Kako je moguće istovremeno se boriti i za multietničku Bosnu i Hercegovinu i za islam?

Jezivo dobro pamtim čudne i potpuno nepotrebne detalje iz života i fikcije, ali zato stalno moram zapisivati praktične podatke poput dogovorenih termina, rokova i kojekakvih brojeva jer sam za takve stvari jako zaboravan. A jako zaboravan u ovom kontekstu znači da me samo par ganglija dijeli od stanja druga iz Mementa ili ministra Zukana Heleza.

Kad sam već kod famoznog ministra, postoji nešto što mi je upalo u oči. Cmizdravi liberali pokušat će vam to predstaviti kao „pristojnost“ ili „neuvredljivost“, kao nešto što je pozitivno ili poželjno, ali jasno je da se radi o čistoj političkoj (čitaj: partijskoj) korektnosti. Ako su naši vrli političari takvi (čitaj: kukavice i plaćeni poltroni), ne mora značiti da moramo svi biti takvi.

Jučer nešto gledam na fejsbuku i sad mi iskoči na naslovnici kako se nekome od mojih „poznanika“ (ne vjerujem u ta virtualna prijateljstva) sviđa nešto sa stranice Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Nije mi nešto dalo mira, pa sam kliknuo i tamo mi izletio naziv: http://www.facebook.com/ISLAM.NUR.ALLAH. Čovjek bi na prvi pogled pomislio da je riječ o „oficijelnoj“ stranici mešihata islamske zajednice, ali, vjerovali ili ne, riječ je o stranici Oružanih snaga Bosne i Hercegovine koju „prati“ cca 5000 ljudi.

Budući da sam pristaša i glavni pobornik ideje transparentnosti u našem društvu, nakon što sam na stranici vidio dosta sadržaja islamske tematike posve sam naivno upitao: „Je li ovo službena stranica Oružanih snaga BiH ili Islamske zajednice BiH?“ Dobio sam odgovor: „Jel ti to smeta islam ili sta vec hoces reci“.

Nakon što je vidio tko sam i što sam, vjerojatno sam dobio epitet – fašist(a), jer ne možeš ti biti ono što ti jesi nego ono što oni kažu. Smiješno mi je da se izmišlja nekakav fašizam da bi se opravdao njihov nazadni antifašizam, jer ne možeš ti voljeti svoju domovinu (hint: nije riječ o Hrvatskoj) onako kako ti želiš nego onako kako ti „patriote“ propišu.

Da se razumijemo, o Oružanim snagama ove smiješne države nemam lijepo mišljenje. Oružane snage BiH je službeni naziv vojnih snaga BiH. Sastoji se od tri brigade, koje su zapravo nasljednici tradicija triju oružanih snaga, aktivnih u prošlom ratu, Armije BiH, HVO-a i Vojske RS-a.

Riječ je, dakle, o trodijelnoj vojsci koja troši veći dio ionako fiktivnog državnog budžeta dok bi se u ozbiljnoj ratnoj situaciji raspala k'o balon od sapuna. Takva vojska nije jamstvo nikakva mira nego paravan šverca, korupcije i prividnog „bratstva i jedinstva“ koje puca u iole ozbiljnijoj krizi. Jedinstvo ove države ovisi samo od naroda koji je čine, a ne od nekakve vojske koju možeš pobijediti malo ozbiljnijim bacanjem kamenja.

Ako se već gradi utopijsko društvo, onda prvo treba razoružati cijeli Balkan i cijeli ovaj, što bi rek'o Mamić, napaćeni narod preodgojiti i naučiti ga (samo)poštovanju i uvažavanju različitosti.

Kad sam već kod ove, da prostiš, ratne tematike, neki sam dan razgovarao s jednim strancem, čovjekom koji je zadužen za međureligijski dijalog na europskoj razini. Njegovo načelo glasi: „Ništa se ne smije pretpostaviti!“ Počeo je priču o ratu u Bosni i Hercegovini kao vjerskom ratu. Naivno sam ga pokušao demantirati, ali mi je klizećim uletio s argumentom o – šehidima. O čemu se radi? Analitičar Nenad Stevandić kaže: „Ako su poginuli Bošnjaci šehidi, onda se ovdje vodio vjerski rat i tu nema dileme!“ Šehid je arapska riječ koja označava svjedoka. Riječ je o religijskom terminu u islamu koji se odnosi na mučenika, osobu koja je poginula u borbi za islam. Ovaj stranac mi je pola sata pričao o tome da stalno ponavljanje termina „šehid“ kad se odaje počast poginulim Bošnjacima, znači da je ratni sukob u Bosni i Hercegovini bio sukob religijskog karaktera. Ako su pripadnici Armije BiH svojom tragičnom smrću postali šehidi, onda je, zaključuje stranac, logično da su borci Armije BiH – borci za islam. Kasnije sam razmišljao o tome. Koliko sam upoznat s islamskom teologijom, muslimani ne smiju voditi nijedan drugi rat osim ako je riječ o borbi za vjeru. Ali ova religijska pravila ograničavaju politiku bošnjačkog naroda i čine je itekako predvidljivom.

I, na koncu, kao čovjeku koji voli Bosnu i Hercegovinu i želi joj blagostanje i mir, nejasno mi je kako je moguće istovremeno se boriti i za multietničku Bosnu i Hercegovinu i za islam?