Mostar – Grad za čišćenje i mazanje očiju

Mostar (ni) ove godine neće biti kićen za božićne i novogodišnje praznike. Mostarske službe prestat će održavati ono malo zelenih površina što ih je ostalo i svesti na najmanju moguću mjeru čišćenje grada, koji se ionako godinama nedovoljno i nemarno čisti. Mostar je grad slučaj. Poseban slučaj.

Mostarska Gradska uprava pokušala je demantirati vijest da se, zbog rebalansa proračuna grada koji jedini u državi nije imao izbore, kreće s uštedama na čistoći, no onda su u javnost procurili dopisi u kojima se navodi kako se moraju obustaviti radovi na održavanju zelenila. Radit će se samo na uklanjaju posljedica nevremena.

No, i to će vjerojatno biti aljkavo i nikakvo jer, ako se nije vjerovalo da je snijeg u veljači nevrijeme, teško je za povjerovati da će jesenji vjetar ili kiša natjerati nekoga na (neplaćeno) čišćenje. O poplavama koje donesu veće kiše ionako nitko ne brine, pa se treba pripremiti i da će posljedice nevremena dugo krasiti mostarske ulice.

U drugom demantiranom dopisu stoji kako se čišćenje grada treba prilagoditi nastaloj situaciji. Nad odlukom ostaje pitanje čemu su se nadležne službe prilagođavale prije ove odluke o uštedama.

Mnogi će reći kako mediji samo žugaju iako se mnogo toga zadnjh dana u Mostaru radi i mijenja. Istina je da je svaka promjena dobra. Istina je i da smo nakon godina nerada, nereda i nemara prisiljeni ''slaviti'' svaku promjenu, pa makar ona bila i mazanje očiju.

Dovoljno je vidjeti (ne)dovšene radove. Dovoljno je pogledati ''repove'' ispred neuseljene Vijećnice, ''spajanje'' novog i starog asfalta kod novog kružnog toka, pokrpani pločnik u Dubrovačkoj ulici, zanemarene i porušene prometne znakove iako se rekonstuiraju prometnice. Dovoljno je pogledati kako se na novom asfaltu prave mala mora nakon kiše jer se netko preračunao u nagibu i kako prolaznici zapinju o nove ''kockice'' na pločnicima.

I priče o rušenju bespravnih objekata su mazanje očiju. Jer, iako jedan pored drugog, jedan je legalan, drugi je nelegalan, a pravljeni su u isto vrijeme od istih majstora. I trasnformacija policije u prijatelje grđana je izgleda mazanje očiju. Nakon silovite akcije kažnjavanja nesavjesnih vozača, policija se ohladila, a savjest većine vozača ostala je ista. Iako očišćena neka raskrižja, pločnici i nogostupi, kako kome drago, i dalje su na meti za parkiranje. Malo tko priča da su nesretni mladić i djevojka, koji su nastradali na motoru, udarili u nepropisno parkirano vozilo. Na stranu divljanje s motorima i nenošenje kacige, ali bi posljedice vjerojatno bile manje da tog automobila nije bilo tu.

Stoga, i Uprava grada bez izbora, i nadležni odjeli, i policija mogu demantirati uvijek sve navedeno. No, mostarske ulice govore više od napisanih slova. Grad je navikao na slaba svjetla za vrijeme praznika, grad je navikao na blijedo zelenilo i na prljave i poplivale ulice. Nažalost, i Mostarci i svi oni koji žive u gradu bez izbora ponašaju se kao da su i oni digli ruke od svega i da su navikli da im mlakim promjenama zamažu oči.