Novi Zakon bi mogao dodatno ograničiti slobodan pristup informacijama u BiH

Slobodan pristup informacijama u Bosni i Hercegovini mogao bi biti dodatno ograničen u odnosu na postojeći zakon, usvoji li se prednacrt novog Zakona o slobodnom pristupu informacijama (ZOSPI) koji je Ministarstvo pravde BiH objavilo sredinom veljače ove godine, kažu za Media.ba predstavnici organizacija civilnog društva.

Dok iz ministarstva tvrde da je prednacrt novog ZOSPI-ja napisan u skladu sa međunarodnim i europskim standardima, iz civilnog društva tvrde suprotno i upozoravaju na problematične prakse koje bi mogle otežati i ograničiti pristup javnim informacijama.

''Novi Prednacrt Zakona, na žalost, ne zadovoljava osnovne međunarodne standarde, a ponajviše jer se predviđa veoma široka lista mogućih izuzetaka kod pristupa informacijama u posjedu javnih vlasti“, kaže Uglješa Vuković, istraživač Transparency Internationala BiH i dodaje da od kvalitete zakona i njegove provedbe direkno zavisi uživanje osnovnih demokratskih i ljudskih prava i sloboda, uključujući i pravo na slobodan pristup informacijama i pravo na slobodu izražavanja.

Ministarstvo pravde BiH je nakon objave prednacrta ostavilo mogućnost za konsultacije organizacijama civilnog društva i bh. građanima – da do 18. ožujka dostave svoje komentare i prijedloge o prednacrtu putem online platforme ekonsultacije.

Dan prije isteka tog roka, grupa organizacija civilnog društva pozvala je nadležno ministarsvo da pomenuti prednacrt vrati na doradu zbog toga što on, kako su naveli, između ostalog, ugrožava stečena prava i dostignuća iz postojećeg zakona.

Direktorica Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) Leila Bičakčić kaže da je takva odluka donekle u skladu sa međunarodnim standardima, ali da je to i dalje samo mali segment kojim bi se novi zakon mogao unaprijediti.

“Mnogo je veći problem to da i dalje imamo problem sa nejasnom definicijom testa javnog interesa, dakle apsolutno se ne propisuje. Test javnog interesa se spominje, ali se ne definira jasno, nema koraka kako se on provodi”, kaže Bičakčić.

Za “test razmjernosti i javnog interesa” u prednacrtu ZOSPI-ja se kaže da je riječ o procjeni “razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje, te omogućavanje pristupa informaciji ako prevlada javni interes”.

Dosadašnja praksa je pokazala da institucije nekada odbijaju dati informacije navodeći u svojim odgovorima da za to upravo ne postoji javni interes ili da se radi o osobnim podacima čije objavljivanje je zabranjeno zakonom o zaštiti losobnih podataka. U tim slučajevima, veoma je važno zatražiti dokaz o tome da su takve javne institucije provele test javnog interesa, odnosno obrazloženje o tome koje konkretno tražene informacije predstavljaju osobne podatke.

Problem u prednacrtu novog ZOSPI-ja, kako obašnjava Bičakčić, predstavlja i niz drugih ograničenja, kao i izuzimanje dosadašnje nadležnosti Institucije ombudsmana za ljudska prava BiH o praćenju implementacije tog zakona.

Takva odluka, kako kaže Bičakčić “ostavlja sumnju da će interpretacija tako nejasno definiranih izuzetaka voditi u dalje ograničavanje pristupa (informacijama)”.

Ured ombudsmana u BiH je dosadašnjim zakonom bio adresa za podnošenje žalbi zbog nepoštivanja ZOSPI-ja, a u prednacrtu novog zakona Ministarstvo pravde BiH predlaže da ulogu žalbenog organa u postupcima ostvarivanja prava na slobodan pristup informacijama obavlja Žalbeno vijeće pri Vijeću ministara koje se ne može smatrati nezavisnim organom budući da ga imenuje izvršna vlast. Bičakčić se prisjetila i ranijih prednacrta po pitanju tog zakona koje su zbog problematičnih izmjena, osporile organizacije civilnog društva.

