Nakon što je Dalija Orešković, zastupnica u Hrvatskom saboru, reagirala na jednu izjavu Zlatka Dalića, izbornika hrvatske nogometne vrste, ponovno se u hrvatskoj javnosti aktualizira tema što, kako i koliko hrvatskoj državi znače (ili po nekima ne znače) Hrvati koji nisu rođeni u Republici Hrvatskoj.
Saborska zastupnica Orešković ujela se za jezik jer je, gađajući Dalića, pogodila mnoštvo hrvatskih uglednika podrijetlom iz Bosne i Hercegovine i iseljeništva, čak i one koje ona smatra svojim istomišljenicima, piše Večernji.hr.
Gospođa Orešković se prepoznala u riječima Zlatka Dalića: "Glasna manjina nas vrijeđa i ne voli Hrvatsku". I ishitreno reagirala, rekla je prije nego ispekla:
"Kako smo došli do toga da Zlatko Dalić, rođen u BiH, čija su usta puna zajedništva, etiketira nas Hrvate, ovdje rođene, koji nemamo drugu državu niti drugu domovinu…".
Saborska je zastupnica u tom trenutku možda zaboravila na brojne osobe iz svih sfera života u Republici Hrvatskoj, koji su rođeni u BiH, a po političkom uvjerenju i svjetonazoru puno su bližu njoj nego Zlatku Daliću.
Ne znamo kako je, na primjer, njenu izjavio prihvatio povjesničar Dragan Markovina, rođen u Mostaru. Ima li po Dariji on pravo "etiketirati" bilo što u Hrvatskoj ako je rođeni Mostarac?
Mnoštvo je Hrvata u Republici Hrvatskoj rođenih u BiH, koji svojim djelovanjem pripadaju lijevom medijskom spektru. Neki tu svrstavaju i zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića, ali on je samo sin oca rođenog u BiH.
Računa se da u Hrvatskoj živi oko čak milijun i 300.000 (gotovo 40 posto) Hrvata podrijetlom iz Bosne i Hercegovine koja je demografski dugo hranila Hrvatsku. I vrapcima na granama valjda je jasno koliko je za obranu Hrvatske od agresora bila uloga Hrvata u BiH.
Prije tri desetljeća u nekim politikantskim kuhinjama skuhan je neukusni čobanac koji je bazdio na šovinizam i ksenofobiju. Đonom se krenulo na hercegovačke Hrvate; stvoren je stereotip o Hercegovcima kao ognjištarima, bjeločarapašima, ruralnim desničarima, švercerima, primitivcima, zatucanim gramzivcima…
Naravno da nisu svi Hercegovci anđeli, ali su svi prikazani vragovima pa je krenula žestoka antihercegovačka kampanja.
Na najvišoj političkoj razini nepodnošljivo lako govorilo se o navodnom hercegovačkom lobiju, pa i navodnoj hercegovačkoj mafiji, o tome kako su Hercegovci opljačkali Hrvatsku te kako ugodno žive na račun Hrvatske i slično. To se čak koristilo i u predizbornim kampanjama.
Krenuli su i neukusni, neprimjereni vicevi na račun Hercegovaca, koji su od humora dalje nego Zagreb od Mostara.
Gojko Šušak je uzvratio:
"Nikada nećete moći mrziti Hercegovce onoliko koliko Hercegovci vole Hrvatsku!".
Znakovito je to da nijedan od brojnih stereotipa i predrasuda o Hercegovcima nije imao neko značajnije logično uporište pa je antihercegovačka kampanja polako blijedila. Svoj doprinos tome dali su Hercegovci koji su dobili prostora u medijima, kao što su Nino Raspudić ili Božo Skoko.
Nešto o tome mogao bi reći dr. Dragan Bagić, redoviti profesor na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji je rođen u Gradačcu u BiH.
Oni koji su prije 30 godina poveli antihercegovačku kampanju koja se bila pretvorila gotovo u šovinističku histeriju nepodnošljivo su lako zaboravili to da je ratni ministar obrane RH-a bio rođeni Širokobriježanin Gojko Šušak, da je legendarni Blago Zadro koji je stao na čelo obrane Vukovara rođen samo nekoliko kilometara dalje u pravcu Gruda - u Ledincu. A krsni kum bio mu je Ilija Leko, otac Josipa Leke, najbližeg Račanova suradnika i bivšeg predsjednika Sabora.
Neki koji ne čitaju ne znaju da je Denis Kuljiš napisao to da su za stvaranje hrvatske države, pogotovo njezino priznanje, uz dr. Franju Tuđmana najzaslužnija dva Širokobriježanina – Gojko Šušak i fra Jozo Zovko! Na Šuškovom sprovodu govorio je William Perry, ministar obrane SAD-a! Ej, ne govori bilo kome američki ministar obrane na sprovodu! A Hrvatskoj je potreban i NATO-ov kišobran i – gromobran! Nadajmo se da joj neće zatrebati i novi Šušak!
Oni koji su sve Hrvate iz Hercegovine etiketirali kao šoviniste, ognjištare i kako sve ne, nisu znali, jer su krhka znanja, da je Širokobriježanin Marko Zovko na prvom kongresu SKOJ-a 1920. godine bio zadužen za područje Hrvatske.
