Koliko šerijata Europa može podnijeti?

Koliko je šerijatsko pravo kompatibilno s današnjim sekularnim društvima? U kojoj se mjeri šerijat može integrirati u europski pravni sustav? Odgovori na ova pitanja su traženi na nedavnoj konferenciji u Beču.

Otvarajući diskusiju o temi „Koliko šerijata Europa može podnijeti?“, predavači konferencije u Beču najprije su konstatirali sve učestalije prijedloge da se dijelovi šerijata, oni koji se tiču privatnog i civilnog prava, integriraju u pravne sustave zemalja zapadne Europe. Ti prijedlozi, navedeno je u bečkoj Diplomatskoj akademiji, dolaze kako od političara, tako i od znanstvenika koji se bave islamom i njegovom integracijom u ovim zemljama.

Svi sudionici konferencije složili su se također da je rasprava o ovoj temi neminovna, s obzirom na sve veći broj muslimana u Europi, te s obzirom na činjenicu da mnogi od njih žele živjeti u skladu sa onim što nalaže šerijat. Njima je to poželjno i omogućiti, jer sa jedne strane na to imaju pravo, a sa druge, jer bi to pospješilo njihovu integraciju u zemljama u kojima danas žive.

Njemačka sociologinja Necla Kelek na konferenciji se bavila temom „Šerijat i žena“. Ona je navela kako se u Njemačkoj došlo do zaključka da je učenicima i učenicama u javnim školama dozvoljeno da nose vjerska obilježja, tj. da se oblače onako kako to nalaže njihova religija. „Nošenje marame, i to je bilo ono što je u raznim raspravama izazivalo najviše kontraverzi, ne smije biti zabranjeno bilo kojim posebnim ugovorima, bilo sa roditeljima ili sa nekim drugim."rekla je Kelek.

Ono što je, po njenom mišljenju kritično, jeste da se u islamu, kako je rekla, ne zna zapravo tko postavlja određene šerijatske norme i tko ih definira. Različita tumačenja, rekla je Kelek, mogu dovesti i do normi koje se kose sa ustavima zemalja zapadne Europe. „Odluka nekih roditelja da svoje kćerke još kao maloljetne u školu šalju sa maramom, po meni, međutim, nema nikakve veze sa vjerskim slobodama. Jer tu odluku ne donose učenice, već njihovi roditelji.“, zaključila je Kelek.

Ovakvi slučajevi koji se tiču obiteljskog prava, ujedno su i ono oko čega se u europskim društvima najčešće diskutira, konstatirao je povjesničar Heiko Heinisch. Parcijalno uvođenje dijelova šerijata u europski pravni sustav po njemu bi značilo stvaranje paralelnih pravnih sustava. Neki njihovi dijelovi vrijedili bi samo za određene grupe, što bi, kako je rekao, bilo opasno. „To ne važi samo za šerijat, to važi za bilo koji drugi pravni sustav. On je zaključio da šerijat za pojedinca može biti koristan vodič kroz život, i da protiv toga nitko nema ništa, ukoliko se pri tome ne krši ustav."

Cerić: „U šerijatu ne postoji ništa što se sukobljava sa europskim ustavima „

No šerijat i ne pretendira da postane više od toga, pa je tako čudno zašto se o tome tako emocionalno raspravlja, objasnio je u razgovoru za Deutsche Welle prvi čovjek Islamske zajednice u BiH, reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić, također jedan od sudionika konferencije u Beču. „Nigdje u Europi se ne primjenjuje bilo koji kanonski ili vjerski zakon. Ne razumijem otkud tolika fobija. Šerijat je mnogo više od onoga na što se on pokušava svesti, a to su kamenovanja i slično. U šerijatu ne postoji ništa što se sukobljava sa europskim ustavima, jer su svi europski ustavi zasnovani na pet osnovnih principa koje i šerijat zastupa. To je pravo na život, pravo na vjeru, pravo na slobodu, pravo na imetak i pravo na čast. A cijela Europa je zasnovana na demokraciji. Ljudi biraju parlamente, oni donose zakone, a suci nisu kadije da provode bilo koji vjerski zakon. Šerijat je muslimanski pogled na svijet i vodič kroz život i ono što definira muslimanki identitet, bilo gdje na svijetu“, zaključio je reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić.