veljači 2014., kao i tijekom naknadnog pritvaranja sudionika prosvjeda.

‘’U izvještaju o godišnjem napretku BiH objavljenom u studenom, Europska komisija osvijetlila je neadekvatan pravni i institucionalni okvir za poštivanje ljudskih prava, problem zastrašivanja novinara, pogoršanje uvjeta o pitanju slobode izražavanja, te tekuće prijetnje i napade na LGBTI zajednicu’’, navodi Human Rights Watch (HRW) u Svjetskom izvještaju 2016. poglavlje za BiH.