Naravno da nisu čuli ni za romanopisca radnika Ivana Soptu (Softu), Širokobriježana koji je pisao socijalne romane i kojeg je Ivan Goran Kovačić nazvao – hrvatski Gorki. No to ga nije spasilo na Križnom putu 1945. godine.
Naravno da nisu znali, ili su se pravili ludima, da je Predrag Matvejević, jedna od hrvatskih književnih perjanica lijevog usmjerenja, rođeni Mostarac, koji je sudjelovao u misnom slavlju na kojem je zaređen mostarski biskup Čule. Neće valjda neki kvazi-ljevičari zahtijevati to da se zbog toga zabrani Matvejevićev znameniti "Mediteranski brevijar?!".
Mnoštvo je Hrvata rođenih u BiH dalo nemjeriv doprinos hrvatskoj znanosti, kulturi, gospodarstvu, sportu i svim drugim područjima ljudskog djelovanja.
Treba li podsjećati na to da su od tri hrvatska nobelovca dvojica rođena u BiH – Andrić i Prelog. Ili da je bard hrvatske moderne književnosti A. B. Šimić rođen u hercegovačkom selu Drinovci.
Neće valjda nekome na "um" pasti da iz hrvatskih galerija izbaci slike Mostarca Milivoja Uzelca, Duvnjaka Virgilija Nevjestića, Livnjaka Gabrijela Jurkića, Sarajlije Brace Dimitrijevića, Livnjaka Ivice Propadala, Širokobriježanina Mladena Galića…
Oni koji žele što ljepše pisati, neka malo čitaju Veselka Tenžeru. Ako im smeta to da je zlatno pero hrvatskog novinstva rođeno u Rami-Prozoru u Hercegovini, neka nekako zaborave tu činjenicu. Inače nepodnošljivo lako zaborave mnogo toga kad su Hrvati iz BiH u pitanju.
Veliki broj osoba rođenih u BiH ostavio je golem trag u hrvatskoj kulturi. U Bileći je rođen komediograf i filmski redatelj Fadil Hadžić, u Livnu redatelj Zoran Tadić, u Mostaru redatelj Bobo Jelčić, u Stocu redatelj Nikola Babić, u Čapljini redatelj Slobodan Praljak, redatelj Antonio Nuić, rođen je u Sarajevu…
Hrvatskog Oscara dobio je Dušan Vukotić, rođen u Bileći, za crtani film "Surogat".
U hrvatskom glumištu veliki trag ostavili su Mostarac Dragan Despot, Ivo Gregurević iz Orašja, Mustafa Nadarević, rođen u Banjaluci, Čapljinac Zdenko Jelčić, Stočanin Matko Raguž, Širokobriježanin Goran Bogdan, Mostarka Ornela Vištica, Darko Ćurdo iz Posušja, Nives Ivanković koja je rođena u Tomislavgradu, Dejan Aćimović, rođen u Čapljini, Širokobriježanka Marijana Mikulić, Širokobriježanin Vinko Kraljević, Tarik Filipović, rođen u Zenici, Mostarac Slaven Knezović, Širokobriježanin Petar Leventić, Čapljinac Niko Pavlović, Mostarac Mladen Čutura, Branimir Vidić Flika, Čapljinac rođen u Mostaru, Širokobriježanka Iva Kraljević, Gruđanka Tea Šimić, Ankica Dobrić, rođena u Bileći, Mostarac Goran Matović…
Slavna hrvatska balerina i koreografkinja Maja Srbljenović – Turcu rođene je u Širokom Brijegu, Blaženka Cigić Milić, dugogodišnja prvakinja Opere zagrebačkog HNK-a, rođena je u Mostaru, a operna pjevačica Sandra Bagarić rođena je u Zenici, Mostarac Miljenko Puljić bio je ravnatelj Zagrebačke filharmonije, Stočanin Matko Raguž ravnatelj je zagrebačkog teatra EXIT, Čapljinac Niko Pavlović bio je dugogodišnji ravnatelj zagrebačkog kazališta Komedija.
Puno toga vezano za "dotepence" iz BiH pokazuje to da talenti i rijeke dolaze iz - provincije. A živimo u vremenu u kojem provincija postoji samo u glavama! Pogotovo umišljenima.
Brojni članovi hrvatskih književnih asocijacija rođeni su u BiH, a živjeli su ili žive u Hrvatskoj, kao što su Anđelko Vuletić, rođen u Trebimlju, Gruđanin Mile Pešorda, Miljenko Jergović, rođen u Sarajevu, Duvnjak Stjepan Čuić, Livnjak Edo Popović, Duvnjak Ivica Đikić, Julijana Matanović, rođena u Gradačcu kod Tuzle, i brojni drugi.
Predsjednik Matice hrvatske je Gruđanin Damir Zorić, a glavni tajnik je Ivica Nuić, rođen u Konjicu.
Bivši predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran, najizvođeniji hrvatski dramatičar, koji je rođen u Gornjoj Trnavi (Brodsko-posavska županija), kaže da se osjeća Hercegovcem jer mu je otac iz Posušja, a majka iz Ljubuškog.