Pročitajte još

Novinari ugroženi, moraju biti prioritet za cijepljenje

“Prvi prednacrt koji je oboren isto intervencijom civilnog društva je bio 2013., pa 2016., i svi su dolazili iz Ministarstva pravde BiH. Sada, 2021., imamo treći prednacrt u kojem svaki od tih pojedinačnih predviđenih rješenja je bio lošiji od postojećeg zakona što je zaista zabrinjavajući trend”, kaže Bičakčić.

Sankcije za nepoštivanje ZOSPI-ja

Za nepoštivanje ZOSPI-ja prednacrtom su, kao i postojećim zakonom, predviđene novčane kazne. Bičakčić kaže da je problematičan širok opseg tih kazni jer “ne znate ko će u kojem momentu platiti koliku kaznu”.

U članu koji se odnosi na prekršajne odredbe po ZOSPI-ju, u prednacrtu su predviđene novčane kazne u iznosu od 500 do 15.000 konvertibilnih maraka.

Zbog nepoštovanja ZOSPI-ja, CIN je više puta tužio institucije, a u 12 slučajeva je presuđeno u korist CIN-a. Iako su nakon takvih presuda javne institucije bile dužne isplatiti novčane kazne, Bičakčić kaže da takve financijske sankcije nisu unaprijedile rad tih institucija.

“Dok god imate kaznu koja se propisuje zakonom, a koja ide iz proračuna, vi ustvari niste ništa napravili”, kaže Bičakčić i dodaje da takve presude ne znače da će novinarima CIN-a, po automatizmu biti dostavljene tražene informacije.

“Uglavnom, moramo uputiti novi zahtjev, pozvati se na presudu suda i čekati ponovo od institucije. Čak smo u nekim situacijama morali ići u ponovni postupak izvršenja. Dakle, opet ići na sud, plaćati sudske troškove, plaćati pravno zastupanje, jer nitko od nas nije pravnik”, kaže Bičakčić i dodaje da je posebno problematična situacija u Republici Srpskoj “u kojoj nemate mogućnost tužbe jer se ne donosi rješenje nego odluka, a odluka nema tok u pravnom lijeku”.

Rok za dostavljanje odgovora na zahtjev po novom ZOSPI-ju

Prema prednacrtu novog ZOSPI-ja, javne institucije bi za dostavljanje traženih informacija po zahtjevu o ZOSPI-ju mogle dobiti rok do 30 dana. To znači da se u prednacrtu, na postojećih 15 dana, javnim institucijama dodatno omogućuje još 15 dana za slanje dokumentacije i informacija.

Pravnica u Liniji za pravnu pomoć novinarima i Udruženju BH novinari, Vildana Džekman, kaže da bi takvi rokovi posebno mogli biti problematični za novinare koji upućuju takve zahtjeve.

“BH novinari, posebno su zahtijevali izmjenu i dopunu spornog Člana 25 prednacrta ZOSPI-ja koji definira rokove postupanja po zahtjevu na pristup informacijama, tražeći da kada se novinar ili novinarka i/ili medijski djelatnik ili djelatnica obrati za informaciju, odgovor institucije mora se dati odmah ili maksimalno u roku od tri dana”, za Media.ba kaže Džekman i dodaje da trenutni zakon medijske djelatnike i djelatnice ne prepoznaje kao zasebnu kategoriju za koju bi ti rokovi bili kraći za potrebe informisanja javnosti.

Prema njenim riječima, ZOSPI je naročito značajan za medijsku slobodu djelovanja i profesionalnog rada medija zbog čega “pristup informacijama od javnog značaja mora biti neometan, transparentan i ekonomičan”, u smislu brzog i jasnog dobijanja odgovora od institucija.

Osim što je važan u pogledu informiranja šire javnosti, Džekman kaže da ZOSPI omogućava praćenje rada javnih institucija zbog čega izmjene tog zakona “ne smiju favorizirati rad institucija i ići na uštrb ograničavanja na pristup informacijama široj javnosti”.

Iako ih često koriste, zakoni o slobodi pristupa informacijama nisu specifično namijenjeni samo za novinare i medijske radnike, nego i za sve druge građane BiH. Budući da takva formalna podjela u postojećim zakonima ne postoji, svaki bh. građanin i građanka imaju pravo da javnim institucijama u BiH upute zahtjev pozivajući se na ZOSPI, bez ikakvih dodatnih objašnjenja zbog čega su im tražene informacije potrebne.

