'Patriotsko novinarstvo' ne smije biti izgovor za širenje govora mržnje

Odnos bh. medija u suočavanju sa prošlošću u najvećoj mjeri determinira politika, a brojni mediji u poslijeratnom vremenu postali su instrument za širenje govora mržnje i relativizaciju ratnih zločina, rečeno je tijekom dvodnevne radionice 'Medijsko izvještavanje o ratnom naslijeđu, suđenjima za ratne zločine i procesima pomirenja u Bosni i Hercegovini', koja je održana 19. i 20. listopada u organizaciji Udruženja BH novinari.

Mediji u BiH se kreću u trokutu između sjećanja, zaborava i poricanja – upravo one matrice koju jeste stvorila politika, mišljenja je politička analitičarka Tanja Topić. Govoreći o medijskim konstrukcijama sjećanja, naglasila je da se to ne može svesti samo na tradicionalne medije, nego i na film, kazalište, kao i na stavove koji se objavljuju na društvenim mrežama.

''U Republici Srpskoj se dugo ćutalo o genocidu u Srebrenici, a onda je objavljen film o Škorpionima i tada su građani bili prvi put suočeni sa tom slikom u javnosti. Onda se dogodio jedan politički zaokret i došlo je do relativizacije genocida, pri čemu su mediji preuzeli tu ulogu relativizacije i čak pravdanja zločina kao ''preventivnog djelovanja''. Najveća masovna grobnica poslije Drugog svjetskog rata, Tomašica, također je primjer zavjere šutnje u medijima- o tome su izvijestili samo rijetki mediji u RS-u'' – navela je Topić.

Ako novinar glorificira genocid ili ratne zločine, to je kazneno djelo, kaže Ara Ghazaryan, ekspert Vijeća Europe.

''Kada pravno kvalificirani genocid nazovete ''masakrom'', naravno da to relativizira ono što su sudski dokazane činjenice. Ono što se događalo 90-ih godina bilo je izazov za medije i novinare, ali sada postoji jedna nova dimenzija svega toga. Pitanje je da li je dovoljno držati se samo etičkih normi u novinarstvu ili treba osnaživati primjene zakona kada je riječ o govoru mržnje. Po mom mišljenju, potrebno je ponovo izvršiti evaluaciju zakona o zabrani govora mržnje i osnažiti kazneni zakon, kao i uvesti određene etičke odredbe za medije'' – naglasio je Ghazaryan.

Na našim prostorima je još uvijek prisutno tzv. patriotsko novinarstvo, koje zapravo nije novinarstvo, nego vrsta propagande i huškanja, kaže profesor Enes Osmančević, član Žalbene komisije Vijeća za štampu i online medije u BiH. On je istaknuo da bi izvještavanje o počinjenim ratnim zločinima trebalo biti u funkciji individualizacije krivnje, umjesto kolektivizacije odgovornosti za počinjene zločine.

Kolika je zaista moć medija da mijenjaju javno mnijenje, pitao je Dejan Šajinović, novinar banjalučkih Nezavisnih novina.

''Kada bi se sada svi mediji u Republici Srpskoj nekim čudom dogovorili da izvještavaju o ratnoj prošlosti na način na koji izvještavaju mediji iz Sarajeva, da li mislite da bi građani RS-a to prihvatili kao činjenice i promijenili svoje stavove? Ja mislim da se to ne bi dogodilo'' – kaže Šajinović.

Vildana Kurtić, novinarka i urednica televizije Nova BH, smatra da je problem stalna potreba za komercijalizacijom i tabloidizacijom svega, pa čak i žrtava rata. Ona je dodala da se već unaprijed zna kako će koja redakcija u BiH prenijeti određenu informaciju kada su u pitanju ratni događaji, odnosno suđenja za ratne zločine.

''Kod jednih je, naprimjer, antisrpski sud koji oslobađa ratne zločince, kod drugih je optuženi heroj, a ne zločinac, i to se unaprijed priprema. Ne mislim da nekoliko medijskih izvještaja može mijenjati javno mnijenje, ali ako tim izvještajem uspijete promijeniti mišljenje barem kod pojedinaca i navedete ih da se zapitaju da li su se neke stvari ipak odvijale drugačije od onog u što oni vjeruju, i to je sasvim dovoljno'' – rekla je Kurtić.

Kako ističe Vlado Adamović, odvjetnik i bivši sudija Suda BiH, novinari ne bi smjeli raditi u ime žrtve, kao ni u ime okrivljenog, baš kao ni sudovi.

''Novinar radi u interesu javnosti, a pravo javnosti je da bude istinito informirana. Jednako kao što se sud drži principa i načela i mora biti neovisan i nepristrasan. Nema suosjećajnog suda, niti suda s empatijom, jer to onda nije sud. U tom smislu, novinari su vrlo slični sudijama'' – zaključio je Adamović.

Radionica koja je održana na Trebeviću u organizaciji Udruženja BH novinari i u okviru projekta Vijeća Europe ''Sloboda izražavanja i sloboda medija u BiH'' (JUFREX) organizirana je sa ciljevima postizanja boljeg razumijevanja profesionalnih i etičkih standarda i obaveza novinara u izvještavanju o ratnom naslijeđu, kao i poboljšanja razmjene informacija između medija i pravosudnih institucija u skladu sa pravom javnosti na informiranost i zaštitom dostojanstva i prava žrtava, njihovih obitelji i svjedoka.