Braćo Grci, Arbeit macht frei

U autobusu koji je u subotu 5. travnja 1941. krenuo prema Beogradu sjedio je i Brko. Težak čovjek, kritičan prema svemu, osim prema Njemačkoj: «Die beste, die beste... Nemačka medicina je najbolja na svetu». Među ostalim putnicima koji su predstavljali tadašnje društvo Srbije, sjedili su i ishlapjeli solunci, nespretni partizani, malograđani i provincijalci, a način na koji su Krstić stariji i njegov sin Miško vodili putnike prema propasti govori i o cjelokupnoj politici Kraljevine Jugoslavije.

Brko bi, da je preživio, postao kolaboracionist, vjerojatno nedićevac. Njega je međutim nadživjela ovdašnja fascinacija njemačkom preciznošću, efikasnošću i ostalim stereotipima kojim i sada doživljavamo Nijemce i Njemačku.

Od toga rata je prošlo već 67 godina. Njemački zločinci su ili obješeni ili su počinili samoubojstvo. Neki su se utopili na brazilskim plažama, a oni rijetki koje i dan danas traže židovski detektivi su najčešće dementni i na rubu groba.

Njemačka se pokajala, isplatila ratnu odštetu i krenula novim putem koristeći preciznost, efikasnost i spomenute stereotipe kako bi i nakon izgubljena dva svjetska rata postala najmoćnijom državom Europe. U tome oni koriste svoje prusko naslijeđe kojeg su nacionalsocijalisti onomad koristili pri rješavanju židovskog, slavenskog ili bilo kojeg drugog pitanja za koje je smatrala da treba riješiti.

Njemački put prema stvaranju najmoćnije europske države je bio u potpunosti obrnut od Hitlerovog načina. Umjesto zatvaranja, Zapadna Njemačka, i kasnije ona ujedinjena, je otvorila svoja vrata siromašnim Turcima, Grcima, Hrvatima, Srbima, Portugalcima, Španjolcima, Poljacima, raznim Afrikancima i Azijatima. Duvanjski spomenik gastarbeiteru je spomenik Njemačkoj koja je primila «prezrene na svijetu» i «sužnje koje mori glad». Umjesto one zadrte i propale Istočne, zapravo je Zapadna Njemačka postala najbliža toliko traženom socijalističkom raju.

Današnja Njemačka je postala dom i za oko 350 000 Grka koji su od '50-ih pa nadalje napuštali siromašni jugoistok Europe, svejedno ponosni na svoje helensko porijeklo s kojim imaju veze koliko i Makedonci. Oni Grci koji su ostali u domovini i koji su ulaskom u Europsku uniju vidjeli priliku za njemački standard i grčki lifestyle danas za svoje probleme optužuju upravo Njemačku. To je i razlog njihove financijske propasti, ujedno i poruka Hrvatskoj i ostalim zemljama koje nastoje ući u EU.

Ulazak u EU je dobrovoljan. One zemlje kojima je korisnija potpuna suverenost na svom teritoriju, poput Švicarske ili Norveške, i nisu ušle u ovu zajednicu država. Ni Island donedavno nije bio za ulazak, pa je pritisnut financijskim kolapsom stidljivo priupitao za članstvo koje će promptno riješiti neopterećen «balkanalijama».

Unatoč svemu tome, grčki prosvjednici dočekuju Angelu Merkel u Ateni kao nacistu, kao glavnog krivca za njihove probleme smatrajući valjda kako med i mlijeko mogu teći bez pčela i krava.

Angela Merkel treba reći samo jednu poruku Grcima, ali je iz poznatih razloga ne smije izgovoriti: «Braćo Grci, Arbeit macht frei».