Udruge žrtava poručile: Puštanje Mladića potkopalo bi pravdu, za preživjele je to otvaranje rana

Predstavnici udruga žrtava i preživjelih genocida najoštrije su se usprotivili zahtjevu obrane za prijevremeno ili privremeno puštanje na slobodu Ratka Mladića, pravomoćno osuđenog za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, poručivši kako kazna doživotnog zatvora predstavlja minimum pravde za tisuće ubijenih i njihove obitelji.

U pismu predsjednici Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove Gracieli Gatti Santana naveli su kako takav zahtjev nije ništa novo. Od trenutka dovođenja Ratka Mladića pred međunarodni sud, obrana je, kako tvrde, sustavno pokušavala ishoditi njegovo puštanje koristeći iste ili slične argumente, koje su sudska vijeća i predsjednici suda već više puta razmatrali i odbacili, piše BHRT.

Pravna taktika

"Jučerašnji zahtjev temelji se na navodnim humanitarnim razlozima. Međutim, sama činjenica da obrana nudi alternativu, bilo privremeno, bilo prijevremeno puštanje, jasno pokazuje da se ne radi o jedinoj nužnoj mjeri već o pravnoj taktici. Time se dovodi u pitanje i tvrdnja o neposrednoj životnoj ugroženosti", navodi se.

Predstavnici žrtava i preživjelih posebno problematičnom smatraju tvrdnju da bi liječenje u Srbiji bilo prikladnije od onoga koje se osigurava u okviru Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove.

"Riječ je o instituciji koja ima jasnu obvezu osigurati odgovarajuću medicinsku skrb svim pritvorenicima, uz međunarodni nadzor i visoke standarde. Tvrdnja da takav sustav ne može pružiti odgovarajuću zdravstvenu zaštitu zahtijeva čvrste i nedvosmislene dokaze, koji u ovom slučaju nisu uvjerljivo predočeni", naglašavaju.

Žrtve podsjećaju kako je Ratko Mladić pravomoćno osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i najteže ratne zločine počinjene u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Kazna doživotnog zatvora, ističu, nije simbolična, nego predstavlja minimum pravde za tisuće ubijenih i njihove obitelji.

Dostojanstvo žrtava 

Za preživjele takvi zahtjevi znače ponovno otvaranje rana i pokušaj relativizacije odgovornosti. Dok se govori o "dostojanstvu" osuđenoga, navode, ne smije se zaboraviti dostojanstvo žrtava, koje traje cijeli život.

"Izvršenje kazne predstavlja minimum pravde. Prijevremeno ili privremeno puštanje na slobodu potkopalo bi konačnost presuda, ponovno traumatiziralo žrtve i preživjele, narušilo povjerenje u međunarodnu pravdu. Mnoge žrtve i dalje žive s trajnim fizičkim i psihološkim posljedicama. Za razliku od osuđene osobe, njima nije ponuđena nikakva 'olakšica'. Dok se obrana poziva na dostojanstvo na kraju života, žrtve ističu da dostojanstvo uključuje i odgovornost. Izrečena kazna upravo je izraz tog dostojanstva prema žrtvama i ne smije se umanjivati osim u doista iznimnim okolnostima, a one u ovom slučaju ne postoje. Puštanje na slobodu, u ovom trenutku, poslalo bi opasnu poruku da čak i oni osuđeni za genocid mogu izbjeći punu odgovornost pozivanjem na starost ili bolest. Zato žrtve jasno poručuju, pravda mora ostati dosljedna. Kazna mora biti izvršena. Nema prijevremenog završetka za zločine koji nemaju rok trajanja", navodi se.

Pismo predsjednici Mehanizma Gracieli Gatti Santana potpisali su predstavnici Udruženja žrtava i svjedoka genocida, Pokreta Majke enklave Srebrenica i Žepa, Udruženja Žena Podrinja, Udruženja Majke Srebrenice i Udruženja Žene Srebrenice.