Nepropisno parkiranje u Mostaru već je odavno poznat problem, no sve češće zauzimanje parkirnih mjesta namijenjenih osobama s invaliditetom dodatno otežava svakodnevicu onima kojima su ta mjesta najpotrebnija.
U razgovoru s Oliverom Šunjićem, dopredsjednikom Udruge paraplegičara "Marko Ravlić" te Danijelom Kegelj, predsjednicom Upravnog odbora Udruge roditelja i djece s posebnim potrebama "Vedri osmijeh", doznali smo koji su danas najveći prometni izazovi s kojima se susreću osobe s invaliditetom u Mostaru.
Kako smo već ranije pisali, od 1. siječnja do sredine studenog ove godine Policijska stanica za sigurnost prometa Mostar kroz sustav "RENATA" evidentirala je 12.931 vozilo u prekršaju nepropisnog parkiranja, a gotovo 250 njih je zabilježeno samo na parking mjestima rezerviranim za invalide.

"Broj parkirnih mjesta namijenjenih osobama s invaliditetom u neposrednoj blizini institucija nije dostatan, a nerijetko ih zauzimaju zdrave osobe, često s uključenim sva četiri pokazivača smjera, kao da to ublažava činjenicu kako su neovlašteno zauzele tuđe mjesto", ispričao je Šunjić.
Na problem nedostatnog broja parkirnih mjesta za osobe s invaliditetom, kao i njihovu nepravilnu raspoređenost po gradu, upozorava i Kegelj koja dodaje kako problem dodatno otežavaju i loša prostorna raspoređenost po gradu.
Zlouporaba parkirnih mjesta namijenjenih osobama s invaliditetom jedan je od najuočljivijih i najraširenijih problema u svakodnevnom prometu.
"Zlouporaba parkirnih mjesta namijenjenih osobama s invaliditetom vrlo je raširena, osobito u trgovačkim centrima, gdje su ta mjesta gotovo u pravilu zauzeta od strane sebičnih vozača. Također, upitno je jesu li sve oznake koje se nalaze u vozilima doista izdane od strane MUP-a", priznao je Šunjić.
Na ozbiljnost situacije upozorava i Kegelj, ističući kako ni visoke novčane kazne nisu dale očekivane rezultate.
"Iako pojedine kazne iznose i do 500 KM, zlouporabe su i dalje prisutne, a građani, razočarani sustavom, rijetko ih prijavljuju nadležnim službama tražeći svoja prava", dodala je.
Iako je broj izrečenih kazni za nepropisno parkiranje na mjestima za osobe s invaliditetom u porastu, praksa na terenu pokazuje da problemi i dalje ostaju izraženi.
"Broj kazni za neovlašteno parkiranje na mjestima namijenjenima osobama s invaliditetom znatno je povećan, no kazne se uglavnom izriču tek nakon dojave građana. Bilo bi poželjno da JP MoParking neovlašteno parkiranje na tim mjestima prijavljuje MUP-u, budući da su njihovi kontrolori stalno prisutni na terenu", ispričao je Šunjić.
Šunjić je istaknuo kako bi bilo poželjno da policija redovito patrolira i izriče kazne, osobito sada kada raspolaže unaprijeđenim sustavom, te je izrazio nadu kako će se s prijemom novih policijskih službenika povećati i broj policajaca na terenu.
-webp.webp&w=1920&q=75)
Slično mišljenje dijeli i Kegelj, koja smatra kako dosadašnje mjere nisu donijele očekivane rezultate u suzbijanju ovakvih prekršaja.
"Očito je kako postojeće mjere nisu dovoljno učinkovite, a razloge smo već ranije naveli. Smatram da bi jedno od rješenja moglo biti i dulje oduzimanje vozačke dozvole višestrukim počiniteljima ovog prekršaja", ispričala je Kegelj.
Na terenu se svakodnevno ponavljaju isti problemi s kojima se osobe s invaliditetom neprestano suočavaju.
Kegelj je istaknula kako su problemi s parkiranjem najizraženiji u blizini zdravstvenih ustanova, dok mnoge javne institucije i ustanove uopće nemaju osigurana parkirna mjesta za osobe s invaliditetom.
Na te dugogodišnje poteškoće, pozornost skreće i Šunjić, osvrnuvši se na širi problem nepristupačnosti grada.
"Najveći problem na koji korisnici upozoravaju odnosi se na opću nepristupačnost grada, jer ni novoizgrađene prometnice nemaju uvijek pravilno spuštene rubnjake. Arhitektonskih barijera ima previše, institucije su uglavnom nepristupačne, a pristup obrazovanju također je ograničen s obzirom na mali broj škola prilagođenih djeci u invalidskim kolicima", rekao je Šunjić.
Dodao je i kako najviše boli činjenica da, kada se nešto tek gradi, potrebe osoba s invaliditetom se uopće ne uzimaju u obzir.
Odgovarajući na pitanje o pravilnoj označenosti, vidljivosti i pristupačnosti parkirnih mjesta za osobe s invaliditetom, Kegelj je kazala kako situacija u praksi varira.
Navela je kako postoje primjeri u kojima su nadležne službe i poduzeća uredno obavile svoj dio posla, odredile lokaciju te pravilno označile i iscrtale parkirno mjesto, no da je u pojedinim slučajevima netko uklonio prometnu ploču i takva mjesta potom koristi kao redoviti parking.

Istaknula je kako su zbog takvih postupanja podnosili prigovore te da trenutačno čekaju pozitivno rješenje, a Šunjić se složio kako su u tom području vidljivi određeni pozitivni pomaci.
"Parkirna mjesta koja se u posljednje vrijeme obilježavaju primjerenije su označena od onih starijih namijenjenih osobama s invaliditetom. Svakako, starija parkirna mjesta često imaju potpuno neprilagođen pristup, s neoborenim rubnjacima, što za korisnike invalidskih kolica predstavlja nepremostive prepreke", ispričao je.
Suradnja udruga koje okupljaju osobe s invaliditetom s Gradom Mostarom ključna je za sustavno rješavanje problema pristupačnosti i prometnih prepreka.
Šunjić je kazao kako su predstavnici Udruge Paraplegičara imali priliku gradskim vijećnicima iznijeti probleme s kojima se svakodnevno suočavaju te kroz brojne projekte upozoriti na ključne izazove, ističući kako će Grad Mostar osobama s invaliditetom najviše pomoći ako pri provedbi svojih projekata sustavno vodi računa o uklanjanju arhitektonskih barijera.
Na pitanje o tome kakva je suradnja između udruge "Vedri osmijeh" i gradskih vlasti Kegelj je ispričala kako suradnja postoji, ali istodobno postoje i određeni problemi.
"U Gradu Mostaru samo jedna osoba radi na prometnoj problematici u okviru Odjela za urbanizam, stoga joj se teško može zamjeriti ako ne stigne sve na vrijeme obaviti", navela je.
Šunjić navodi kako loša pristupačnost predstavlja najteži udarac osobama s teškoćama u kretanju i često kod osoba s invaliditetom izaziva osjećaj poniženja.
Dodao je i kako je iznimno neugodno kada se zbog nesavjesnih vozača parkiranih na nogostupima, neoborenih rubnjaka te neravnih, rupama ispunjenih ulica ne može samostalno obavljati ni osnovne svakodnevne zadaće jer sve to predstavlja prijetnju zdravlju i sigurnosti.
-webp.webp&w=1920&q=75)
"Kada bi danas potpuno zdrava osoba, u punoj životnoj snazi, sjela u invalidska kolica kako bi obavila kupnju, platila račune ili otišla na kazališnu predstavu, u Mostaru bi vrlo brzo odustala", istaknuo je Šunjić.
Kegelj je naglasila kako pitanje pristupačnosti osobe s invaliditetom neprestano podsjeća na njihovu neravnopravnost u odnosu na ostale građane jer ondje gdje nema pristupa, nema ni osjećaja dobrodošlice.
Dodala je kako se, unatoč brojnim studijama, analizama i okruglim stolovima koje provode nevladin sektor, udruge i međunarodne organizacije, svijest građana mijenja vrlo sporo.