Loša iskustva bh. građana

Osim toga što je, u slučaju medija, praksa pokazala da institucije u BiH pružaju otpor u dostavljanju traženih informacija, takva praksa je i sa “običnim” građanima koji su, pozivajući se na ZOSPI, tražili određene informacije od institucija.

Takvo je iskustvo i uposlenika Željeznica Federacije BiH Alema Mudželeta koji je, kako je za Media.ba ispričao, putem ZOSPI-ja bezuspješno pokušavao doći do informacija zbog sumnjivih okolnosti za izbor direktora izvršnog odbora firme u kojoj radi i na koju funkciju je i sam konkurirao. Kako tvrdi, od četiri prijavljena kandidata za tu poziciju, dva nisu ispunjavala uvjete zbog čega je on putem ZOSPI-ja pokušavao doći do dokumentacije koja bi to dokazala.

“Zahtjeve za pristup informacijama sam slao Nadzornom odboru Željeznica koji vrši upravljačka prava u ime Vlade Federacije BiH i koji je nadležan za pristup informacijama i Konkursnoj komisiji. O svemu sam pisao Vladi FBiH i resornom ministru, i to svima po desetak puta, najmanje”, kaže Mudželet i dodaje kako su Željeznice FBiH ignorisale njegove zahtjeve mjesecima i kako se obraćao i Instituciji ombudsmana za ljudska prava BiH.

Nakon sedam mjeseci je, kako kaže, angažirao odvjetnika, koji je po ZOSPI-ju ponovo uputio zahtjev tražeći uvid u dokumentaciju kandidata koji su konkurirali za navedenu direktorsku poziciju. Mudželet kaže da je tada, po prvi put, njegov odvjetnik dobio djelimični uvid u tu dokumentaciju. Smatra da je zakon dobar, ali da je problem što se ne provodi i što ne postoje adekvatne sankcije za one koji ga krše.

“On je važan da zaštitimo svoja prava, da ukažemo na nezakonitost, ali sam taj zahtjev i sam taj zakon se ne provode, kažnjavanje se ne provodi”, kaže Mudželet.

Zamjenik predsjedavajućeg Općinskog Vijeća Ilidža Samir Avdić je također nailazio na otpor javnih institucija kojima je, putem ZOSPI-ja, upućivao zahtjeve i tražio informacije. Za Media.ba kaže da se kao vijećnik u trećem mandatu često pozivao na ZOSPI, a da su institucije koje su dužne dostaviti mu traženu informaciju “to radile na nedovoljno zadovoljavajućoj razini, najčešće kroz čisto formalni odgovor koji obično sadrži otklon od nadležnosti i usmjerava na neku drugu instituciju sustava, ili nerijetko potpunim ignoriranjem”.

Avdić priča kako je, između ostalog, izignoriran kada je od bivšeg načelnika Općine Ilidža, Senaida Memića, tražio uvid u ugovor o prodaji stadiona Nogometnog kluba “Igman” a i kada je zahtijevao “da mi se na uvid omogući famozno odobrenje za eksploataciju riječnog pijeska iz korita rijeke Željeznice - koje, usput, jedinica lokalne samouprave ili njen načelnik nije imao pravo izdati bez dozvole Agencije za vodno područje rijeke Save”.

“Jedan od primjera ignoriranja čak i organa vlasti jeste dugogodišnje odbijanje od strane Ministarstva gospodarstva Kantona Sarajevo da Općini Ilidža dostavi sve ugovore o eksploataciji prirodnih bogatstava (koncesije), informacije o finansijskim detaljima ugovora i izvještaje kontrolnih organa”, tvrdi Avdić i dodaje da se zbog navedenih iskustava, u suvremenom bh. društvu, ZOSPI poštuje vrlo malo, “ili često nimalo”.

On smatra da bi se novim ZOSPI-jem trebala, između ostalog, pooštriti interna kontrola poštivanja tog zakona u institucijama.

“Svaka jedinica lokalne samouprave, kao i druge institucije i javne ustanove, morale bi na svojim web stranicama dati informaciju o osobi koja je zadužena za provedbu ZOSPI-ja. Jednostavno, ta osoba bi bila zadužena za ocjenu otvorenosti i za kontrolu odgovora, da ne budu samo pro forme odgovori, bez suštine”, kaže Avdić i dodaje da bi na tim web stranicama, trebala postojati i baza odgovora sa „najčešće postavljenim pitanjima“ koja bi bila javno dostupna.