Politika u BiH ostaje muški posao

Glasačko tijelo u BiH i na ovim lokalnim izborima reklo je konzervativno NE većem sudjelovanju žena u lokalnoj vlasti.

Pojedini analitičari smatraju kako nepovjerenje prema ženama kao nosiociteljima vlasti leži u trendu retradicionalizacije, dok je više razmišljanja kako su glavni krivci političke partije čija rukovodstva i dalje gledaju na žene kao na dekor, a na politiku kao muški posao.

Ovogodišnji lokalni izbori u Bosni i Hercegovini ponovo su porazni za sve zagovornike rodne ravnopravnosti. Neformalne procjene pokazuju kako bi sudjelovanje žena u lokalnim parlamentima, na kraju kada se sve zbroji, moglo pasti i ispod dosadašnjih 17 postotaka.

Projekt „101 razlog zašto glasati za ženu“ proveden je u ukupno 22 općine u oba entiteta.

„Imamo neke, osim Bijeljine, pozitivne pomake. U Livnu je bilo šest, sad je osam, u Zavidovićima su od 28 bile dvije, sad su četiri žene. A u Bijeljini je u prošlom sazivu skoro devet, sad je jedna i po – je li druga prošla, ne znam“, kaže za banjalučke Nezavisne Jadranka Milićević iz Fondacije „Cure“.

??Osim NVO zagovaranja, ostala je zabilježena i neobična kampanja novinskog izdanja PRESS-a za Republiku Srpsku koji je proveo natjecanje pod nazivom „Biramo mis izbora 2012“. Zagovarači prava žena su mišljenja da je ovaj put zloupotrebljena sloboda govora na štetu žena. No izabrana prva pratilja Dijana Gostimirović, koja je osvojila i dovoljan broj glasova da uđe u parlament u Doboju, ne misli tako:

„Mislim kako je to bila jedna dobra reklama, pošto žena u politici je malo - i sada kod nas, u Doboju, samo su četiri žene prošle, što je veoma malo.“

Lidija Dodeva Ristić iz Banjaluke mišljenja je kako je i izbor za mis izbora jedan od razloga zbog kojeg nije dobila dovoljan broj glasova za prolaz u parlament u grad na Vrbasu.

„Normalno da je naštetilo. Hoćete li vi ozbiljno shvatiti nekog kandidata muškog spola ako se on prijavi u okviru toga za neki izbor za mistera. Normalno kako ga nećete shvatiti ozbiljno. Ne samo njega, nego i ostale. Automatski umanjuje svoju ulogu i svoj nastup“, ocjenjuje ona.

Manjak svijesti i nepovjerenje

Jedan dio krivice za manjak svijesti o tome da žene mogu jednakopravno biti na svim funkcijama kao i muškarci svakako nosi i društvo. Društvo u tom pogledu nazaduje, navodi Direktorica Helsinškog parlamenta građana Banjaluka Dragana Dardić.

„Ono što nas generalno već 10 godina karakterizira jeste retradicionalizacija uloga i mi se vraćamo nekim starim, tradicionalno-patrijarhalnim obrascima prema kojem je muškarac glava kuće, koji brine o obitelji, o primanjima“, navodi Dardićeva.

No, kao glavnog krivca, Jadranka Milićević ipak ističe same političke partije u kojima vladari smatraju da je politika i dalje muška stvar. Žene su se, prema njenim riječima i na ovim izborima suočavale s prijetnjama i diskriminacijom, kako unutar partije tako i od političkih suparnika.

„Iz Kaknja imamo podatke da žena tvrdi kako je njena politička partija, i da će je napustiti, 'zeznula' zato što je ona imala više glasova, a kolega koji je bio na 16. mjestu ući će u općinsko vijeće zato što su oni njoj objasnili da je to jako važno za njihovu političku partiju, da on ipak ima utjecaj, moć - i to je bilo ubjeđivanje. Problem je što još uvijek ne postoji istinsko, suštinsko povjerenje i vjerovanje da su žene unutar političkih partija spremne i da imaju znanje i kvalifikacije da preuzmu te obaveze“, zaključuje Milićević.

Postavlja se i pitanje tko su žene koje su kandidirane. Bilo je tu, između ostalog, i supruga od političkih funkcionera, rodbinskih veza, ili bilo čega drugog, kako bi se nadomirio potreban broj ženskih kandidata, ističe Milićević.

„Mnoge žene koje su na listi kad smo pitali što je njihova motivacija zbog koje su se aktivirale i prihvatile odgovornost, su doslovce rekle:’Ma, bona, stavili me na listu, nije me nitko ništa ni pitao.’“

Žene čine polovinu glasačkog tijela u Bosni i Hercegovini. Nema ih niti na jednoj ključnoj političkoj funkciji u državi. Na posljednjim lokalnim izborima osvojile su pet od 140 načelničkih i gradonačelničkih pozicija. Koliko je u BiH na sceni mačo društvo pokazuje i to da se morao usvojiti i poseban zakon koji predviđa minimalno 40 posto učešća manje zastupljenog pola u mjestima odlučivanja i upravljanja. Treba li na kraju reći da se ni taj zakon ne poštuje?