Zeničanin Selver Hrustić postao je ruski vojnik i završio u ukrajinskom zarobljeništvu, a prvi zarobljeni državljanin Bosne i Hercegovine u Ukrajini opisao je kako je iz Njemačke otišao u Moskvu i bez adekvatne obuke pristupio ruskoj vojsci.
Prvi zarobljeni državljanin BiH u Ukrajini za Detektor opisuje kako je iz Njemačke otišao u Moskvu i bez adekvatne obuke postao plaćenik u ruskoj vojsci. Intervju sa Selverom Hrustićem otkriva načine regrutacije stranih boraca, uvjete na frontu i pravne posljedice za državljane BiH koji ratuju u stranim vojskama.
''Prišla je jedna žena, ona je kapetan, psiholog i onako mirno nam kaže: ‘Vi ste ljudi koji su ovdje došli ubijati druge ljude za pare. Kao mi smo plaćene ubice’'', počinje svoju ispovijest u ukrajinskom zatvoru Selver Hrustić, Zeničanin koji se u rujnu 2025. godine pridružio ruskoj vojsci kao plaćenik.
Za Detektor objašnjava i prepričava svoju životnu priču i način na koji odlazi iz Njemačke u Rusiju, a potom na ratište.
''Prešao sam u Moskvu 4. rujna. Ušao sam na Šeremetovo noću – jedan-dva sata… Tu sam rekao policiji, već sam znao kako ide proces, tu kažeš policiji na aerodromu da se želiš pridružiti armiji'', objašnjava Hrustić iz ćelije ukrajinskog zatvora.
Kaže da adekvatnu vojničku obuku nije prošao i da je poligon za vježbu bio smješten izvan Moskve u dječjoj vojnoj školi.
''Tu boravimo, gdje FSB provjerava dokumente. Možeš malo trenirati ako želiš, i na koncu ideš opet na Jabličku. Ja sam tamo išao 19. rujna, gdje potpisuješ službeni ugovor. I ti si od tada vojnik'', prepričava Hrustić.
On je početkom ruske invazije na internetu pronašao promotivni video ''Kosovskog fronta'', organizacije za ''podršku Kosovu i Metohiji'', čiji je organizator Aleksandr Kravčenko, dobrovoljac u vojsci republike srpske i ruskoj vojsci.
Detektor je ranije otkrio kako su se dobrovoljci javljali Kravčenku za pomoć da se priključe ruskim dobrovoljcima. Hrustić kaže da tada za njega nisu bili zainteresirani jer je ''Bosanac i musliman'', ali da je brzo nakon toga stupio u kontakt s Dejanom Berićem. On je jedan od najpoznatijih i najaktivnijih dobrovoljaca, o kojem je Detektor ranije pisao.
''Dejan Berić je konkretan, on je govorio ‘sve ide po zakonu, kako odredi ministarstvo obrane’, on ne može tu ništa učiniti, on može pomoći koliko može i to je to. Nije ništa posebno obećavao. Dejan Berić je upozoravao da rat nije igra i posljednjih nekoliko mjeseci posebno je upozoravao da je rat izuzetno opasan'', prisjeća se Hrustić.
Detektor je razgovarao s Tamarom Kuruškinom iz odjela za postupanje prema zarobljenicima u ukrajinskoj vladi koja navodi da su češće zarobljavani strani državljani nego Rusi, te da neki od njih čak nisu ni znali da dolaze u rat jer su potpisivali ugovore za neke druge poslove koji su bili na ruskom jeziku koji nisu poznavali.
''I oni strani državljani koji su potpisali ugovor sklopljen pod prisilom ili prijevarom uglavnom žele da se vrate u svoju zemlju'', objašnjava Kuruškina.
Senad Bilić, odvjetnik iz Sarajeva koji je ranije zastupao povratnike s stranih ratišta, rekao je da je Hrustić počinio kazneno djelo pridruživanjem ruskoj vojsci za koje je minimalna zatvorska kazna tri godine.
''To je suprotno zakonu o obrani i zakonu o službi u oružanim snagama BiH. Bilo da je riječ o ruskoj vojsci, ukrajinskoj vojsci, turskoj, hrvatskoj, slovenskoj ili bilo kojoj drugoj, državljani BiH ne smiju služiti u stranim oružanim snagama'', kaže Bilić.
Prije dvije godine pisali smo o Dariju Ristiću koji je, boreći se u ruskoj vojsci, teško ranjen. On se prošle godine odlučio predati vlastima BiH gdje ga je Tužiteljstvo BiH optužilo.
Nije poznato koliko je točno dobrovoljaca iz BiH u ruskoj vojsci. U nekoliko istraživanja Detektor je razotkrio, putem Telegram kanala u koji su se novinari infiltrirali, pojedince koji su radili na regrutaciji boraca u rusku vojsku u Ukrajini. Otkriveno je i da je jedan od bivših pripadnika Armije BiH poginuo kao pripadnik ruskih vojnih snaga na ratištu u Ukrajini te da su se novinari uspjeli fiktivno regrutirati u vojsku.
