Kad nemamo boljih, birajmo gore

"Demokracija je najgori oblik vladavine osim svih ostalih koje smo dosada imali", rekao je Winston Churchill, a čovječanstvo još nije pronašlo ništa bolje.

Vezano za lokalne izbore 2012., možemo još citirati i Einsteina i njegove teze o relativnosti vremena, jer kako drugačije opravdati učvršćivanje na vlasti stranaka koje su se na političkoj sceni etablirale prije 22 godine i u tom razdoblju doveli državu do potpunog uništenja – i ratnog i poslijeratnog.

I nakon svega toga, nakon ove 22 godine, pobjednici izbora su SDS, HDZ i SDA.

Jedan od najvećih gubitnika izbora je Dodikov SNSD, posebno u istočnoj Hercegovini. Tamo se na mala, lokalna, vrata vratio SDS, a s obzirom na sklonost tamošnjih vlasti SAO-vanju, možda ubrzo možemo očekivati i zahtjeve za četvrti entitet.

Dodiku je ostala Banja Luka koja je u očima stanovništva ostalih dijelova RS-a postala Dedinje, te ćemo već na idućim parlamentarnim izborima vidjeti znači li ovaj izborni poraz i konačni pad laktaša iz Laktaša.

Ako se to i dogodi, ne treba očekivati nikakvu vendetu SDS-ovih kadrova prema Dodiku, jer je on antikorupcijske/predizborne mjere uglavnom usmjeravao prema kadrovima iz Socijalističke partije.

HDZ se također može smatrati pobjednikom ovih izbora, unatoč porazu u srednjoj Bosni. Ova stranka se učvrstila u općinama zapadne i južne Hercegovine, a zahtjevi za trećim entitetom će postati mnogo lakši bez, možda i svjesno žrtvovanih, srednjobosanskih općina koje su činile problem pri ocrtavanju granica „trećeg“. Sve se čini kako su početne faze pregovora s stranim i domaćim „stakeholderima“ uključivale i teritorijalna odricanja.

I dok je ekonomska situacija u općinama s HDZ-ovom većinom donekle dobra, što bi i moglo opravdati njihov izborni uspjeh – kako opravdati uspjeh SDA na lokalnim izborima?

Osim istočne Hercegovine, SDA vlada nad uvjerljivo najsiromašnijim područjima BiH. Svoje izborne rezultate ne duguju nikome, nego SDP-u koji ih je „izbacio“ iz vlasti i time homogenizirao „vječno ugroženo“ biračko tijelo. SDA je i živi dokaz kako politički marketing u BiH znači „primitivnije je bolje“ i kako je pamćenje birača kratkog vijeka trajanja s obzirom na apsolutnu propast općina pod njihovom vlašću.

Među gubitnicima izbora se nalazi i SDP koji nije osvojio ništa novo, a dijelom je izgubio i ono što je imao. Političke igre s SDA-om, HDZ-om i SBB-om na višim razinama vlasti su koštale SDP povjerenja u prvom redu njihovih birača koji su apstinirali od izbora. Osim toga, i politička pojava „vječnog“ Zlatka Lagumdžije je razlog više zašto bi netko zaobišao SDP na glasačkim listićima, pa čak i na lokalnim izborima.

Prva demokratska koalicija iz 1990. se tako i u 2012. vratila u svakodnevni politički život BiH, te sa sigurnošću možemo citirati kamiondžiju iz „Kanjona Drine“ koji kaže da vrijeme ide unatrag. Takvu situaciju ne bi objasnio ni Albert Einstein.