Dok se nakon svakog novog femicida javnost ponovno pita jesu li institucije mogle spriječiti tragediju, odvjetnik Zlatan Omerović upozorava da postojeći sustav zaštite žrtava obiteljskog nasilja u Bosni i Hercegovini nema stvarnu snagu da ih zaštiti. U razgovoru za Fenu ističe da država ne samo da ima pravo, nego i obvezu prema nasilnicima djelovati beskompromisno, primjenjujući najstrože moguće mjere i sankcije kada postoji i najmanji rizik po život, jer je zaštita života apsolutni prioritet nad svim drugim pravima i slobodama.
Zaštitne mjere zabrane prilaska ocijenio je nepotpunima i neučinkovitima jer, kako je rekao, u praksi ne mogu zaštititi nikoga.
''Nadležne institucije će reći da je urađeno sve kako treba i da je doneseno rješenje o zabrani prilaska, da je policija obilazila žrtvu, ali to nije dovoljno. To nas je praksa poučila i to smo vidjeli dosad u svim slučajevima femicida, tako da možemo reći da je država zakazala. Kada kažem država, mislim na europske konvencije o odgovornosti države za sigurnost njezinih građana'', naglašava Omerović.
Prema njegovom mišljenju, potrebno je uspostaviti mehanizam koji je ''izvršan, opipljiv i praktičan''. Kao primjer navodi praćenje osobe kojoj je izrečena mjera zabrane prilaska putem elektroničke narukvice ili nekog drugog oblika nadzora kako bi se osiguralo da se nasilnik ne približi žrtvi.
''Praksa nas uči da nasilnici prilaze žrtvama neovisno o mjerama zabrane prilaska i periodičnim dolascima policije, koje jednostavno ne mogu spriječiti posljedice'', upozorio je.
Kao primjer naveo je slučaj Elme Godinjak-Prusac, koju je prije nekoliko dana usmrtio suprug Tarik Prusac, ali i slučaj iz Hrvatske u kojem je muškarac nakon izlaska iz zatvora ubio suprugu kojoj je ranije prijetio smrću.
Omerović ističe da nasilnici često otvoreno prijete, šalju poruke i pozive, uhode žrtve i dolaze im na radna mjesta, dok sustav ne reagira dovoljno brzo i odlučno.
''Stoga bi kršenje zabrane prilaska, predumišljaj i drskost koju pokazuju ti nasilnici trebali biti kažnjavani mnogo strože. Te kazne bi trebale biti toliko stroge da, kada se izreknu, pretegnu nad namjerom da počinitelji nasilja povrijede nekoga'', smatra Omerović.
Naglašava i da bi se institucije socijalne zaštite morale ozbiljnije uključiti u slučajeve kada prepoznaju obrasce ponašanja poput praćenja i uhođenja, jer se radi o ponavljajućim i prepoznatljivim oblicima nasilja.
''Trebalo bi preventivno djelovati na nasilnika i zatvoriti ga u za to posebno namijenjene objekte ili ograničiti njegovu slobodu na neki drugi način, nakon što se utvrdi da se nasilje događa ili da postoji latentna opasnost od femicida'', ističe.
Govoreći o kaznenoj politici u BiH, Omerović smatra da ona ne ispunjava svoju preventivnu svrhu.
''Iako je činjenica da imamo femicid kao kvalificirano kazneno djelo odlična stvar, sama kazna i sankcije nasilnike neće odvratiti od namjere da počine ubojstvo. Kada muškarci dođu u fazu fiksacije povezane s mržnjom i agresijom, ne postoji predviđena kazna koja će ih odvratiti od njihova nauma'', upozorava.
Posebno je istaknuo da Europski sud za ljudska prava nalaže državama poduzimanje svih mogućih mjera radi zaštite ljudskog života.
''Država ima osnov da ‘gazi’ i primijeni drakonski sustav i sankcije u tom pogledu i da bude vrlo agresivna u svom ponašanju. To neće dovesti do kršenja konvencijskih prava jer je, po Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, zaštita života temeljna obveza jedne države'', podvukao je.
Omerović smatra da BiH treba razviti vlastiti sustav zaštite umjesto pukog preuzimanja modela drugih država te predlaže formiranje posebnih centara u kojima bi stručni timovi kontinuirano radili na slučajevima nasilja nad ženama.
''Meni je, ne kao profesionalcu i odvjetniku, nego prije svega kao čovjeku, postalo nepodnošljivo da stalno svjedočimo ovakvim stvarima. Pitam se koliko žena upravo sada strepi čekajući da im netko dođe na vrata, koliko njih u ovom trenutku prima prijeteće poruke'', kazao je na kraju razgovora.
Istraživanje Europskog instituta za rodnu ravnopravnost i Agencije Europske unije za temeljna prava pokazalo je da oko 31 posto žena u EU tijekom života doživi fizičko ili seksualno nasilje.
Prema podacima Agencije za ravnopravnost spolova BiH, u razdoblju od 2023. do 2024. godine ubijeno je 35 žena, od čega 31 u Federaciji BiH i četiri u Republici Srpskoj. Većinu su usmrtili muškarci s kojima su dijelile dom i svakodnevni život.
Ni 2025. godina nije donijela predah, a mediji i organizacije civilnog društva upozoravali su na najmanje pet slučajeva femicida. Potom je 2026. godine ubijena i Elma Godinjak-Prusac, čija je smrt ponovno otvorila pitanje reagira li sustav tek kada bude prekasno.