Kenjci ili slonovi?
Završili su lokalni izbori u BiH, a na TV ekrane, barem u vanjskopolitičkim emisijama, stižu novi rezultati, tablice i ostali grafički prikazi festivala demokracije. U pitanju su naravno američki predsjednički izbori.
Mitt Romney ili Barack Obama? Republikanac ili Demokrat? Iz ovdašnje perspektive često se smatra kako je američka politička podjela slična onoj u zapadnoeuropskim zemljama gdje se tradicionalno natječe ljevica i desnica: socijaldemokrati i demokršćani, laburisti i konzervativci…
U SAD-u toga nema. Bilo kakva natruha „socijalnog“ u predizbornom programu kod prosječnog američkog birača izaziva pomisao na komunizam, Željeznu zavjesu i omraženi SSSR. Tako je i reforma mirovinskog sustava, jedan od glavnih Obaminih predizbornih aduta s prošlih izbora, proglašena uvođenjem socijalizma i srozavanjem američkih vrijednosti.
Zapravo, bilo kakva ideološka podjela između ova dva politička pokreta se svodi na pitanja koja nemaju nikakvog utjecaja na njihove makropolitičke planove – gay brakovi, pravo na pobačaj, prava imigranata. I dok se do '70-ih godina još i mogla pronaći ideološka pozadina u nekoj od ovih stranaka, od Nixona pa nadalje dva najjača američka politička tabora koriste zapravo nebitna pitanja kako bi stvorile razliku između svojih ideologija.
Tu se javljaju i pitanja: je li SAD demokratska država? Može li u ravnopravnu utrku ući netko tko nema milijune dolara za financiranje ogromnih predizbornih skupova, plaćanje lobista ili bombardiranje TV reklamama?Može li kandidat koji prikupi toliko financijskih sredstava od raznih interesnih skupina, korporacija ili pojedinaca zadržati svoju nezavisnost u pitanjima s pravom političkom vrijednosti?
Odgovor je: naravno da ne može. Zato su i Republikanci i Demokrati već odavno postali eksponenti korporativne Amerike, bez nade da će na čelo države više ikad doći snažna ličnost poput Franklina Roosevelta ili Johna Kennedya.
FDR i JFK su zaslužili da im se likovi uklešu na Mount Rushmore, a noviji predsjednici poput Obame, Clintona ili oba Busha nemaju nikakvo vlastito naslijeđe po kojem će ih buduće generacije prepoznati. To vrijedi i za Mitta Romneya ako bude izabran.
Obama kao prvi crnac na čelu SAD-a je samo zbog te činjenice i dobio degradiranu Nobelovu nagradu za mir, a potom na kraju svog mandata ostavlja kaos u sjevernoj Africi sudjelujući u rušenju relativno stabilnih vlada, diktatura doduše.
Neželjeni rat s Iranom će morati zamijeniti nekom drugom vojnom intervencijom kako bi zadovoljio želje biračkog tijela američkih „fly over“ država i njihovih vjerskih udruga, često utjecajnijih i od kongresmena, ukoliko dobije njihovu potporu na ovim izborima.
Nezavisno od toga tko bude predsjednik, izvjesno je da će slijedeća američka vojna intervencija opet biti usmjerena prema Africi.
Otvaranje sjevernoafričke Pandorine kutije je dovelo do destabilizacije cijelog sjevernog dijela kontinenta, a islamski fundamentalizam je zahvatio i jednu od dosad rijetko stabilnih država – Mali.
Daleko od Izraela, a potlačena od islamskih fanatika, Mali se čini kao savršeni kandidat za „Saharsku oluju“ kao nastavak Rata protiv terora de iure započetog za vrijeme Busha mlađeg, a de facto za vrijeme Busha starijeg.
Što se BiH tiče, SAD se neće direktno miješati u unutarnju politiku, ostavljajući nefunkcionalnu državu na raspolaganje Europskoj uniji. Turneja američke državne tajnice Hillary Clinton po zapadnom Balkanu je protokolarnog karaktera, kako bi se u jednom predizbornom tjednu dokazalo da Amerika nije digla ruke od ovdašnjih problema. Naši problemi tako ostaju samo našima.
Pridružite se WhatsApp kanalu Bljesak.info i među prvima saznajte najvažnije vijesti iz Mostara, Hercegovine, BiH i svijeta. Na kanalu donosimo kratke, izravne informacije i sadržaj koji ne mora uvijek čekati objavu na portalu. Kanal možete napustiti u svakom trenutku.























