Šuplje cisterne robnih rezervi Federacije BiH

Javne zalihe dizela, benzina i lož-ulja vrijedne 6,4 milijuna KM nestajale su postepeno iz terminala ove firme tokom dvije godine.

Federalna direkcija robnih rezervi (Direkcija), vlasnik goriva, niti je spriječila krađu niti je kasnije naplatila štetu.

Tijek događaja, koje su rekonstruisali novinari CIN-a, navodi na sumnju da je gorivo nestajalo planski. Nešto manje od polovine količine goriva žepačka firma je potrošila 2010, odnosno iste godine kada je roba i uskladištena. Iako "Zovko Oil" nije vraćao potrošeno, Direkcija robnih rezervi je nastavila u istoj firmi čuvati preostale količine goriva. Pred kraj dvogodišnjeg ugovora o skladištenju sa firmom "Zovko Oil", direktor Direkcije Tončo Bavrka je potpisao aneks kojim produžava skladištenje u ovoj firmi za dodatna tri mjeseca. U tom kratkom periodu "Zovko Oil" je potrošio i ostatak goriva.

Procjene vještaka

Dok su zalihe goriva nestajale iz terminala žepačke firme, Bavrka je pokušavao ubijediti Vladu Federacije BiH da prihvati sumnjivi plan, da dug za gorivo zamijeni za jedan od terminala grupacije u okviru koje posluje "Zovko Oil". Vlada nije pristala na zamjenu, jer je posumnjala u procijenjenu vrijednost terminala. Nastali dugovi za potrošeno gorivo teško će biti naplaćeni, jer je u ovoj firmi otvoren stečaj, a ukupni dugovi su veći od njene imovine.

Federalna direkcija robnih rezervi dužna je da se stara o kvalitetu i količini roba uskladištenih uglavnom u privatnim skladištima, te da sprečava eventualnu krađu. Međutim, ona nije regulisala nadzor u privatnim skladištima, a i prihvatala je od privatnika slabe garancije za robe, što i jeste omogućilo zloupotrebe.

Po osnovu tendera, gorivo je uskladišteno 2010. godine u "Zovko Oilu" iz Žepča. Firma pripada Marinku Zovki i zajedno sa firmama "Zovko auto" i "Zovko osiguranje" dio je Grupacije Zovko. Nešto više od polovine količine goriva bilo je smješteno u Goliješnici kod Žepča, u srednjoj Bosni. Ostatak je uskladišten u Orašju na sjeveru zemlje.

Gorivo koje je odvezeno u terminal u Orašju već je bilo staro i gubilo je kvalitet, pa je Direkcija odobrila da ga skladištar može potrošiti i nadoknaditi novim do sredine prosinca 2010. godine. Gorivo je potrošeno, ali do odobrenog roka novo nije nabavljeno, pa je Direkcija tužila firmu "Zovko Oil" pred Općinskim sudom u Sarajevu i tražila naknadu štete.

Sud je u listopadu 2011. presudio da "Zovko Oil" mora vratiti gorivo u roku od 30 dana. Međutim, to se nije dogodilo. Na molbu ove firme, Direkcija im je produžila rok za obnovu rezervi goriva do 23. siječnja 2012, ali ni tada gorivo nije vraćeno.
Istog dana firma je obavijestila Direkciju da nisu u stanju vratiti gorivo, ponudivši da se dug otpiše u zamjenu za terminal u Orašju. Direktor Bavrka je prijedlog prenio Vladi, koja ih je zadužila da angažuju sudske vještake radi procjene te pripreme prijedlog za zamjenu.

Direkcija je u travnja 2012. angažovala sudske vještake koji su procijenili terminal u Orašju na 6,77 milijuna KM. Pošto je vrijednost terminala bila duplo veća od vrijednosti potrošenog goriva, Bavrka je u svibnju predložio Vladi da kupi terminal za novac i da obaveže "Zovko Oil" da odmah vrati 1,27 milijuna litara goriva.

Istakanje

Dok je pokušavala naplatiti dug za potrošeno gorivo u Orašju, Direkcija je i dalje čuvala 1,63 milijuna litara goriva u terminalu "Zovko Oil" u Goliješnici. Direktor Direkcije Tončo Bavrka je rekao novinaru CIN-a da je poslovanje sa ovom firmom nastavljeno, jer su tako 2011. predložili njegovi službenici iz Odjeljenja za robne rezerve. Bavrka nije dozvolio službenicima da razgovaraju sa novinarom CIN-a.

Međutim, prema dokumentaciji koja je u posjedu CIN-a, službenici ovog odjeljenja su zapravo krajem 2011. godine sugerisali Bavrki da zapečati terminal u Goliješnici i preostalo gorivo prebaci na drugu lokaciju. Sumnjali su, naime, da "Zovko Oil" pokušava ovo skladište ustupiti sestrinskoj firmi "Zovko auto", što prema ugovoru nije dozvoljeno. Gorivo nije premješteno, jer je "Zovko Oil" negirao ove sumnje koje su se nekoliko mjeseci kasnije, ipak, pokazale točnim.

Pošto je 20. travnja 2012. isticao ugovor Direkcije sa firmom "Zovko Oil", početkom te godine su počele pripreme za izbor nove firme za skladištenje goriva.

Međutim, Direkcija je kasnila sa donošenjem programa rada za tu godinu, utvrđivanjem budžeta pa je tender objavljen tek 16. travnja, tako da nije bilo vremena za izbor novog skladištara prije isteka ugovora sa "Zovko Oilom". Tada je Bavrka produžio rok za skladištenje goriva za tri mjeseca, odnosno do srpnja 2012. godine.

Uvjete za nadmetanje na raspisanom tenderu za skladištenje goriva koje se nalazilo u Goliješnici ispunile su fime "Zovko auto" iz Žepča i Hifa-Petrol iz Sarajeva. Sarajevska firma je izabrana zbog nižih cijena usluga.

"Zovko auto" je na tenderu ponudio terminal u Goliješnici u kojem se gorivo već nalazilo po osnovu prethodnog ugovora sa "Zovko Oilom". Službenici Direkcije, koji su to uočili, pozvali su direktora Bavrku da formira komisiju za kontrolu skladišta i predložili mu hitno izmještanje robe radi njenog spasavanja.

Tročlana komisija Direkcije je 31. svibnja otišla u Goliješnicu i utvrdila da je "Zovko Oil" počeo neovlašteno istakati gorivo. Direktora Bavrku obavještavaju da nisu mogli izmjeriti količinu goriva zbog konstantnog opadanja njegovog nivoa u rezervoarima. Ponovo su mu predložili da po hitnom postupku izmjesti preostalo gorivo u drugo skladište, te o svemu obavijesti inspekciju i Finansijsku policiju.

Na dan kontrole terminala "Zovko Oil" bez objašnjenja podnosi zahtjev za raskid ugovora i aneksa, uz napomenu da otkazni rok traje 90 dana, što znači da mogu zadržati gorivo u tom periodu.

Na kolegiju Direkcije Bavrka je sa saradnicima odlučio da gorivo treba hitno premjestiti u skladište Hifa-Petrola, ali je ova firma pod takvim okolnostima odbila preuzeti robu, smatrajući da bi time narušila dobre odnose sa "Zovko Oilom". Nakon toga je "Zovko Oil" mogao neometano završiti započeto istakanje javnih zaliha goriva.

Bavrka je 11. lipnja 2012. godine dostavio Vladi FBiH informaciju o mogućnosti poravnanja duga sa firmom "Zovko Oil", ali u njoj nije naveo da je firma počela neovlašteno trošiti preostalo gorivo u Goliješnici i da je jednostrano raskinut ugovor.
Vladi je priopćio drugu novost - "Zovko Oil" je u međuvremenu ponudio novo rješenje za naftu koju je neovlašteno potrošio dvije godine ranije u Orašju. Ponovo je Vladi ponudio da kupi terminal koji je u međuvremenu stavljen pod hipoteku, u iznosu od 1,5 milijuna KM.

Ovaj iznos je upisan na ime pozajmice uzete od gospodarstvenika iz Gruda Vlatka Grizelja.

"Zovko Oil" predlaže da se od 6,77 milijuna KM, na koliko je procijenjen terminal u Orašju, odbiju 3,2 milijuna KM na ime duga za potrošeno gorivo. Vlada bi zatim otplatila hipoteku, a ostatak od oko 2 milijuna bi uplatila "Zovko Oilu" ili se odrekla goriva u Goliješnici.

Bavrka navodi da su računi firme "Zovko Oil" blokirani i da se pred Vladom nalazi prijedlog da uzme ili ostavi. Zaključuje da se radi o kvalitetnoj nekretnini i da bi ponudu "Zovko Oila" trebalo prihvatiti.

Međutim, čelnici Vlade FBiH nisu prihvatili plan. Prema riječima tadašnjeg ministra financija Ante Krajine, vrijednost terminala je bila precijenjena, dok tadašnji premijer Nermin Nikšić kaže da takav objekat FBiH nije bio potreban. Nikšić je kazao da su dali suglasnost Direkciji da pregovara o zamjeni duga, jer su željeli da vide o čemu se tu radi.

Vlasnik neupućen

- Međutim, što se više o tome pričalo, što se dublje ulazilo, što se više otkrivalo, otkrivale su se veće malverzacije, kaže Nikšić.

Umjesto da prihvati taj plan, Vlada FBiH je dva dana kasnije pozvala Federalnu upravu za inspekcijske poslove da prekontroliše robe u skladištima koje koristi Direkcija.

Dan nakon sjednice Vlade FBiH, firma iz Žepča je obavijestila Direkciju da je potrošila svih 1,63 milijuna litara goriva u terminalu Goliješnica. U dopisu iz "Zovko Oila" naveli su da su to učinili, jer su smatrali da će doći do dogovora o zamjeni duga za terminal u Orašju, pa bi se i ovo potrošeno gorivo uračunalo u cijenu terminala. Direkcija je nakon toga, u srpanj 2012. godine, tužila firmu "Zovko Oil", ali štetu nisu naplatili.

Vlasnik kompanije Marinko Zovko je novinarima CIN-a rekao da nije upoznat sa onim šta se dešavalo u "Zovko Oilu". Direktor Kasim Redžić nije želio da odgovara na pitanja novinara, objasnivši da će sve što ima da kaže iznijeti pred sudom.

Iako nije vraćala izgubljeno, Direkcija je pokušavala nabaviti novo gorivo. CIN doznaje da je tokom pregovora u vezi sa zamjenom duga za terminal Bavrka predlagao federalnoj Vladi da odobri novac za kupovinu novih zaliha goriva, jer su postojeće bile nedovoljne.

Bivši ministar financija Krajina rekao je novinaru CIN-a da Vlada nije odobrila dodatna izdvajanja.

- Mi smo, premijer i ja, to u šaljivom tonu komentirali: hoćemo li ih skladištiti kod istih skladištara?