Grad u kojem je lakše opljačkati nego parkirati

Radnja ove priče događa se u nekom gradu na kraju svijeta. Što bi pjesnici rekli: Tko zna kad i tko zna gdje...

Stoje tako dva policajca preko puta jedne velike zgrade i gledaju ima li parkiranih vozila na pločnicima.

Vozači, loših navika i manira, nikako da se odviknu od parkiranja po nogostupu, pa su policajcima na trenutke prepune ruke posla. Opominji, tjeraj, kažnjavaj, zovi pauka, zovi Spidermana... Posla preko glave, a plaća nikakva.

U jednom trenutku njima se učini da je stvar posložena, da više nema nesavjesnih vozača i da su pločnici čisti, kao što to normalnome gradu i dolikuje.

Ipak, vrijeme je jeseni, kiše i oluje nisu isključene. Za vrijeme jednog takvog pljuska, što bi se reklo - mostarske, pardon monsunske kiše – nastade pravi potop. Iz šahtova izbijaju hladni gejziri, bujice nose nakupljeno lišće i smeće, plivaju i ulice i pločnici, pješaci i vozila su ugroženi, podrumi se pune vodom – vide ljudi u plavom da nešto nije uredu.

Zovnu oni tako pretpostavljenog i kažu mu da su ulice pune vode, a ni nogostupi se ne vide, bujica odnese sve. Šef strogo, odmjerenim glasom, pita ima li po ulicama zaustavljenih vozila 'sa sva četiri upaljena' i parkira li netko na pločniku. Nema, šefe, uglas odgovaraju pozornici mokri do kože.

To je važno! , s olakšanjem će šef, a za vodurinu neka zovu kanalizaciju, briga me... 

Sutradan, prekrasan dan, ulica čista (voda odnijela lišče i smeće), pločnici puni pješaka, vozila ni za lijeka. Pozornicima prilazi mladić s čarapom na licu i pita može li samo na pet minuta, dok prijatelji opljačkaju radnju u blizini, parkirati na nogostupu.

Ne!!! Prtljaj odavde!
Dobro, dobro, samo pitam... nemojte se odmah ljutiti...

Ode čovjek iza zgrade, parkira kao što dolikuje, pola na zelenoj površini, a pola na parkiralištu. Ubrzo njegovi prijatelji dođoše s dvadesetak tisuća maraka u torbi, upadoše u automobil i nestadoše u vidu lastinog repa...
Slučajni prolaznik, vidjevši sve to, priđe dvojici savjesnih pozornika i reče im: Znate li vi onaj vic o dva Hercegovca i Rambu? 

Ne znamo, kažu ovi, ali sreća tvoja da nije o policajcu i Rambu, hajde pričaj!

A, eto... jednom Rambo uhvatio dva Hercegovca i ženu jednoga od njih i kaže im, preko ove crte ne smijete prijeći, inače ćete dobiti takav degenek kakav ne pamtite! I zacrta on liniju svojom cokulom, te navali na ženu, da izvniš...

Kad je Rambo obavio rađu sa ženom, kaže njima dvojici – e, sad možete hodat' kud vam volja, na što jedan od njih priđe Rambu i šapnu mu – dok si mu ti, da izviniš, obrađivao ženu, ovaj moj prijatelj ti stalno gazio po crti... Pritom još i povjerljivo namignu nabrijanom Rambu.

Policajci ga gledaju u čudu. Ništa im nije jasno.

Slučajni prolaznik shvati da nisu razumjeli poruku te ode dalje. Uđe u prvu kladionicu, uplati listić reče i curi: Mala, ako ti slučajno uleti kakav pljačkaš, života ti reci čovjeku da slučajno ne parkira na pločnik. Inače, eto mu odmah onih policajaca i ne gine mu kazna za nedozvoljeno parkiranje...