Iz Veleposlanstva Ukrajine u BiH navedeno je da pridruživanje ruskoj vojsci za njih predstavlja suučesništvo u agresiji, a veleposlanik Volodimir Bačinski je dodao da ne pravi razliku između dobrovoljaca i ugovornih vojnika.
Hrustić za Detektor kaže da njegova očekivanja od ruske vojske nisu u potpunosti ispunjena i da je ruska vojska vrlo loše organizirana. Kaže da ugovorne vojnike ne smatraju kao svoje ljude, da nisu dobivali dovoljno vode na frontu, ni pitke ni industrijske za pranje.
''Ukrajinska vojska mi je govorila da su oni, primjerice, u gradu Žepi pomogli našim ljudima koji su bili prikliješteni i da bi im se dogodila ista situacija kao u Srebrenici. I tako kaže zašto si ti prišao na rusku stranu, ja sam im objasnio na kraju i oni su razumjeli. Mislim da bi to bilo iskupljenje i da je realnije boriti se sada za ukrajinsku stranu'', objašnjava Hrustić te dodaje da su ga već kontaktirali iz ukrajinske vojske o eventualnom vojnom angažmanu.
Iz Ministarstva vanjskih poslova BiH nisu odgovarali na upit za razgovor s ministrom Elmedinom Konakovićem, a na pozive i poruke nije odgovarao ni on. Nedavno je na konferenciji za medije ministar kazao da u ovom trenutku nemaju pristup Hrustiću i da su njegov otac i brat bili kod njega u kabinetu.
''Situacija je, kao što pretpostavljate, vrlo kompleksna (…) i da zasad tu nemamo pristup. Što je dobro, živ je, zdrav je'', rekao je na pitanje novinara Detektora.
Mirza Buljubašić, docent na Fakultetu za kriminalistiku, usporedio je ovaj slučaj s predmetom Gavrila Stevića koji je pred Sudom BiH oslobođen optužbi za ratovanje, uz napomenu da je Hrustić prvi zarobljenik iz BiH koji se nalazi u ukrajinskom zatvoru.
''Nama je veliki problem s dokazivanjem u tim predmetima. Ako ukrajinske službe ga ne žele izručiti i žele ga procesuirati – u redu, ako ga žele izručiti i imaju dokaze da ga mogu procesuirati, ali ne žele ga procesuirati već ga žele nama izručiti i žele nam dostaviti te dokaze putem međunarodne pravne pomoći, mi onda imamo neke konkretne dokaze u tom predmetu'', rekao je Buljubašić.
Iz Tužiteljstva BiH su od SIPA-e zatražili informacije o Hrustiću, a razgovarali smo i s njegovim ocem koji je rekao da ne odobrava njegov odlazak, ali da je ponosan na sina.
''Nisam ja ni za kakav rat, ni za kakvu vojsku, to mu ne odobravam'', rekao je Fahrudin Hrustić ranije telefonom, te odbio dalje razgovarati s novinarima.
Amira Barkush i Yevheniia Melnyk su ukrajinske novinarke iz United24 medija koje su otkrile priču o Hrustiću.
''Iskreno, kod njega nisam vidjela moralnu dimenziju. Nekako sam pokušala, mislila sam da svaka osoba ima neku vrstu moralne, jake strane. To nisam baš osjetila kod njega. Pitala sam ga kako to objašnjava jer je on musliman. Pitala sam ga o religiji, vjeruje li u Boga? I rekao je da. Rekla sam kako si se otišao boriti na strani agresora? Rekao je da je za njega ovaj rat bio jako dalek'', prepričava Amira za Detektor.
Iz dosadašnjih razgovora sa zarobljenicima, smatraju ove novinarke, većina njih ne govori istinu o razlozima pristupanja vojsci.
''Također je bilo podataka da je tijekom cijelog rata zarobljeno 10 tisuća ruskih vojnika. Od toga je sedam posto stranih boraca. Koliko sada znam, u ukrajinskom zarobljeništvu nalaze se osobe iz čak 40 različitih zemalja. Dakle, to su prvenstveno postsovjetske zemlje: najveći broj iz Tadžikistana, Uzbekistana, Kazahstana, Bjelorusije, kao i Afrike i Bliskog istoka'', kaže Yevheniia.
Tamara Kuruškina navodi da se, prema podacima njezine organizacije, trenutno u ukrajinskim zatvorima nalaze dobrovoljci iz više od 42 države koji su se borili u ruskoj vojsci. Najveći broj njih dolazi iz Nepala, bivših sovjetskih država te dio iz Afrike i latinskih država poput Brazila, prema procjeni više od 21 tisuće, mada je taj broj zasigurno dosta veći.
''Što se tiče osoba iz zemalja balkanskog poluotoka u 2024. godini i zarobljenih osoba iz Grčke, također znamo osobne podatke najmanje 200 osoba iz balkanskih zemalja koji su se borili ili se bore u oružanim snagama Ruske Federacije'', rekla je Kuruškina.
